Maestralni Mihailović bio je ključan čovjek u Zadrovom povratku na prvo mjesto

Zadarski početak godine u domaćoj SuperSport Premijer ligi možemo okarakterizirati vrlo uspješnim, a vrijeme će pokazati hoće li baš siječanj biti ključan u eventualnom pohodu na četvrtu titulu prvaka Hrvatske u nizu. Zašto? Pa nakon što su se Zadrani u posljednjoj premijerligaškoj utakmici 2025. godine poskliznuli u Rijeci, Split je pobjegao, a Zadar je izgledao neuvjerljivo. No sami početak 2026. donio je jedan razigraniji Zadar. Sve je počelo utakmicom u Jazinama protiv Zaboka, dok je baš u hramu košarke i završila siječanjska epizoda – velikom pobjedom protiv Splita i preuzimanjem prvog mjesta te omjer od 17 pobjeda i dva poraza.

U međuvremenu, prvi mjesec nove godine donio je Splićanima ukupno tri premijerligaška poraza – od Cibone, Dubrovnika i, na posljetku, od Zadra – čime je momčad iz “Grada košarke” zasjela na prvo mjesto s dvije pobjede više, a usput je i nadoknađena razlika kojom je jesenas slavio Split. Između dviju utakmica u Jazinama Zadar je porazio još Samobor, Dubravu, Šibenku i Dinamo, za sjajnih šest od šest. Zadar je u tih šest utakmica slavio s čak 125 poena razlike, što je prosječno 20,8 poena razlike po utakmici. Tu je najbolje prošla Dubrava, koja je za Zadrom zaostala samo pet poena, dok je najlošije prošao Dinamo, koji je razbijen s čak 36 razlike.

DARKO TOMAS Cropix

Razlog uvjerljivih zadarskih predstava jest vrući, užareni Vladimir Mihailović (35). Crnogorac nije participirao u utakmici protiv Zaboka, dobivši zasluženi odmor, no tada ga je sjajno zamijenio Toni Torbarina, koji baš često ističe da mu je stariji kolega uzor i mentor. U preostalih pet utakmica Mihailović je svaku bio dvoznamenkast. Najmanje je zabio Samoboru – 10, a najviše Dinamu – 35, uz ludu šutersku večer u kojoj je ubacio čak osam trica iz 11 pokušaja. Mihailović je u siječnju prosječno postizao 19,6 poena, uz 2,2 skoka te četiri asistencije po utakmici, što mu je donijelo titulu MVP-a siječnja u SuperSport Premijer ligi.

Nije tajna da je Mihailović najbolji igrač lige. Daleko. Svaka čast Zoranu Dragiću i Žanu Marku Šišku, koji nedvojbeno imaju bolji CV, no daleko su od svojih najboljih dana. Zadarski snajper u momčadi Danijela Jusupa ima jednu drugačiju ulogu. Čitavu karijeru Mihailović je bio čista “duja”, najčešće backup koji je ulazio s klupe te bi svojom lucidnošću rješavao situacije kada bi obrana na drugoj strani već bila umorna. Tek kada je ušao u 30. godinu lagano je postajao pravi skorer. Donijelo mu je to titulu MVP-a belgijskog prvenstva u trenutku kada je nosio dres Okapi Aalsta. Kasnije je bio jedna od udarnih napadačkih vedeta Mornara iz Bara, a onda je, nakon kratke epizode u Budućnosti i teške ozljede vrata, stigao u Zadar.

Odmah po dolasku dobio je loptu u ruke i gotovo sva organizacija napada pala je na njegova leđa. Upravo to je ono s čime se Mihailović u karijeri do tada nije susretao. Ako ne bi bio u ulozi backupa, onda bi počinjao u petorci kao bek-šuter, često okružen dobrim razigravačem. Ovoga puta to nije bilo tako.

Ipak nije mu trebalo dugo da pohvata konce. Veliki profesionalac nije imao problema s prilagodbom na Jusupa i njegov jasno određen sustav, ali se na trenutke vidjelo kako mu nedostaje još jedna kreativna ruka na parketu. Svejedno je bio uvjerljivo najbolji igrač Zadra, ali i lige, što je Zadru donijelo treći naslov prvaka Hrvatske u nizu, a njemu titulu MVP-a finala.

Ljetos je glavno pitanje koje se vrtjelo Kalelargom bilo ostaje li Jusup, ali i ostaje li Mihailović. Kružile su priče da se vraća u Crnu Goru, točnije u redove Studentskog centra, dolazile su i ponude iz egzotičnih zemalja, ali 24. srpnja iz KK Zadar su objavili – Vladimir Mihailović ostaje u Zadru. Ne samo da ostaje, nego se Vlado u potpunosti udomaćio. Proživljava novu mladost, uživa igrati u zadarskoj atmosferi, a upisao je i djecu u školu u Zadru. Svakako mu je lakše živjeti i igrati sada kada je s njim tu i obitelj, no postoji još jedan razlog zašto ove sezone gledamo najbolje izdanje Vlade Mihailovića. To je Borna Kapusta.

Povremeni hrvatski reprezentativac upravo je ono što je Zadru nedostajalo prošle godine. Čistokrvni razigravač, jak na lopti, igrač s vrhunskim repertoarom dodavanja, koji Mihailovića može odvojiti od lopte, čime njegove napadačke kvalitete postaju još izraženije. U početku Jusup nije često uparivao Kapustu i Mihailovića, no kako je vrijeme odmicalo, i sam je vidio da je Zadar za stepenicu i pol opasniji kada su njih dvojica skupa na parketu. I tada je Zadar napokon proigrao, a najbolje je to na svojoj koži osjetio Split. Nakon utakmice u Jazinama Kapusta je priupitan baš o toj suradnji te je odgovorio:

– Utakmica je pokazala da se dobro razumijem s Mihailovićem, nije pritisak samo na njemu kad sam ja tu, nadopunjujemo se – poručio je Koprivničanec.

ZVONKO PAVIC Cropix

Zadar je u siječnju napravio ogroman posao u pohodu na prvo mjesto i domaćem parketu u eventualnoj finalnoj seriji, a dobro se zna da su ispunjene tribine Krešine dvorane igrač više u zadarskoj petorci. Ipak, borba za prvi ovosezonski trofej počinje već za dva tjedna, kada u Zagrebu započinje Kup Krešimira Ćosića. Zadar je lani ostao kratak – Split je bio bolji u četvrtfinalu ubačajem Krešimira Ljubičića sa sirenom. Probudit će to u Zadranima dodatan motiv, ali i u Mihailoviću, koji u svojoj vitrini još nema Zadranima posebno drag trofej. Vlado je u 2026. vrućiji no ikada, a kada se to začini motivom koji donosi borba za trofej, pitanje je tko će ga moći zaustaviti.