Iz momčadi koju je Kruno Simon u svojoj posljednjoj sezoni uveo u Premijer ligu, u Samoboru je ljetos za premijerni nastup u elitnom razredu hrvatske košarke ostao samo domaći dečko, Lovro Mandalinić (29). Na klupu je, pak, stigao Petar Babić (41), koji je poveo novog premijerligaša u svojoj prvoj trenerskoj sezoni, dok su kao najveća pojačanja dovedeni Marjan Čakarun (35) iz Kvarnera, Dino Cinac (37) iz Zaboka, Juraj Pleadin (22) iz Šibenke i Luka Krajnović (21) iz Cedevite Junior. Onda se Pleadin teško ozlijedio (ligamenti koljena) već u trećem kolu, Čakarun je kao MVP lige u zimskom prijelaznom roku potpisao za Cibonu, dok je Krajnović prije dva tjedna suspendiran do kraja sezone zbog sukoba s trenerom Babićem na utakmici u Sinju.
Reklo bi se, raspad sustava. Međutim, Samobor je protekli vikend u Zaboku došao do svoje treće pobjede zaredom, šeste iz posljednjih sedam utakmica, te sam zasjeo na četvrto mjesto prvenstvene ljestvice, ono koje u četvrtfinalu doigravanja donosi prednost domaćeg terena.
- Bila je to važna pobjeda na jednom vrlo teškom gostovanju, uz Sinj najtežem izvan kruga naše tri najbolje momčadi, Zadra, Splita i Cibone. Pritom smo odigrali jako loše prvo poluvrijeme, čak i početak drugog, ali nismo prestali vjerovati, znali smo da nam u jednom trenutku mora krenuti, da se stvari mogu okrenuti na našu stranu. I, srećom, to se i dogodilo - s odmakom od nekoliko dana priča Lovro Mandalinić.
Kapetan u svom trećem mandatu proživljava najljepše dane u dresu matičnog kluba, Samobor je najugodnije iznenađenje košarkaške sezone u Hrvata...
- Baš dobro igramo, iznenađujemo puno ljudi, pa čak i sebe u nekim situacijama. Recimo, prije ove pobjede protiv Zaboka nisam očekivao da ćemo tako lako dobiti Dubrovnik i Šibenku. Prije obje utakmice govorio sam suigračima, upozoravao ih kako nas čeka jako težak posao, da bismo mi ostvarili dvije uvjerljive pobjede. Neka, dobro da je tako.
Najveće iznenađenje je ipak pozicija na ljestvici.
- Prvo moram reći da nas to ne smije zavarati, da se lako uđe u lošu seriju, zareda s nekoliko poraza, koji to sve mogu okrenuti. Lijepo je vidjeti nas na četvrtom mjestu, ali nema se još što slaviti. Evo, u petak nam dolazi Cibona, nakon toga još moramo igrati sa Zadrom i Splitom. Kažem, lako se stvari okrenu, situacija na ljestvici je vrlo gusta.
Priznat će, pak, Mandalinić da su sva njegova očekivanja od sezone višestruko nadmašena.
- Nisam ovo očekivao ni blizu. Kao i mnogi drugi, očekivao sam borbu za ostanak jer znam da je prva sezona u višem rangu društva najteža, i to na svim razinama. Kako za momčad, tako i za klub. Naravno da nam je sada narastao apetit, ali u prvoj sezoni uvijek je primarni cilj izboriti opstanak.
O tome ne morate razmišljati već duže vrijeme, pred Samoborom je razdoblje u kojem će se boriti za puno veće stvari.
- Nema uopće sumnje da je ovo već sada uspješna sezona, ali to ne znači da ćemo, recimo, biti bez ambicija u prvoj sljedećoj utakmici protiv Cibone. I tu ćemo tražiti iznenađenje. Igrali smo dvaput s njima, u Draženovu domu su nam napravili razliku u posljednjih pet minuta, kod kuće smo izgubili na jednu loptu. Pokušat ćemo se ponovno što duže držati u egalu, odigrati jednu pravu utakmicu, pa što nam to donese.
Velika je razlika igrati u Prvoj ili Premijer ligi, Lovro će to ovako najplastičnije objasniti:
- Osnovna je razlika što smo prošle sezone imali puno igrača koji paralelno s košarkom rade ili studiraju, zbog toga nas se često znalo skupiti tek po pet, šest na treninzima. Sada smo svi profesionalci, imamo dva treninga dnevno, radi se na jednoj puno višoj razini.
Njemu to nije novost jer je od seniorskih početaka 2013. preko Rudeša došao do Hermes Analitice, Alkara, Dubrave, češkog Hradec Královéa i Šibenke s kojom je prije dvije godine igrao i ABA 2 ligu. Ali...
- Najveći je gušt igrati doma, u klubu u kojem sam odrastao, proveo najveći dio svoje karijere od najmlađih uzrasta. Zbog toga meni svaka pobjeda znači možda i više nego mojim suigračima, drukčije to sve proživljavam.
Što o ovoj momčadi govori činjenica da je sa svakim starterom kojeg je izgubila - Pleadin, Čakarun i Krajnović - izgledala sve bolje?
- Puno je to do karaktera ljudi u ovoj svlačionici. Pritom i pokazatelj kvalitete. Jer kad netko ode, njegova se uloga i doprinos raspodijele na ostale igrače, svi drugi daju veći obol i stablo se stalno širi. Evo, Marat Kos je u posljednjim utakmicama možda i naš najbolji igrač, Andro Mirčeta se stalno diže, o ulozi i iskustvu Dina Cinca suvišno je i trošiti riječi... Vrlo je važna i ta momčadska kemija, imati dobre ljude, tek onda i dobre igrače.
U to su se sjajno uklopila i dvojica Amerikanaca, Glen Burns i Jakobe Coles.
- Da, Amerikanci su super, vole se i žele družiti, prihvaćaju kritiku, žele čuti i dati savjet. Takvi su zapravo svi igrači i to je, mislim, tajna našeg uspjeha.
Kolika je u svemu zasluga trenera, čije treninge - čujemo - nije lako izdržati?
- Nema sumnje da su zasluge trenera Babića vrlo velike, sjajno drži momčad, dobro smo posloženi. I da, istina je, na početku se stvarno radilo jako, dok kako sezona odmiče, pada i intenzitet treninga, što je normalno. Ali da se sve izdržati ako se živi sportski, ide spavati na vrijeme, ne gube noći - zaključio je Lovro Mandalinić, kapetan košarkaša Samobora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....