Nekad je igrao s NBA zvijezdama, a danas zakucava u Omišu: ‘Vaša košarka je, brate, sjajna‘

Njegov karakter, jednostavnost i pristupačnost čine ga osobom s kojom je lako surađivati. Ima prirodan autoritet, ali bez nametanja - opisuje nam suigrača kapetan Omiša Karlo Fulgosi

Vic Nwagbaraoch (25) prije svega je iznimno kvalitetna i iskrena osoba. Često, kad uhvatimo vremena, odemo na kavu i porazgovaramo - uvijek je smiren, promišljen i zreo u razmišljanju. Riječ je o momku koji živi košarku 24/7. Ujutro dolazi na teren kako bi dodatno radio na svojim vještinama, a vrijeme provodi i u teretani, svjestan koliko je individualni rad ključan za napredak - opisuje nam Karlo Fulgosi, kapetan košarkaša Omiša, svog američkog suigrača.

- Od prvog dana odlično se uklopio u svlačionicu i kolektiv. Njegov karakter, jednostavnost i pristupačnost čine ga osobom s kojom je lako surađivati. Ima prirodan autoritet, ali bez nametanja. Suigrači ga poštuju jer je autentičan i radan. Posebno je vrijedno istaknuti njegov odnos prema mlađim igračima u klubu. Spreman je pomoći, objasniti, pokazati i biti primjer kako se treba ponašati i trenirati. S njima ima odličnu kemiju jer je strpljiv i iskren - zaključuje Fulgosi.

Victor Nwagbaraocha i Jake Stephens

RANKO SUVAR Cropix

Nwagbaraoch je u drugoj četvrtini četvrtfinalne utakmice završnice kupa gotovo zakucao preko 23 centimetra višeg centra Splita Jakea Stephensa i tako u čudu ostavio malobrojne gledatelje u Draženovom domu. Žuti su na kraju uvjerljivo slavili, ali je Omišev Amerikanac pod svjetla reflektora dospio zabivši čak 36 od 55 poena svoje ekipe.

Baš je Nwagbaraocha, uz trenersku ruku iskusnog Domagoja Kujundžića i onu iskusnu Josipa Sobina, najzaslužniji za povijesnu sezonu Gusara. Sezonu u kojoj se bore za plasman u Premijer ligu, a do završnice kupa stigli su svladavši Samobor, najugodnije iznenađenje Premijer lige.

U Prvoj ligi (drugom razredu hrvatske košarke) Nwagbaraocha zaista dominira, malo mu je tko do konkurencije ravnopravan. Takve je izvedbe u Omišu pružao onomad tek njegov sunarodnjak Alphonso Willis, ali on je javnosti malo poznat. Kako 25-godišnji Nwagbaraocha vjerojatno živi najbolje dane svoje karijere, otišli smo do Omiša da malo bolje upoznamo ovog druželjubivog Amerikanca, da nam malo ispriča svoju košarkašku i životnu priču.

- Baš je na jednoj terapiji, brzo će završiti pa obavite sve što treba - dočekao nas je legendarni Ivan Mimica, danas predsjednik Omiša.

Nakon 10 minuta, stiže Victor. S osmijehom od uha do uha.

- Imam blago istegnuće zadnje lože, ali bit će sve u redu. Nije neki opasan ni ozbiljan problem. Nadam se da ću biti spreman za sljedeću utakmicu.

Kako ste došli baš u Omiš?

- Moj agent poznaje predsjednika Omiša. Rekao bih da je to bio lagan dogovor. Bila je to sjajna opcija za mene i za klub, sad vidim da nisam pogriješio. Ide nam jako dobro i imamo sjajnu suradnju.

Jeste li išta prije znali o hrvatskoj košarci?

- Stvarno nisam znao puno. Zapravo, nisam znao gotovo ništa. Moj trener iz srednje škole je igrao ovdje, mislim da dan danas tu i živi, preselio se nakon karijere. On mi je malo pričao o Hrvatskoj.

Gdje ste u Americi igrali košarku? Rođeni ste u Milwaukeeju...

- Igrao sam za više škola i sveučilišta, ali istakao bih Missouri St. Louis i Drury. Za košarku sam vezan jer mi se gotovo cijela obitelj bavi tim sportom.

Možemo li čuti nešto više o košarkaškoj obitelji Nwagbaraocha?

- Naravno. Imam dvije sestre i jednog brata. Brat se nikad nije bavio košarkom, on je glumac. Sestre su mi košarkašice. Jedna je bila na sveučilištima, a druga danas igra u Turskoj i u Europi je već petu sezonu. Ja sam posljednji, a svi smo osim brata odabrali košarku.

Amerikanca krasi izrazita skočnosti

NIKOLA BRBOLEZA Cropix

Jeste li imali priliku igrati s nekim danas poznatim košarkašem?

- Da, kao mlađi sam igrao s Jordanom Pooleom, danas igračem New Orleans Pelicansa. Na sveučilišnim kampovima sam bio i s Tyreseom Haliburtonom, a u srednjoj školi sam igrao protiv Tylera Herra jer smo bili u istoj diviziji. Oni su mi ovako što se sjetim na prvu, ali bilo ih je još, ha-ha.

Kako ste se odlučili za Europu?

- Moja sestra profesionalno igra košarku u Turskoj, zove se Vashti. Poučen njenim sjajnim europskim iskustvom i ja sam krenuo tim putem.

Kako vam je u Omišu, u Hrvatskoj?

- Jako volim Omiš jer je blizu mora i lijepo je mjesto. Sjajno se živi, mirno je i tiho. Ne mogu se žaliti. Obožavam Hrvatsku i jako sam sretan što sam ovdje.

Gdje ste igrali prije Omiša?

- Igrao sam u Portugalu za Vasco da Gamu.

Kako doživljavate našu košarku?

- Vaša košarka je, brate, sjajna. Liga je jako dobra i puna sjajnih igrača. Imate sjajnu povijest i puno NBA igrača. Jako ste natjecateljski nastrojeni.

Kako vidite naše igrače, način na koji igraju, je li to puno drugačije od Amerike?

- Drugačije je dosta. U Americi je priča više bazirana na individualizmu, dok je u Europi temelj momčad. Oba pristupa imaju svoje prednosti i mane.

Maštate li o NBA?

- Ha-ha. Jednom, nekad, možda. Ali, možda.

Amerikanca krasi izrazita skočnosti

NIKOLA BRBOLEZA Cropix

Gdje se vidite sljedeće sezone? Zabili ste 36 poena Splitu, može li to otvoriti vrata nekog jačeg kluba?

- Cilj je uvijek da iz godine u godinu napreduješ i igraš na sve većem nivou. Naravno da se nadam nekom jakom izazovu jer mislim da mogu igrati na visokom nivou. Ali, vidjet ćemo što nosi budućnost.

Koju ste glavnu razliku uočili između Premijer i Prve lige?

- Uh, ti su momci viši, brži i snažniji. No, u nižem rangu je također jako dobro, s puno dobrih igrača, ali glavna je razlika definitivno u konstituciji igrača i ritmu igre.

Imate 190 cm, brzi ste i vrlo skočni, eksplozivni, što vam nedostaje za višu razinu igre?

- Mislim da imam sve predispozicije za igrati na većem nivou i nadam se da ću nekad imati priliku to i dokazati.

Omišu ide sjajno, koji je ovosezonski cilj?

- Cilj nam je osvojiti Prvu ligu i plasirati u Premijer. Mislim da je svakome tko se bavi košarkom cilj nešto osvojiti, tako je i nama - zaključio je simpatični Amerikanac u redovima Gusara, a zatim smo malo zamijenili uloge. Nakon seta naših pitanja, došao je red i da mi objasnimo Nwagbaraochi ono što je njega zanimalo.

- Molim vas recite mi jesu li Omiš i Split zaista tako mala mjesta da svatko svakoga zna?

- Da - odgovorismo mu.

- Hvala Vam što ste došli do mene, zaista to cijenim. Nadam se da ćemo se vidjeti opet.

Na kavi?

- Joj, nemojte mi spominjati kavu. Vi ovdje ništa ne možete bez kave, to sam primijetio. Možemo bilo što, samo mi nemojte spominjati kavu. Nego, vi kao novnar pišete o KK Splitu?

- Bavimo se pretežito KK Splitom i Hajdukom - odgovorismo znatiželjnom Amerikancu.

To Hajduk mu je odmah "odzvonilo".

- Hajduk? Hajduk Split?

- Da, nogomet, Poljud...

- Isuse, znam. Baš bi želio otići na jednu utakmicu do kraja sezone.

- Pa eto, neka vas suigrači onda odvedu - zaključili smo priču s Victorom Nwagbaraochom, Amerikancem u redovima omiških Gusara.