Hajdemo odmah podvući – zadarska sezona je neuspješna. S obzirom na status i roster, ali i na načine kako se gubilo, možemo slobodno reći da se u „Gradu košarke“ dogodio fijasko.
Zadar je, za razliku od Splita i Cibone, igrao oba domaća finala, ali je oba i izgubio. U veljači, pod tornjem, Splićani su visoko u zrak podignuli pehar pobjednika Kupa Krešimira Ćosića, a u srijedu navečer u majstorici hrvatskog prvenstva igrači Cibone utišali su zadarske tribine osvojivši trofej državnog prvaka. U ABA ligi Zadrani su stajali solidno, no to nije bilo dovoljno da bi se ušlo u „playoff“. Dakle, na tri polja, tri rezultatska podbačaja, iako se konstantno vrtjela mantra da je u ABA ligi jedini cilj opstanak. To je sada neka druga tema, vratimo se ovom najfriškijem.
Već nakon prvog sudačkog podbacivanja vidjelo se da to nije onaj Zadar koji se hrani punom dvoranom i koji će na konto toga unaprijed imati 15 poena viška. Sve je bilo u nekom grču, što je, doduše, sjajan opis čitave sezone. Imao je Zadar u majstorici u dva navrata dvoznamenkastu prednost koju jednostavno nije uspijevao kapitalizirati. Naravno, ponešto se tu pitalo i nove, aktualne prvake Hrvatske – Cibonu, čiji su igrači čitavu seriju igrali na gornjoj granici svojih mogućnosti, nadahnuto, energično i nadasve entuzijastično. A to je sve ono što Zadar u ključnom trenutku sezone nije bio. Vladimir Mihailović jest bez premca najbolji igrač domaće lige. Isto tako, iskusni Crnogorac često ulazi u konstantne rasprave i nepotrebne prekršaje, čime sebe, ali i momčad, uvede u nervozu. Tako je bilo i u srijedu. Već u 13. minuti Mihailović je zaradio treći prekršaj i zbog toga je u prvom dijelu odigrao svega sedam minuta, u kojima je stigao ubaciti 10 poena. Dakle, bio je vruć, ali se nije mogao kontrolirati na drugoj strani. Da je sve bilo po planu, Mihailović bi u početnih 20 minuta odigrao barem duplu minutažu, a vjerojatno bi u tom periodu došao do još kojeg poena, a možda bi tih 10 i poduplao. A onda… Možemo samo nagađati bi li to bilo dovoljno za onaj pravi, s tribina kreirani bijeg. Znali su iz Cibone da je Mihailović najveća opasnost, ali znali su i koje su njegove slabosti i to su iskoristili, a to je bio ključ u njihovu povratku na tron. Ipak, ključ čitave serije bijaše zadarska priprema. Zadar je u ovih pet utakmica u napadu imao samo dva plana – „low post“ igru i šut za tri poena. Prvi plan dobrom pripremom zaustavila je Cibona, a drugi neka mentalna blokada zbog koje je ruka bila pretvrda. Problem je pak u tome gdje je bio plan B, C, D ili ŽNJ… E, to nismo vidjeli, iako je Danijel Jusup dobio pitanje o tome.
Dojam je kako je Zadar u finalnu seriju ušao sa stavom „lako ćemo“. I već od prve utakmice vidjelo se da su igrači mislili da će se Cibona pobijediti sama od sebe. Vidjelo se to već u prvoj utakmici kada je Cibona pokazala zube i povela u seriji. Zagrepčani su namirisali krv! Isčupao se Zadar, na iskustvo i kvalitetu, te su Jusupove trupe potom imale dvije meč-lopte kojima su mogle nastaviti dominaciju i po četvrti put u nizu osvojiti prvenstvo. Ali balon se ispuhao. Onaj balon o kojem smo pričali nakon izgubljenog Kupa u Zagrebu. Prošlo je gotovo godinu dana od napornog dijela ljeta koji je protekao u sukobu između tadašnjeg v. d. direktora i trenera Jusupa. I kao da je s tim sve krenulo nizbrdo. Kao da su ti truli temelji bili okidač zadarskog kraja. Jusup je ostao, no bio je nemirniji nego ikad. Na tom putu izgubio je sportskog direktora Denisa Pleslića, ali i najbitnijeg čovjeka svoga stožera – Tonija Dijana. Zatim mu novi direktor nije odobrio dolazak Hrvoja Perića i onda je Jusup to koristio kao oružje u odgovorima na sva pitanja o lošim igrama Zadra kroz sezonu. Isticao je kako mu je teško, kako nikada nije imao više posla jer obavlja i druge uloge, kako ostaje bez ljudi, a ne daju mu dovesti zamjene za njih… I jednim dijelom bio je u pravu. Njegov Zadar zadužio je vlasnika i jednostavno je cijelu priču trebalo nagraditi i podići na višu razinu. A Zadar je, po njegovim riječima, ove sezone imao manji budžet nego lani i svakako manje ljudi uz prvu momčad. To je jedna druga tema, o kojoj ćemo više u danima koji dolaze.
Vratimo se ljetu i uzrocima rezultatskog podbačaja. Jusup je nastavio kormilariti zadarskim brodom, ostali su svi nositelji osim Tylera Wahla, a onda su krenula pojačanja. Iz Splita su stigli Borna Kapusta i Boris Tišma i to su jedina dva pojačanja koja su odradila čitavu sezonu. Jayden Martinez bio je evidentni promašaj, a Ivan Vraneš trebao je biti nova napadačka opasnost, no nije dočekao početak sezone. Navodno je zakasnio na nekoliko uvodnih treninga, nije kliknuo s ostatkom ekipe i Jusup je procijenio da se neće uklopiti. I promašio je, znalo se to i ranije, jer je Vraneš za ovaj nivo klasa koja je u Zadar došla ispod cijene. Stigao je potom Baeu Beech koji je u prvim utakmicama izgledao kao NBA šmeker, a onda se pokazalo da je samo običan revolveraš koji se ubrzo vratio na Tajvan za znatno veće novce. Prosinac je Zadru donio Lovru Buljevića i Ivana Tkačenka, koji su došli s pedigreom pojačanja, no njihova najčešća pozicija bila je klupa. I tu leži još jedan razlog zadarskog rezultatskog podbačaja – kratka rotacija, no ne i klupa. Buljević i Tkačenko imali su status tek punoljetnih juniora, u redu, jednim dijelom su za to i sami krivi, ali dojam je da je Jusup jednostavno morao proširiti rotaciju. Ako već nije to napravio, a poznavajući ga jasno je bilo da se neće promijeniti preko noći, glavno pitanje je zašto od novca za koji su igrali Buljević i Tkačenko nije dovedeno jedno pravo, konkretnije pojačanje koje bi odmah imalo utjecaja na igru. Zadar je čitavu sezonu igrao sa šest igrača, gdje su tu i tamo veću minutažu imali Krševan Klarica i Adem Mekić, koji se vratio početkom ožujka. Kako je od početka cilj bilo prvo mjesto na kraju regularnog dijela Premijer lige, tako je tih šest igrača igralo stalno, puno i previše te je dolazilo do učestalih ozljeda zbog kojih zadarski strateg nikako nije uspio naštimati svoj orkestar. I na kraju je ispalo da je to prvo mjesto i mrcvarenje bilo uzaludno. Dakle, promašilo se u selekciji, nositelji poput Marka Ramljaka i Karla Žganeca više nisu u svome zenitu, a Jusup to sebi ili njima nije htio priznati. I to apsolutno ne znači da Ramljak ili Žganec nisu imali mjesta u ovom Zadru, ne, već da su trebali imati minutažu u skladu sa svojim godinama i trenutačnim mogućnostima, a zadarski kapetan čitavu sezonu bio je jedina trojka u klubu, s daleko najvećom minutažom. I kako onda očekivati da nakon gotovo 80 utakmica čovjek s 33 godine bude na najvišem nivou onda kada se beru trofeji?
Zadar je izgubio baš onaj trofej koji nije trebao. Trofej koji je trebao biti poticaj za nadogradnju i pokušaj odgovora Ciboni koja se financijski oporavlja i u sljedeću sezonu ulazi s minimalno tri puta većim budžetom. A onda je ova Cibona priredila senzaciju i „ukrala“ još jednu feštu na Narodnom trgu, a ako se najave negdašnjeg dvostrukog prvaka Europe ostvare, pitanje je kada će igrači Zadra ponovno izaći na balkon.
I što sada? Apsolutno je jasno da Zadru treba remont. Ne treba odluke donositi preko noći, ne treba rastjerati sve, rušiti kuću koja se gradila godinama. Zašto Ramljak i Žganec ne bi ostali u Zadru, ali s drugačijom ulogom? Da, kao mentori s klupe, budu primjer mladima i iskusni dodatak koji će igrati 15 do 20 minuta. Naravno, ukoliko oni to žele. Lovru Mazalina bit će teško zadržati, no Mihailović se u Zadru udomaćio, djeca mu tu idu u školu, a on ima status kakav nikada u karijeri nije imao. I iako su veteranske godine na leđima, Vlado još uvijek može, a takvog igrača teško je pronaći. Pitanje svih pitanja je što će biti s Danijelom Jusupom. Je li iskusni trener nakon ove četiri godine zaslužio još jednu priliku za „posljednji ples“? Neosporno je o tome i govoriti, no isto tako je neosporno da Zadru treba svježe krvi, novih, mladih snaga s kojima bi se zavrtjela nova priča. Dosta toga će diktirati budžet, jer s ovom mizerijom teško će netko raditi bolji posao od Jusupa. Ali onog Jusupa iz 2022., kada je iz ničega režirao filmsku priču koju će pamtiti generacije Zadrana. Ta se priča nije nadogradila i zato je stala. Sada je vrijeme za neke nove stranice, sa ili, po svemu sudeći, bez Jusupa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....