Neposredno uoči ždrijeba kojim su 32 najbolje svjetske reprezentacije podijeljene u osam skupina s kojima će se otvoriti SP Japanu, Indoneziji i Filipinima u smiraju ovoga ljeta, raspored svojih ljetošnjih okršaja saznala je i Hrvatska.

Drugi puta uzastopno Hrvatska se nije kvalificirala na svjetsku smotru, odnosno otkako su uvedene kvalifikacije kroz sezone, Hrvatska ponovno nije pronašla put. Nismo naučili ništa iz prvog kruga kvalifikacija, pa smo i ove odigrali s puno lutanja u sastavima, s dva različita izbornika i - bez naturaliziranog stranca.

Usput smo samo četvrtinu utakmica mogli odigrati sa svim raspoloživim resursima, pa smo i tu ostali u problemu.

Sve to skupa odvelo je hrvatsku reprezentativnu košarku do sfera u kojima nikada nije bila. Što su potvrdila i dva ždrijeba u kojima je naša reprezentacija bila ovih dana. I dok su oni najbolji gledali prema okršajima u kojima je nekada sudjelovala i Hrvatska - posljednjih puta, doduše, 2014. godine - mi smo dočekali ždrijeb trećeg kruga pretkvalifikacija za kvalifikacije za Eurobasket 2025. Tako ćemo koncem srpnja i početkom kolovoza odigrati četiri utakmice, kod kuće i u gostima kontra Irske i Luksemburga. Minimum svake pristojnosti bio bi prolazak ove skupine s prvog mjesta, s čime bismo pak dohvatili glavnu rundu kvalifikacija za Eurobasket koja starta u studenom.

Kvaliteta nije tako mala

S obzirom na to da smo se našli zajedno u istoj skupini s Irskom i Luksemburgom, lako je zaključiti da niže od toga ne može.

Novi izbornik Josip Sesar kazao je prilikom svojega predstavljana kako je kvaliteta koju posjeduje Hrvatska ipak veća od trenutačne percepcije toga gdje se nalazi naša košarka. Za provjeriti tu tvrdnju svakako će koristiti turnir kojega će od 12. do 20, kolovoza odigrati u Istanbulu. Naime, tamo će se tražiti jedna reprezentacija koja će dobiti vizu za finalne kvalifikacije za OI u Parizu. Odnosno za produžiti san o odlasku na Igre, na kojima nismo bili od 2016. godine, valjat će nam biti bolji od Ukrajine, Belgije, Nizozemske, Bugarske, Islanda ili Švedske, a svakako i od Turaka, prvog favorita ovog turnira, ne samo iz razloga jer je riječ o domaćinu.

Hrvatska je, pak, u ovom ždrijebu koji će obaviti u ponedjeljak uz Tursku nositelj, pa svakako s Turcima nećemo biti u istoj uvodnoj skupini, ali, ako želimo proći ove kvalifikacije u polufinalu ili finalu su nam Turci suđeni.

S druge strane, Hrvatska nije na razini Luksemburga ili Irske, s kojima igramo one ranije pretkvalifikacije, ali je baš ovo što nas čeka u Istanbulu trenutačna realnost. Tu su, naime, reprezentacije s kojima smo igrali u posljednje vrijeme, dobivali ih (Ukrajina, Nizozemska, Švedska), ali i gubili od njih (Nizozemska, Švedska), kao i one koje su otprilike tu negdje poput Belgije, ili bi trebale biti nešto lošije kao što je to slučaj s Islandom ili Bugarskom.

I kako bi precizirali kakvoj to skupini reprezentacija Hrvatska trenutačno pripada, najbolje će poslužiti za ocjenu upravo istanbulski turnir.

Hrvatska reprezentacija u poziciji je da iz razine na koju je stigla, da igra u trećem krugu pretkvalifikacija, s protivnicima poput Irske ili Luksemburga, može, kvragu, valjda ići samo prema naprijed.

Treba razbuditi nadu

Možda je, stoga, ovo ljeto baš ona prijelomna točka nakon koje se zaustavio pad i na kojoj smo pronašli put za ići prema naprijed. Ne do zona medalja, jer njih nema već 28 godina i realnije je iz ove perspektive zaključiti kako ih neće biti još 28 godina, nego da će se otvoriti u nekim bliskim godinama ispred nas. Iako, nada neće nestati.

Josip Sesar je onaj koji tu nadu mora razbuditi. Onaj koji će stvoriti jezgru reprezentativaca koji su za početak dovoljno jaki kako bi prolazili kvalifikacije, ali i onaj koji će morati mudro menadžirati i potrebama za strancem u budućnosti. Ali, i uklapati bez velike faze prilagodbe NBA igrače u postojeći sustav. Sve to nije išlo od 2017. naovamo otkako su uvedene cjelosezonske kvalifikacije i svemu tome, očito je, Hrvatska je pristupala, uza sva ograničenju u izboru igrača, na krvi način.

Sada znamo manje-više sve. Jesmo li iz svega izvukli neke pouke, saznat ćemo već ovoga ljeta. Dok budemo igrali ono što već igramo uoči onoga pravog, Svjetskog prvenstva. Na kojem nas neće biti.