Ono što je uspjelo Hrvatskoj U-20 reprezentaciji, onoj mlađoj, U-18 nije. Izabranici Luke Kralja nisu uspjeli izboriti povratak u A diviziju. Hrvatska je previše oscilirala. Bilo je tu finih minijatura, ali vrlo brzo i “crnih rupa”. Ipak, skupina je završena sa samo jednim porazom, od Crne Gore, i činilo se kako će to biti dovoljno za prolazak u četvrtfinale. Onda je uslijedio šok, jer je Slovačka pobijedila Crnu Goru i tako se zatvorio krug u kojem je od tri reprezentacije s istim omjerom, “najkraća” ostala Hrvatska. Usput, u konačnici je Slovačka završila treća na EP-u i izborila ono što smo mi priželjkivali, a Hrvatska je igrala u razigravanje za poredak od 9. do 16. mjesta i završila deseta.
- Plasman nije nešto što smo željeli, niti nešto s čim smo zadovoljni. Ali zaista su sve okolnosti su bile kontra. Nekako smo podcijenili tu prvu pobjedu protiv Slovačke, gledajući iz ovog konteksta. Okrenuli smo u zadnjem trenutku utakmicu i otvorili turnir s pobjedom, a na kraju ta Slovačka uvjerljivo prolazi u A diviziju protiv domaćina. Oni su nama zapravo zakuhali u toj utakmici s Crnom Gorom, gdje smo izvisili. I tako se poklopilo da s tri pobjede i jednim porazom nismo prošli u četvrtfinale. Kasnije smo dobili te dvije utakmice, međutim krenule su ozljede, i to dvije iste - dislokacija ramena... Zato su mi emocije podijeljene. S jedne strane kao da smo izgubili puno utakmica i da je bilo loše, a s druge strane borili smo se, vraćali, okretali... Nažalost, ta Crna Gora... U prvoj četvrtini nismo mogli doći sebi i ispalo je da nas je to koštalo boljeg plasmana.
Gledajući samo teren, što je moglo bolje, a što je bilo dobro?
- Napadački smo sigurno mogli bolje i brže. Uz bolje reakcije kod preuzimanja, morao je biti i bolji protok lopte. Također radni dio, u smislu obrambenih tranzicija i defenzivnog skoka. S postavljenom obranom smo možda i najzadovoljniji. Dobro smo branili, nismo primali puno poena. Nismo se nikada predavali, uvijek smo se vraćali. Imali smo čak pet debitanata i s tim sam zadovoljan. Vidi se da nam fali tih međunarodnih turnira.
Dojam je kako je hrvatska previše oscilirala i muku mučila sa šutom?
- Da! Čim oscilira šut, oscilira i sve ostalo. Ekipe s obzirom na fizičku snagu dosta dobro brane reket, a na kraju krajeva, pušteno je dosta fizičke igre. Falilo nam je tih izlaznih dodavanja i dobar šut.
Je li reprezentacija previše ovisila o inspiraciji Luka Bičića?
- Pa generalno smo o njemu najviše ovisili. I o Borni Katanoviću, koji je u drugom djelu bio naš vidljivo najbolji igrač, kasnije se uspio šuterski podignuti. Iako je Bičić bio šuterski slab, on ima to u sebi da te izgubljene lopte vrati, da ukrade neku loptu ispod koša i izmisli koš.
Je li jedan od problema taj što se u dosadašnjoj karijeri samo Katanović susreo s ozbiljnijom košarkom do sada?
- Sigurno da i to ima utjecaja, jer baš je vidljivo da mi fizički, koliko god se nama na našoj razini činilo da to sve lijepo izgleda, patimo. To je sve vidljivo i po dolascima ispod koša. Seniorska košarka i seniorski način te tjeraju da dolaziš u više situacija do koševa, do rješenja. Tako da naravno da i to ima utjecaj.
Koliko je frustrirajuće sa samo 2 poraza završiti na 10. mjestu, odnosno sa samo jednim ne izboriti četvrtfinale? Koliko je teško bilo motivirati igrače za utakmice od 9. do 16. mjesta?
- Stvarno nismo vjerovali da će se poklopiti stvari tako da te jedan poraz u skupini od pet razlike ne vodi u četvrtfinale. Nakon utakmice Slovačke i Crne Gore osjećali smo se baš bez veze. Ipak, drago mi je da smo kasnije ponovno pobjeđivali, nažalost ta zadnja utakmica je bila s devet igrača... Još kada dodamo pripremne utakmice gdje smo pobjeđivali ekipe iz A divizije, baš je na kraju bio loš osjećaj, ali tako je kako je - zaključio je Luka Kralj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....