Proslavljeni bivši hrvatski košarkaški reprezentativac Roko Leni Ukić, rekorder po broju nastupa za nacionalnu vrstu, ne tako davno "objesio je kopačke o klin". Danas uživa u plodovima svog rada, bavi se stvarima koje ga vesele, izbornik je mlade U-16 reprezentacije. Od košarke se nije mogao odvojiti, niti to ikada misli. Pod njegovim vodstvom, U-16 reprezentacija je u kolovozu osvojila prvo mjesto na FIBA U-16 EuroBasketu Division B i izborila povratak u A diviziju. Idealan je čovjek za ispričati priču o povratku hrvatske košarke u svjetski vrh.
- Istina je, nije bilo najbolje, košarka nam je bila na dnu, no sada su najbolji igrači "animirani". Donijeli su odluku da se svi odazovu i skupe za kvalifikacije za SP (početak 2027. u Kataru, nap.a.). Istina je, imali smo i malo sreće sa ždrijebom - Izrael, Latvija, Poljska, Njemačka... i to smo iskoristili. Sa samo jednim porazom na pragu smo plasmana...
Osim "determinacije" igrača, jednu od ključnih uloga odigrao je i direktor Kruno Simon:
- Tijekom zadnjih desetljeća toliko smo puta pričali o potonuću i buđenju hrvatske košarke, no to je vrlo kompleksan problem. Reprezentacija je često imala problem s neusklađenošću NBA lige i Eurolige, bilo je neodazivanja od strane mnogih igrača, no sada to nije bio slučaj. Sad je znatno bolje; Kruno mi je prijatelj i teško mi ga je hvaliti, no trebam jer neke prijatelje i ne mogu hvaliti. Kruni kapa dolje.
Ukić smatra da je u hrvatskoj košarci povremeno vladao nered:
- Od 2007. bilo je puno neodazivanja igrača, problem je dijelom i u tome. No, nije bilo idealno ni u ono najbolje vrijeme nakon olimpijskog srebra 1992. i zadnje medalje 1995. Ako ćemo iskreno, mi smo od ‘92. u silaznoj putanji. Za našu javnost jedini je uspjeh medalja. Zadnju smo uzeli 95. A događali su se neuspjesi kasnije i s igračima iz te generacije. Opet, moja generacija bila je manje-više redovita na velikim natjecanjima. Sjećam se EuroBasketa 2013. kad smo bili četvrti, a ja nisam smio izaći među ljude, htio sam se sakriti tada od ljudi. Košarka je nezahvalan sport jer se mjeri nešto što se radilo u doba Jugoslavije.
Košarka je također specifična i najraširenija u odnosu na druge u Hrvatskoj uspješnije sportove kao što su rukomet i vaterpolo:
- Imamo vrlo uspješne momčadske sportove, ali košarka je uvijek ispadala kao "luda kći", koja redovito razočara. Sada to, srećom, nije slučaj pa, primjerice, imamo situaciju da Hezonja odmah nakon utakmice sjeda na privatni avion i igra za reprezentaciju s Njemačkom. Mnogima je dosta i svi žele konačno nešto napraviti i tako se sada svi ponašaju.
Gdje je trenutačno mjesto hrvatske košarke u svijetu, teško je odrediti...
- Mala smo država i nije lako imati pet uspješnih momčadskih sportova, baza nam je premala, a očekivanja velika. U košarci imamo veliki potencijal, no konkurencija je još veća. Tu su afričke zemlje, Kanada, koja je sila, koja nekad nije postojala, puno je i jakih europskih zemalja. Francuska ima 10 tamnoputih atletskih igrača, najbolji igrač u Grčkoj je Nigerijac. Malo ljudi stvarno prati košarku pa imaju prevelika i nerealna očekivanja. Ipak mislim da smo trenutačno u 10-ak najboljih na svijetu, ali što to znači na jednom prvenstvu. Ako igramo s Dominikanskom republikom, na Dnevniku će najaviti glatku pobjedu. Nemaju ljudi informacije. Svi danas igraju košarku. Na zadnjem EP-u Finska je bila četvrta, izbacili su jednu Srbiju.
I rukomet je u Hrvatskoj bio pao, nakon olimpijskog zlata 1996. nije ga bilo nigdje:
- Nije to bilo slučajno, bili su dobri, to traje i danas, no košarka ima puno jaču konkurenciju. A mi u košarci nismo imali Balića, niti Luku Modrića. Imali smo sjajne svjetske klase, ali ne i takve igrače. Uslijedio je totalni pad, u ljeto 2025., to je bila najniža točka - ostali smo bez EP, mlađe selekcije bile su u nižoj B ligi. Sada je i tu bolje, moji su mladi ušli u A diviziju, bili prvaci u B diviziji. A tu je najvažnije raditi s mladima, bitna je proizvodnja za A reprezentaciju. Malo nam sve znači ako ne stvorimo igrače. U-18 reprezentacija je 2018. bila ultimativno dobra, a malo smo dobili s njima jer prijelaz iz juniora nije bio najbolji, nažalost. Nismo dobili veliku generaciju, ali niti ekstra pojedinca. To treba vidjeti zašto je tako, to se ne smije ponavljati. Nažalost, ni mi nemamo strategiju i cilj, sve se svodi na individualne pokušaje...
Sustav nije idealan, baza nam je mala, postoje i druge okolnosti koje ne idu u prilog košarci:
- Klubovi ganjaju rezultat, kupuju igrače, a ne razvijaju svoje. Primjerice, Hajduk u svojoj momčadi ima više mladih nego što ih je u KK Split. To je moj klub i smijem otvoreno pričati. Kad je mlađi igrač gurnut u vatru?! Zatvoreni smo u ligi, borimo se hoćemo li biti treći, četvrti, peti?! I sustav financiranja kod mladih je loš, teško je prisiliti trenere i ja ih razumijem. No, vjerujem da Kruno Simon ima dobre ideje i da će se to promijeniti...
Ukić nema jasno definirani stav o strancima u reprezentaciji...
- To je škakljivo pitanje; vuče me želja da u reprezentaciji bude 12 naših, no pravila igre su takva da možeš imati stranca. Ako ti to diže nivo, ako je to igrač kao što je trenutačno Jaleen Smith, koji je ispravan, zašto ne?! Nismo imali godinama pravog "playa" pa je to bilo i trenutačno jest potpuno "legitimno". Ako nam takav igrač donosi pomak, opravdano je...
Glavni igrač U-16 reprezentacije i Rokov sin, Luka Leni Ukić, zabio je pobjedničku tricu u finalu i bio jedan od najboljih igrača turnira. Možda je on taj?!
- Nije tajna, sin raste, ta priča postoji, jedan od najtalentiranijih je na svojoj poziciji. On to pokazuje, predvodnik je generacije. Ne guram ga, nek prođe razvojni put kako treba, sve je samo na njemu. Vidi se napredak, trudio sam se tijekom njegova odrastanja. Nismo ga isticali da izgradi svoj put, no siguran sam da će kroz godinu, dvije biti ozbiljan košarkaš...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....