Priče iz tog vremena ne mogu se potvrditi snimkama, čak ni tekstovima, jer tada talentirani klinici nisu punili novinske stupce, dok zakucavanja s treninga, kadetskih i juniorskih utakmica nisu u nekoliko sati postajala “viralna”... Ali to ne znači da legenda o Toniju Kukoču, koji će u subotu biti primljen tamo gdje je morao biti primljen godinama ranije - u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu - ne postoji.

Dapače, ona je izgrađena bez tekstova i snimaka, za nju je dovoljna bila usmena predaja.
“Imamo jednog malog, ljevak, toliko je slabašan da ne može dobaciti loptu do koša s trice, ali to će biti neviđen igrač...”, prisjetio se prije puno godina negdašnji kolega novinar, i sam proslavljeni košarkaš Zoran Čutura, rečenice jednog od tadašnjih Kukočevih suigrača u kadetima Splita, Tomislava Bevande.

ARHIVA

Sa 17 u prvoj momčadi

Rečenica datira iz prve osamdesetih prošlog stoljeća kad je pokojni Igor Karković na Bačvicama ugledao izrazito visokog, ali i štrkljavog klinca, pionirskog prvaka Dalmacije u stolnom tenisu - “generacija sam sa Zoranom Primorcem, prvo sam ja njega derao, onda on mene”, rekao je jednom prilikom Toni - te mu predložio da dođe na Gripe, okuša se u košarci nakon što je - trenirajući između ostalih sa Slavenom Bilićem i Alenom Bokšićem u Hajduku - shvatio da nogomet nije njegov sport, da tamo ima puno boljih od njega.

- Do Gripa sam imao 276 koraka.
I s tih 276 koraka u rujnu 1983. je Toni Kukoč - “prvi treneri su mi bili Petar Bezelj i Ivo Jurčević” - krenuo na put prema besmrtnosti, put na kojem je od prvog dana sve bilo jasno. A svi oni koji bi posumnjali u Tonijevu košarkašku genijalnost brzo bi bili razuvjereni. Poput Darka Krunića, negdašnjeg sjajnog šutera Dubrave, Zagreba, Cibone, Zadra...
- Imali smo tada u Dubravi dobru generaciju, izborili Final Four Kadetskog prvenstva Hrvatske koji se igrao na Gripama - pričao mi je jednom Krunić.

- I dođemo mi u dvoranu, na zagrijavanje, uočimo s druge strane momka koji je bio tanji od štapa. Kako smo se voljeli zezati, cijelo zagrijavanje smo se smijali, nismo vjerovali da će taj momak uopće zaigrati. Onda vidimo da počinje u petorci pa se krenemo još jače smijati, nakon podbacivanja mu pak daju loptu da igra playa, što je izazvalo urnebes na našoj klupi. Dva napada kasnije se više nitko od nas nije smijao...

Toni Kukoc Bormio

ARHIVA

Godinu ili dvije poslije toga je Kukočeva juniorska momčad Jugoplastike zaigrala na Final Fouru u Mostaru i osvojila naslov prvaka Jugoslavije pa je Neven Bertičević, legenda Sportskih novosti ali i hrvatskog sportskog novinarstva, tražio informacije od redakcijskog kolege, ujedno i vrhunskog košarkaškog suca Mirsada Beganovića koji je sudio na tom turniru.
“Mali se zove Toni Kukoč, taj će biti pravi”, rekao je Mirza tada Nevenu koji je imao protupitanje:
“Ali Videka je zabio 30 u finalu?”

Beganović se nije pokolebao...
“Zabio je zato jer mu je ovaj sve namjestio. I ne smo njemu, već i svim ostalim suigračima”.
Kao što će to raditi i desetljećima kasnije u svakoj momčadi za koju je igrao. Zato jer je mogao sve. Pa i zabiti.
- Kad sam ga 4. 4. 1984. u četiri sata poslijepodne prvi put vidio, vidio sam igrača ektomorfnog tipa konstitucije kakav je imao i Krešo Ćosić. Njegova brzina je bila nevjerojatna, agilnost i eksplozivnost također, ali ono što će ga i kasnije odvajati od svih ostalih je bila koordinacija pokreta - ispričat će Slavko Trninić, trener kojeg će sam Kukoč istaknuti kao jednog od ključnih za njegov košarkaški razvoj.

ARHIVA

Bormio i Atena ‘87.

Već sa 17 godina, nakon kadetskog naslova prvaka Europe s reprezentacijom Jugoslavije, Kukoč je 1985. ušao u prvu momčad Jugoplastike, Trninića će na klupi Žutih naslijediti Moka Slavnić, 1986. će pak postati i juniorski prvak Europe, sada kao MVP turnira, što je bio i godinu kasnije na Svjetskom prvenstvu u Bormiju. Onom na kojem je Amerikancima u skupini pogodio 11 trica iz 12 pokušaja, da bi u finalu ostao na devet poena, uz petnaestak asista - službene statistike s te utakmice nema - dok su Dino Rađa i Vlade Divac s kombiniranim 41 poenom punili Amerikance.

I tu je legenda o Toniju Kukoču izašla iz lokalnih okvira, svijet je počeo upoznavati fantastičnog košarkaša koji nije mogao promaknuti vizionaru kakav je bio Krešo Ćosić, tadašnji izbornik seniorske reprezentacije. Pa je tako Kukoč 1987. u Ateni osvojio i svoju prvu seniorsku medalju, europsku broncu u Grčkoj.
Prvu od mnogih...