Nijemci su mamac, ali košarkašku publiku u Hrvatskoj može probuditi samo - Hrvatska

Košarka u Zagrebu je u osamdesetima prošlog stoljeća bila pokret, godine u kojima je Dražen Petrović vodio Cibonu na europski tron utisnule su se u sjećanje cijeloj jednoj generaciji, na tom valu je u devedesetima krenula dominacija Vukova hrvatskim parketima, zagrebački klub bio je stalni hrvatski predstavnik u elitnom europskom natjecanju, dok je dvorana pod Tornjem, koja je u međuvremenu dobila ime čovjeka koji ju je “izgradio”, gotovo pa redovito bila rasprodana. Barem za europske utakmice.

Ta tradicija nastavila se i u ranom 21. stoljeću, Cibona je u dvijetisućitima i dalje bila član Eurolige, uspostavilo se i regionalno natjecanje u kojem su gostovanja Partizana i Crvene zvezde redovito generirala veliki interes navijača, da bi se tamo na prijelazu desetljeća sve to “razvodnilo” nestankom Vukova s velike scene. U tom razdoblju je klub nekoliko puta bio pred bankrotom, uslijedile su “olovne” godine u kojima je Draženov dom donekle punila tek Cedevita u svojim euroligaškim “izletima”, da bi u jednom razdoblju košarku zamijenio futsal, tribine su počeli puniti Bad Blue Boysi na utakmicama svog Dinama, “nestali” su teleskopi i kultna dvorana je izgubila svoj identitet...

Zbog svega toga je prošlog tjedna sportska javnost ostala u nevjerici nakon objave Hrvatskog košarkaškog saveza da je Draženov dom rasprodan za utakmicu Hrvatske i Njemačke, koja se u petak igra u sklopu drugog ciklusa kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. Nezapamćen je to slučaj u Zagrebu, da ulaznice za košarku, njih oko četiri tisuće, “plane” desetak dana prije utakmice.

To ne znači da se dvorana pod Tornjem u posljednjih desetak godina nije znala napuniti čak i do vrha, s obzirom na to da smo u tom razdoblju svjedočili i nekim utakmicama finala hrvatskog doigravanja između Cibone i Cedevite pred punim tribinama, prije tri i pol godine su koji dan pred gostovanje Partizana također rasprodane sve ulaznice, punila je Draženov dom i hrvatska reprezentacija za utakmicu s Italijom u kvalifikacijama za SP 2019. godine, krajem studenog 2024. je na jednu od odlučujućih utakmica za plasman na Eurobasket protiv BiH došlo oko četiri tisuće ljudi, na početku ove sezone je Cibona za utakmice FIBA Eurokupa također pristojno napunila tribine...

Sad je “slučaj” rasprodane dvorane za utakmicu Hrvatske i Njemačke potvrdio ono što su mnogi možda zaboravili. Zagreb ima košarkašku publiku, to nikad nije bilo sporno, kao što nije bilo sporno da je ta publika “razmažena” s nekad velikom Cibonom, ali i ne samo Cibonom, već općenito nekad velikom hrvatskom košarkom, koja je već dva desetljeća u slobodnom padu.

Ovo je potvrda da je potrebna tek mala “iskra” kako bi se ta ista publika “zapalila”, došla pogledati što jedna nova hrvatska reprezentacija može napraviti protiv svjetskih i europskih prvaka, makar će takvih u njemačkom sastavu biti jako malo. Pritom ime protivnika definitivno nije jedini razlog interesa za košarku, već zasluge idu izborniku Tomici Mijatoviću i njegovim momcima, koji su u prvom kvalifikacijskom ciklusu odradili sjajan posao s pobjedama protiv Cipra u Osijeku i protiv Izraela u Rigi. Dalje, više od samih pobjeda je navijače zaintrigirala i momčad u kojoj se široj javnosti predstavio mladi Michael Ružić, u kojoj je Mario Hezonja pokazao kako na terenu treba izgledati jedan pravi vođa, u kojoj američki play Jaleen Smith nudi energiju “našeg momka”, u kojoj svi bespogovorno odrađuju svoje uloge, u kojoj igrači s klupe sudjeluju neprestanim bodrenjem onih na terenu bez obzira na vlastitu minutažu...

Sve to navijači prepoznaju i sve to su prepoznali u ovoj momčadi, čija je “kemija” gotovo pa opipljiva.

I zato će petak nakon dugo vremena donijeti jednu pravu košarkašku feštu pod Tornjem, dok će reprezentaciji trebati svaki dlan i svaka glasnica tih nešto manje od pet tisuća ljudi na tribinama u pokušaju da se dođe do pobjede kojom bi se trasirao put prema Kataru. Uostalom, “čuđenje” zbog rasprodanih ulaznica produkt je činjenice da naši košarkaši od 2014. nisu bili na Svjetskom prvenstvu, dok su dvije godine kasnije posljednji put nastupili na OI. Jesenas smo, pak, prvi put u povijesti propustili i Eurobasket. I opet košarkaška publika u Hrvatskoj nije nestala. Tu je. Samo je sad treba zadržati. I proširiti...