Island je trebao zgotoviti posao s Italijom već u osnovom dijelu kvalifikacijske utakmice u Hafnarfjorduru, jer imao desetak poena viška. Nisu Islanđanima trebala dva produžetka kako bi upisali pobjedu nad Italijom, četvrtfinalistu Olimpijskih igara u Tokiju. Ali, uspjeli su i to momci Craiga Pedersena preživjeti te na koncu slaviti sa 107:105 (94:94, 85:85).

Pri tome nije nevažno spomenuti kako je Meo Sacchetti, izbornik Talijana, doveo na Island vrlo pristojnu reprezentaciju, mnogi od tih momaka, poput Nice Manniona ili Stefana Tonuta igrali su u Tokiju, čak bi se usudili kazati kako je ta Italija bila i bolja od one koja je Hrvatsku svladala na startu kvalifikacija za SP 2019. u Zagrebu. Nije pomoglo.

S farme u Valenciju

Nije pomoglo i jer se Islanđanima ukazao Tryggvi Hlinason, 24-godišnji centar Zaragoze, div od 216 cm, koji je se odškolovao u Španjolskoj. Zapravo, ovog je momka 2017. dovela Valencija iz malene farme, na kojoj je nama iz toplijih krajeva život nemoguće zamisliti. Uzmite samo podatak da su najbliži susjedi Hlinasonovih bili udaljeni devet kilometara. Kad je imao 16 godina, Tryggvija su roditelja poslali u civilizaciju, u Akureyri na školovanje, gdje su njegovu visinu uočili i treneri zaduženi za košarku, sve popularniji sport na Islandu. Hlinason je tada, a bilo je to 2014. godine, prvi puta vidio košarku, nije imao niti tenisice, ali je bio talentiran.

Valencia ga je od 20.17. do danas podučavala detaljima, fundamentima, a koliko Hlinason brzo kopča pokazalo je i ono što je učinio Italiji. Ubacio im je 34 poena, skupio je 21 skok i opalio je gostima pet blokada. Za valorizaciju 50. Ovo su druge kvalifikacije za SP koje se igraju po ovom sustavu, a nitko do sada nije imao predstavu poput ove.

- Znali smo da imamo šansu. Moja predstava? Pa bio sam s obitelji. I na maminoj kuhinji. Što me je učinilo posve spremnim. Naravno, tu je i ponos igranja za Island.

Hlinason je od Islanda učinio sasvim drugu reprezentaciju, jer ona je godinama živjela na small-ballu. S metom u reketu, Island je dobio geometriju, ima dubinu, a osim što će Hlinason kazniti dosta toga u reketu, natjerat će suparničku obranu da se skuplja oko njega. A to će samo otvoriti prostor na vanjskim pozicijama za Martina Hermannssona i Elvara Fridrikssona, koji su sasvim pristojni bekovi. Da ne bude zabune, obojica bi, da su Hrvati bili i u našoj reprezentaciji, možda i ne samo na kvalifikacijama...

Island ima 370.000 stanovnika i trudi se postati najmanja država na svijetu koja je dospjela na SP, jer je prije toga uspjelo 2019. Crnoj Gori koja ima 600.000 stanovnika. U nedjelju će Island igrati u Italiji, ponovno će pokušati kreirati iznenađenje, iako će sada sve biti teže. No, Island je na 2-1 nakon tri kola.

I košarkaška reprezentacija je na dobrom putu da ponovi uspjehe kakve su imali rukometaši ili nogometaši.

Za nas je, osim konstatacije da smo svjedočili priličnom iznenađenju u pobjedi Islanda nad Italijom, važno podvući još neke fakte. Nitko na svijetu ne uspijeva u momčadskim sportovima iskoristiti toliko potencijala od klinaca koji se pojave na inicijalnim treninzima. Svatko tko je Islandu talentiran, bilo za nogomet, rukomet ili košarku, naprosto mora uspjeti, barem na razini prvoligaškog sporta, kako bi cijeli sustav uspio. Tamo nema priča poput naših u kojima se talenti negdje zagube, pa danas nikome nije jasno, zašto, recimo nisu sada u reprezentaciji Lovro Mazalin ili Nik Slavica. Takve se stvari ne događaju na Islandu. Jer se, jednostavno, ne smiju događati. Nisu opcija.

Bojim se kako Hrvatska još nije svjesna ozbiljnosti demografskog sloma koji će u budućnosti rezultirati sve užom bazom iz koje bismo onda trebala izolirati kvalitetu. Recimo, kad se generacija klinaca rođenih 2021. odluči baviti sportom, bit će zanimljivo vidjeti njihov razvoj. Lani se u Hrvatskoj rodilo 30.000 djece, od toga nekih 15.000 dječaka. Od kojih se barem njih 10.000 neće baviti sportom. Bilo kakvim organiziranim sportom. Ostaje ih pet tisuća, od kojih će ih barem polovica završiti na nogometu. I došli smo do brojke od 2.500. Tih dvije i pol tisuća klinaca bit će raspoređeno, ovisno o afinitetu, u sve ostale sportove.

Trebamo strategiju

I te brojke nas tjeraju da se krenemo ponašati poput Islanda, odnosno moramo kreirati sustav u kojemu se talenti ne smiju gubiti ako želimo ostati ozbiljna sportska nacija. I to bi trebala biti strategija cijele države, profesori s KIF-a trebali bi na školovanje na Island, ne da tamo uče o tome radili se tehnički-taktički na visokoj razini. Ne, tamo se trebaju naučiti sustavu u kojemu se klinci ne gube. Samo se o tome radi.

I radit će se u budućnosti. Učimo od Islanda, trebat će nam. Treba nam već sada...