Negdje na četiri minute do konca nekako stidljivo, ali onda, učas, i iz svih grla, Draženov dom je zatutnjao. Dok su se hrvatski reprezentativci trudili odvesti utakmicu na naš mlin, publika je shvatila da je i ona tu. I da ti dečki, dolje ispod njih, ginu, bacaju se za svaku loptu. I da bi ih vrijedilo malo pogurati.
Teško je pronaći akustičniju, ali i neugodniju dvorani za svakog gosta od Draženovog doma. Kad je krcat. Dugo nije bio takav, dugo ga košarka za tako što nije isprovocirala. Pa su stigle ove kvale za SP, stigla je pobjeda nad Izraelom u Rigi i nekakva nada da bi se mogli plasirati na SP. Stizala je i Njemačka u Zagreb. Svjetski i europski prvak. Nema šanse. Zar stvarno?
Dario Šarić je zaključio je svoj NBA ugovor i čim je stigao u Hrvatsku priključio se reprezentaciji, a Mario Hezonja je u 24 sata odigrao dvije utakmice. Jednu za Real u Madridu, pa kroz noći putovao za Zagreb da bi u petak navečer bio 34 minute u igri. Reći će Dario Šarić i posve je u pravu, "ako se nećemo žrtvovati, nećemo nigdje".
A ova Hrvatska se dovoljno napatila da ne bi znala kako se mora žrtvovati. Posebno to znaju Šarić i Hezonja. Dario i Mario. DarMar.
Iako nismo uspjeli patentirati "bully ball" kako smo to željeli, dogodilo se u petak navečer puno dobrih stvari. Počelo je obranom Matea Drežnjaka na lopti, pa je ovaj natjerao Nelsona Weidemanna na dvije, a Jaleen Smith na jednu izgubljenu loptu. Onda nismo znali što bi s Davidom Krämerom, pa je ovaj za šest minuta stavio deset poena i doveo Nijemce u prednost. Tada se upalio Dario Šarić i odigrao neke nezaboravne minute. Povezao je 13 poena, oživio nam je nadu. Na njega se nalijepio Mario Hezonja koji se upisao tek u 17. minuti, ali kad se zapalio teško ga je bilo ugasiti. I Dominik Mavra je proigrao naš pick and roll, a kad Michael Ružić pokazao kako može čuvati reket, već smo bili debelo glavom iznad vode.
Trebalo je još ponešto. Dogodio se Roko Badžim koji je povezao u dvije i pol minute 11 poena, a u osamdeset sekundi je pogodio tri trice. Trebala nam je i obrana, još netko na vrhunskoj razini Jaleena Smitha. I pojavio se, u samoj završnici, s dvije ukradene lopte i Luka Božić.
Tu su Nijemci bili spakirani. Tu je pobjeda bila potvrđena. Mogla je niti i viša od 93:88.
I sada je stigao mir. Stigao je spokoj uoči puta u Bonn. Jedna protiv Nijemaca bila je u nekim scenarijima tretirana kao veliki bonus, moguće dvije bile bi čudo. Jer nemojte zaboraviti, stižu nam i Izraelci u srpnju u Hrvatsku. A trenutačno smo na sto posto. I idemo u Bonn po novo čudo. Opet nema šanse?
Posve je nevjerojatno, i to se mora spomenuti, kako nitko od euroligaša, od njihovih čudesnih sportskih direktora nije imao informacije o tome u kakvoj je formi Dario Šarić. Jer, ovakav Dario Šarić radio bi razliku u bilo kojem euroligašu. Ako ga netko od njih potpiše, ali sada samo za domaća prvenstva do kraja sezone, napravit će dobar posao. A onaj tko ga bude imao u novoj sezoni, imat će figuru viška u odnosu na ostale.
Na svu sreću, imamo ga i mi. I u kvalifikacijama od sada. Da smo ga imali ranije, gotovo bi se čovjek okladio da bi bili na većini natjecanja na koje se nismo plasirali. Ali, dok ga imamo, dok je tu i Mario Hezonja, dok će za ljetne mjesece stići Ivica Zubac, više nemamo pravo na propuštanje velikih natjecanja.
I da, to kako su tribine s igračima pjevale "kako je dobro vidjeti te opet", bilo je sasvim prikladno. Njemačka je trebala da postanemo svi svjesni da više nema povratka u čemer iz kojega smo izašli. Nikada više.
I da. Košarka je opet u modi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....