Hrvatska je pokazala da je još uvijek košarkaška država! A Nijemcima ovo ne bi prošlo da je tu bio Zubac

Da nam je netko ponudio da ćemo uoči dvomeča s Njemačkom slaviti u jednoj utakmici, a ukupno ćemo u koš-razlici biti bolji od svjetskog i europskog prvaka, nema tog Hrvata koji ovakav rasplet ne bi objeručke prihvatio. Činjenica jest da smo se svi, nakon što se u Zagrebu odigralo 40, a u Bonnu 45 minuta, osjećali pomalo prazno. Jer, nije to arogancija niti smo poletjeli u tko zna kakve visine. Hrvatska je, a to je podvukao i izbornik Tomica Mijatović, u Bonnu propustila pobijediti. Ona nije izgubila, ona nije ostala ponižena i kratka, osuđena na neuspjeh. Nije bila kadra sačuvati 15 poena viška iz 26. minute i deset plusa na nešto više od tri minute do sirene.

Hrvatska je dopustila Nijemcima i 19 napadačkih skokova, a kad ti svjetski i europski prvak dobije 19 dodatnih napada, dodatnih posjeda, onda se i nije pristojno nadati pobjedi. Ali usprkos tome, Hrvatska je bila zrela za 2-0 s Nijemcima, za trasiranje autoputa prema SP-u u Kataru 2027. godine.

Nije se dogodilo. Njemačka nas je čvrstinom Thiemanna, naravno i skokovima u napadu, tjerala na iznimnu potrošnju, a kad je trebala dodatni impuls, ukazala su se Alexu Mumbrú dva beka: Jack Kayil i David Krämer. Osim završnice u kojoj je tražio novu nadu u produžetku Mario Hezonja, pa je ubacio sam deset poena u manje od dvije minute do kraja, nitko tu više nije imao moći potegnuti. Dario Šarić je već bio na klupi, stao je i šut, Jaleen Smith je bio neprestano u drugom dijelu i u produžetku u igri i posve je izdušio, a Hrvatska je otklizala u poraz.

Prvi je to poraz naše vrste u ovim kvalifikacijama i prvi je to poraz uopće za Tomislava Mijatovića otkako je izbornik. Puno je toga na ovoj utakmici izgledalo kao sigurna oklada da ćemo stići do skora 4-0, ali se na kraju nije dogodilo.

Ukupan je dojam nakon četiri uvodna kola da i s 3-1 imamo sasvim realne šanse za plasman na SP, ali ovo je upozorenje da nije sve gotovo. Dok stvarno nije gotovo. I da su Nijemci, kako je to kazao Roko Badžim, i u košarci, ne samo u nogometu – Nijemci.

U ponedjeljak će se svi naši reprezentativci vratiti u svoje klubove, a novo okupljanje bit će na koncu sezone. Negdje u vrijeme kad će se cijeli svijet sporta okrenuti prema Mundijalu. U to će vrijeme Hrvatska moći biti u punom sastavu, stići će i NBA igrači, a samo prisustvo Ivice Zupca donijet će puno toga. Recimo, sumnjamo da bi Nijemci imali 19 napadačkih skokova da je reket u nedjelju u Bonnu kontrolirao Zubac.

Početkom srpnja odigrat ćemo protiv Cipra u gostima i dočekat ćemo Izrael. Tu ćemo tražiti dvije pobjede, za skor 5-1, za pet pobjeda koje namjeravamo prenijeti u drugi krug. Taj drugi krug otvorit ćemo s dvije utakmice krajem kolovoza. I tu ćemo biti u punom sastavu i tu ćemo se nadati dvjema pobjedama, tko god nam stigne na put.

Jer, to je nakon dvomeča s Nijemcima naša obveza. Jer se s kvalitetom i čvrstinom koju imaju Nijemci više nećemo susresti na putu za Katar. Ali, opet, to ne znači da se možemo opustiti, jer to jednostavno ne ide. Da nam se ne dogodi završnica iz Bonna.

Hrvatska je u ove dvije utakmice pokazala da je još uvijek košarkaška država. Odigrali smo dvije prave utakmice, protiv pravog, doduše oslabljenog protivnika, ali i protivnika s kojim se nismo bili u stanju nositi unazad devet godina otkako se igraju kvalifikacije. Od toga treba krenuti. I tu se ne smije stati.

Kao što je na stožeru da pronađe razloge, do u detalje, propadanja na kraju u Bonnu. Kako se ne bi ponovilo. Kako bismo sljedeći put i iz ove stupice pronašli izlaz.