Nije lako - iako on to nikad neće reći, požaliti se - biti Tomislav Mijatović. Evo, uzmite samo posljednjih tjedan dana u kojima je Efes, gdje je izbornik hrvatskih košarkaša pomoćnik treneru Pablu Lasu, kao što je bio svima koji su vodili turskog velikana u posljednjih 16 godina, odigrao dvije euroligaške utakmice; protiv Bayerna doma i onda sa Žalgirisom u gostima, da bi po povratku iz Kaunasa dva dana kasnije odradio i prvenstvenu obavezu s Eroksporom. Sve to u sedam dana. I svaku od tih utakmica valja pripremiti, napraviti skauting, u konačnici doputovati u Kaunas i vratiti se u Istanbul s pola dana zakašnjenja jer avion nije mogao uzletiti zbog magle.
Usput, isti taj Mijatović ima još jednu obavezu koja definitivno nije mala i zove se - reprezentacija Hrvatske. Valja pratiti što rade reprezentativni kandidati na početku sezone jer brzo je - za malo više od mjesec dana - na rasporedu novi kvalifikacijski ciklus - gostovanje u Poljskoj i domaćinstvo Nizozemskoj - u kojem Hrvatska ima dobru priliku i matematički osigurati nastup na Svjetskom prvenstvu.
I povrh svega naš izbornik pronađe malo vremena za razgovor o startu sezone za Efes i Darija Šarića, hrvatskog kapetana koji se ljetos nakon 10 godina vratio u Istanbulu, ali i o situaciji u našim klubovima koje također pozorno prati, te o tome kako su reprezentativci otvorili sezonu.
- Ritam je takav kakav jest, isti slučaj je već nekoliko godina, dok je ovo fantastična organizacija posložena upravo za to. Klub je organizacijski na najvišoj razini, imamo dobar "staff" s glavnim trenerom Lasom, trojicom pomoćnika među kojima sam i ja, onda je tu još trener za individualni rad, kondicijski trener... I to sve funkcionira na sjajan način, drukčije i ne može - objasnit će Mijatović način funkcioniranja jednog euroligaša koji u jednoj sezoni odigra i - ovisno o doigravanjima - oko 80 utakmica.
Za klub kao što je Efes u fokusu je uvijek Euroliga, dok su domaće obaveze otegotna okolnost jer nije lako paralelno igrati jaku tursku ligu.
- Naravno da ti se liga u kojoj radiš čini najtežom i najboljom, ali u ovom slučaju to se može prisnažiti i nekim argumentima poput činjenice da 11 turskih klubova ove sezone sudjeluje u europskim natjecanjima. Mnogi su se "napucali" i organizacijski, i u smislu budžeta, pa nije fraza kad kažem da mi zapravo nikad nemamo laku utakmicu. O Euroligi neću ni govoriti, ali takav je slučaj nama i u Prvenstvu. Opet, ništa od toga nije novo, dok su ambicije Efesa svima dobro poznate.
Prošlotjedna pobjeda u Kaunasu donijela je omjer 2-4 u Euroligi, dok je poraz od Erkospora spustio momčad iz europskog dijela Istanbula na prvenstvenih 3-1. Nije to start iz snova, ali ako tu dodamo činjenicu da se već u četvrtoj utakmici ozlijedio Mike James, najbolji strijelac u povijesti Eurolige i ljetošnje pojačanje Efesa, koji je zbog rupture Ahilove tetive izgubljen do kraja sezone, mjesta panici definitivno nema.
- Do sada smo u Euroligi igrali četiri utakmice u gostima i dvije kod kuće, gdje smo izgubili od Bayerna, ali smo zato taj kiks nadoknadili pobjedom u Kaunasu. Protiv Barcelone i pogotovo protiv Crvene zvezde u gostima smo bili na jednu loptu od pobjede, pa je sve moglo i drukčije izgledati kad govorimo o omjeru. Ozljeda Jamesa nam je bila veliki udarac, ali tu je klub pokazao organizacijsku moć i odmah reagirao na tržištu. Došao nam je Cam Payne, superkvalitetan igrač, ali i čovjek kojem sad treba vremena da se uklopi u momčad. Tako trenutno stvaramo jednu novu "kemiju", iz te perspektive jako nam je važna pobjeda protiv Žalgirisa, ali ne mogu reći da smo u lošoj situaciji. Dapače. Sezona je još uvijek vrlo mlada i uvjeren sam da će u konačnici biti dobra jer definitivno imamo kvalitetu za ostvarivanje najviših ambicija.
Kako se u sve uklopio Dario Šarić, kojeg Mijatović sad ima "na oku", makar to i nije presudno znajući da je njegov doprinos u reprezentaciji svakako uvijek velik?
- Šiši radi ono što najbolje zna; čini suigrače i ekipu boljima. Do sada ima dobre brojke, već je ostvario nekoliko double-double učinaka, ali za momčad je puno važnija karizma, njegova sama prisutnost na terenu čini nas boljima. Također, raste sa svakom utakmicom i Šarić nije samo dobitak za Efes, već i za cijelu europsku košarku, nema puno igrača te klase u Euroligi.
Koliko izbornik prati ostale potencijalne reprezentativce?
- Pratim, kao što prati i stožer. Evo, po povratku iz Kaunasa sam pogledao utakmicu Breogana u kojoj Dominik Mavra, koji je sjajno otovorio sezonu, nije igrao zbog temperature, dok je Danko Branković ponovno bio dobar. Gledao sam ovih i Murciju, odnosno Tonija Nakića, koji je tamo standardan i nama izuzetno važan zbog toga jer je u stanju čuvati igrače na pozicijama od "jedan" do "četiri", protekli vikend je krenula i kineska liga koju također moramo pratiti zbog Luke Božića, vidim i vrlo lijepi razvoj Nika Šare u Zadru koji igra dopadljivu košarku, isprofilirao se tamo i Ivan Vraneš...
U nabrajanju igrača, posebno je naglasio:
- Jako sam zadovoljan jer gotovo svi imaju bitne uloge u svojim klubovima.
Spomenuo je Šaru i Vraneša iz Zadra, ali još više kandidata mu je u Ciboni, gdje su sjajno sezonu otvorili Roko Badžim i Lovro Mazalin, dok su tu i Antonio Sikirić te Lovro Gnjidić. Ako mislite da Mijatović ne prati što se događa i na hrvatskim parketima, tu ste se grdno prevarili...
- Gledam dosta i drago mi je da naši klubovi rastu, da je liga svake sezone sve izjednačenija. Evo, gledao sam nedavno Kvarner i vidio jednu momčad s dosta mladih igrača, koja igra lepršavu košarku. Također mi je super da Cibona i Split igraju Europu, ukupno idemo u jednom dobrom smjeru, koji može biti obavijen optimizmom. Što se tiče igrača Cibone, Badžim i Mazalin nisu iznenađenje, oni već nekoliko sezona igraju dobro, poznat je i potencijal Sikirića, a Gnjidić dolaskom u Cibonu ponovno pokazuje talent, još hvata kontinuitet, ali uvjeren sam da će rasti kroz sezonu.
I zaključak:
- Mogu reći da imamo jednu stabilnu sliku igrača i klubova, naravno ne i idealno, ali kad vidimo da jedan Galatasaray izgubi u Zagrebu, da Split krene pobjedom u FIBA Eurokup, to su stvari koje ne trebamo uzimati zdravo za gotovo.
Jasna je i slika reprezentacije, koja je već "odškrinula vrata" Svjetskog prvenstva, no, u izostanku naših trojice NBA igrača - Mario Hezonja, Ivica Zubac i Karlo Matković - valja razmisliti i o novim opcijama, pogotovo na centarskoj poziciji.
- Od prvog dana govorim da nitko nije otpisan. Evo, recimo, Luka Šamanić igra jako dobro u Rusiji za Uniks koji vodi naš Mile Karakaš. On će sigurno biti na širem popisu. Dobro za Bešiktaš na početku sezone igra i Ante Žižić. Ponavljam, sa svima razgovaram, linije su otvorene, svačije zahtjeve saslušam i pokušavam ispoštovati, sve je podređeno uspjehu reprezentacije - zaključio je Tomislav Mijatović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....