Prije nego što se zaputio u Zagreb, pa se od tamo u ponedjeljak prebacio u Opatiju, gdje je krenuo na pripreme reprezentacije uoči srpanjskih obveza, Tomislav Mijatović, izbornik naših košarkaša, nije spavao.
Namjestila se u Istanbulu noć sa subote na nedjelju u kojoj su Spursi i Knicksi igrali petu, pokazat će se, uz slavlje New Yorka, i posljednju utakmicu NBA finala, a kako je Mijatović već četvrt stoljeća povezan s društvom iz San Antonija, tijekom svih tih godina, svih tih ljeta i ljetnih liga na kojima je bio, Spursi su postali Tomičin klub. Čim se zaključila NBA priča, krenulo je novo ludilo, jer je Turska otvarala SP protiv Australije, a u Istanbulu je ta utakmica kretala u cik zore, u sedam ujutro. Kaže Mijatović, iako je bila nedjelja, nitko nije spavao, a da je i želio, teško je mogao zbog bučnih susjeda.
U međuvremenu je nogomet postao igra u kojoj svatko ima šansu, pa čak i ako mu kladionice za to ne daju ozbiljne opcije. Postaviš se u niski blok, ne treba ti veliki talent, samo dobar trener koji zna uigrati posljednju liniju, koja je u suradnji s veznim redom brana svog gola. I ako imaš dobru tranziciju, ako imaš nekog brzanca naprijed, a pritom i raspoloženog golmana, uvijek postoji nada. Turska se nadala početnim bodovima jer je talentiranija, ali je Australija bila upravo onakva kakve trebaju biti reprezentacije koje su lovci.
I dok je Tomislav Mijatović skicirao u glavi sve što je vidio u noći sa subote na nedjelju, od ponedjeljka pa sve do prvog tjedna srpnja u rukama će držati ono najbolje što ima hrvatska košarka i pokušat će s njom napraviti možda i ključni korak prema odlasku na SP, koje se u rujnu 2027. igra u Kataru.
Sjećate se da je posao u prva dva prozora uvodne skupine odrađen na pučko zadovoljstvo. Hrvatska je na startu sredila Cipar u Osijeku, onda i Izrael, kao, nazovi, ‘domaćina‘ u Rigi, da bi u Zagrebu pao svjetski i europski prvak, Njemačka. Tri dana kasnije u Bonnu nam je Njemačka uzvratila, iako smo i tamo mogli dobiti. Opet, izgubili smo s manje od onoga koliko smo dobili u Zagrebu, pa Hrvatsku čekaju posljednje dvije utakmice u skupini sa skorom 3-1.
Nitko ne sumnja da ćemo sigurno upisati i četvrtu pobjedu u srpnju, jer gostujemo kod nejakog Cipra, a onda ćemo u Osijeku tražiti i drugu pobjedu nad Izraelom, ali ovoga puta pred svojim navijačima. I uz Ivicu Zupca u rosteru. I ne samo njega.
Izrael će, doduše, a tamo još traje sezona, biti puno bolji nego što je to bio u Rigi, jer sada će ih predvoditi Deni Avdija, a i oporavio se Tomer Ginat, dok će u sastavu biti i Yam Madar.
Hrvatska bi u slučaju pobjede prenijela u drugi krug pet pobjeda, s time da bi imala i 2-0 protiv Izraela, ali i bolju koš-razliku od Nijemaca u međusobnim ogledima. U nekoj povoljnijoj računici Hrvatska bi mogla već koncem kolovoza, na otvaranju izlučne skupine, opet sa svim igračima i u slučaju dvije pobjede, već vizirati SP, čak četiri kola prije kraja kvalifikacija. Toliko bi nam značilo tih 2-0 s Izraelom...
I bila bi na SP-u, na kojem smo zadnji put bili 2014. godine. Posljednji put na velikoj globalnoj sceni na Igrama 2016. godine. Propustili smo u međuvremenu i EuroBasket. Pa sve to skupa dovoljno govori o tome kakva je šansa sad u rukama.
Za to vrijeme, neki koji čitaju, pa stavljaju objave na društvene mreže, onda ih brišu, uz ispriku ako su povrijedili nekoga s obzirom na to što čitaju. Luka Božić, eto, voli čitati. Ali i to se sredilo. Košarkaši imaju ljeto u kojem trebaju izboriti mjesto na kojem nisu odavno bili, to je jedino važno. Kao provjera poslužit će ogled s Italijom 24. lipnja u Goriziji. A onda put Cipra i doma Izrael. Do konca kolovoza. Četiri utakmice ovoga ljeta, četiri pobjede koje lovimo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....