Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da Roko Badžim (28) u dresu turskog prvoligaša Merkezefendija odrađuje svoju već 13. seniorsku sezonu...
- Da, kad smo 2013. izborili povratak u elitni rang, Roko je već s 15 godina bio u prvoj momčadi. Tada nije igrao, ali je bio unutra - sjetit će se Jeronimo Šarin, tadašnji i današnji trener Šibenke.
- Odmah u prvoj prvoligaškoj sezoni, dok je još postojalo pravilo zaštićenog godišta i tada je ’94. bilo izlazno, on je, kao rođen ’97., igrao u velikoj minutaži. Od prvih treninga s nama pokazivao je da ima tu kvalitetu, vidjelo se da je pobjednik i jedan ekstra radnik.
Nakon četiri prvoligaške sezone u dresu matičnog kluba, Badžim je 2017. godine, s nepunih 20, potpisao za ljubljansku Olimpiju u kojoj se zadržao dok se klub nije fuzionirao s našom Cedevitom, odradio je potom sezonu u Ciboni, dvije u mađarskom Szolnoku, preselio u turski Konyaspor, onda je, nakon polusezone u španjolskom Obradoiru, 2023. potpisao za Merkezefendi u kojem igra i danas, nakon što je cijelu prošlu sezonu propustio zbog jedne od najtežih ozljeda u košarci, rupture Ahilove tetive.
U međuvremenu je, osvajač europske bronce U-18 i svjetski juniorski viceprvak 2015. godine, postao i seniorski reprezentativac, u taj krug ga je još 2019. uveo Veljko Mršić, da bi se od 2022. njegovo ime počelo nalaziti na svim popisima za kvalifikacije. Osim, naravno, u razdoblju dok je sanirao ozljedu.
Kako istovremeno Hrvatska od Eurobasketa 2022. nije nastupila ni na jednom velikom natjecanju, nije ni čudno da je jedan odličan šuter “živio u anonimnosti” što se tiče šire javnosti. Kombiniranih 29 poena, uz 4-4 za tri u zagrebačkoj utakmici i 4-6 na gostovanju u Bonnu, učinili su Badžima “neočekivanim junakom” Hrvatske. Iako na kraju svega nije bio baš presretan...
- Jesam, odigrao sam dvije dobre utakmice, ali ja sam sportaš, ne mogu biti zadovoljan nakon poraza, sve to bih mijenjao za još jednu pobjedu.
S ovom izjavom Roko je pokazao ono što je u uvodu teksta govorio njegov negdašnji trener. Da je pobjednik. Uostalom, samo se takvi mogu dignuti tri puta u nešto više od minute čiste igre i staviti tri trice, dok se u petak lomila utakmica u Draženovu domu.
- Od najmlađih dana pokazivao je taj karakter. Evo, spomenuo sam to zaštićeno godište, pravilo koje je vrijedilo u prvom dijelu sezone, ali ne i u Ligi za prvaka, koju smo igrali kasnije. Međutim, on se već tada nametnuo, pa je nastavio igrati u velikoj minutaži - pojasnit će Šarin i vratiti se na tu ozljedu otprije tri godine.
- Svjetsko je čudo način na koji se uspio vratiti nakon operacije Ahilove tetive, ali opet me to ne iznenađuje jer znam kakav je radnik, koliko je uložio da bi se izvukao iz toga.
Ima tu nešto i do gena s obzirom na to da mu je tata Živko Badžim, negdašnji Šarinov suigrač na Baldekinu, kadetski i juniorski prvak Europe s reprezentacijom Jugoslavije u drugoj polovici osamdesetih, koji je igrao još u Dubravi, Brodu, Splitu, ali i za poljski Anwil te turski Fenerbahče...
- Šteta da Roko nije izrastao kao tata, koji je bio preko dva metra, da nema njegove fizikalije, ali je zato bolji šuter. I dugo sam se šalio sa Živkom da je tako dobar jer je povukao na mamu, koja je iz Primoštena kao i ja, od tamo dolaze šuterski geni.
Šalu na stranu, Šarin može biti ponosan na činjenicu da u ovoj reprezentaciji igraju četiri Šibenčanina, od kojih je on trojicu - uz Badžima su tu još godinu dana mlađi Toni Nakić i Krešo Radovčić - uveo u seniorsku košarku.
- Ja posljednjih godina često volim reći da Šibenik čini jedan posto stanovništva Hrvatske i 33 posto košarkaške reprezentacije. Stalno su tu trojica, četvorica.
Prisjetit će se još nekih detalja iz Badžimovih formativnih godina.
- Jednom sam zbog njega ušao u “fajt” s Joškom Klisovićem, koji ga je vodio u mlađim kategorijama, te mu je htio mijenjati mehaniku šuta. Srećom, poslušao me i to nije napravio. Njegov šut je uvijek bio brz i eksplozivan, ne i “najviši na svijetu”, ali jako precizan. Takav je ostao i danas. Brzina i izvedba su mu sjajne. Također, odmalena smo ga tjerali da što više igra s loptom, da ima i tu kvalitetu u svojoj igri.
U sve to se šira javnost uvjerila protekli vikend, u kojem je Roko sad i definitivno izašao iz spomenute “anonimnosti”.
- Baš sam uživao gledajući ove dvije utakmice s Njemačkom, ne samo zbog mojih Šibenčana, već i kompletne reprezentacije. Složila se sjajna priča oko Darija Šarića, koji praktički nije igrao godinu dana, te Marija Hezonje, koji je na prvu utakmicu došao iz aviona. Stvarno je u ovom ciklusu odrađen odličan posao - zaključio je Jeronimo Šarin.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....