Nakon što je u Ciboni proveo šest godina, nakon što je s Cibonom prošao svašta, od toga da se klub u jednom trenutku riješio svih igrača, pa do toga da je bio jedan od četvorice seniora koji su cijele sezone igrali hrvatsko prvenstvo, preko toga da je s vremenom preuzeo i kapetansku traku, pa lani bio i u onoj stabilizacijskoj sezoni koja je donijela naslov prvaka, Krešimir Radovčić (29) ovoga je ljeta shvatio da u klubu, koji je postao njegov, više na njega ne računaju.

Iako je još reprezentativac, iako je otkako je Tomislav Mijatović preuzeo reprezentaciju svaki put imao svoj dres, a bilo bi to tako i u nastupajućim utakmicama da se nije dogodio potpis ugovora s Viennom...

Tako će Šibenčanin u sljedećoj sezoni igrati u Beču, a Vienna ima ambiciju i u ABA-i, a napada i Ligu prvaka...

‘Vienna je za mene iskorak‘

- Prije pet, šest dana zvali su ljudi iz kluba mog agenta Mateja Mamića, a on i Robert Jablan su sve dogovorili. Trener Dragan Bajić želio je mene, želio je igrača koji poznaje ABA ligu, zna igrače i imao je samo jedno pitanje. Zanimalo ga je zašto sam otišao iz Cibone nakon šest godina. I tu se raspitivao, zvao je i Darka Kuncu, tu je čuo cijelu situaciju i tada je odlučio da je to to.

Krešimir Radovčić podigao je trofej za naslov prvaka Cibone i onda morao, ne svojom voljom, napustiti klub u kojemu je bio posljednjih šest godina

JOSIP BANDIC Cropix

Uostalom, kad je Dragan Bajić na klupi Igokee radio najbolje stvari, kad je izborio i Euroligu, koja mu je perfidno, unatoč propozicijama natjecanja, oduzeta, radio je velike stvari s Hrvatom u ozbiljnoj ulozi, jer tada je Siniša Štemberger bio nezamjenjiv u klubu iz Laktaša. Tako da Bajić zna kako s Hrvatima...

- On nije trener koji na tom pitanju radi razliku. U Beču je ionako dosta momaka iz Srbije, tu su dva Amerikanca, Slovenac, pa se sastavila sasvim fina momčad, koja je počela trenirati prije tri dana, a ja stižem u Beč u srijedu. Za mene je to dobar iskorak, igramo kvalifikacije za Ligu prvaka, a Beč je svakako dobar grad i nije daleko. Jedino, što je uvjet kluba bio, jest da moram otkazati reprezentativno okupljanje, jer imamo ambicije u kvalifikacijama za Ligu prvaka, koje su na programu odmah na početku rujna.

‘Očito je da me Rudež nije želio‘

I to je odmah Radovčić iskomunicirao s ključnim ljudima reprezentacije...

- Odmah sam kontaktirao Tomicu Mijatovića i Krunu Simona, objasnio im situaciju i oni su to razumno prihvatili. Žao mi je, ali rekli su da računaju na mene za prozor u studenome, a ja sam uvijek na raspolaganju. Uostalom, znao sam igrati protekle sezone s Cibonom u osam, devet navečer protiv Samobora, a već sljedeće jutro biti na treningu gdje se igralo pet na pet u reprezentaciji, priključio sam se ovo ljeto pripremama tik nakon osvajanja naslova prvaka, tako da...

Krešimir Radovčić nije želio puno o situaciji u kojoj se razišao s Cibonom ovo ljeto. Sve dok nije potpisao ugovor. Već prema onome što je rekao i načinu na koji se novi trener Bajić raspitivao o kraju šestogodišnje suradnje s Cibonom, shvaćate i sami da tu nije išlo sve baš glatko...

- U travnju sam razgovarao s Marinom Rozićem oko mojeg novog ugovora i ostao je dogovor da ćemo nakon kraja sezone sjesti i sve dogovoriti, da ostajem. Sve se onda odvijalo dok sam bio u reprezentaciji, tu se počelo sve zapetljavati da bismo se čuli sredinom srpnja. Tada mi je Marin Rozić kazao kako me ne želi trener Ivan Rudež. Onda sam se čuo s trenerom, koji mi je, pak, kazao da me ne želi sportski direktor Marin Rozić. Sad, to mi baš ne pije vodu, jer sam prije toga razgovarao s Rozićem i on mi je kazao kako sam siguran. Mogu samo kazati da sve skupa nije bilo korektno, nakon svih godina. Očito je da me Rudež nije želio, a i to nije korektno, jer sam mu ja dosta pomogao protekle sezone. Spasio sam njegovu poziciju više puta protekle sezone, kad ga se željelo smijeniti. Ali, tako, kako je...

Ivan Rudež, trener Cibone

DARKO TOMAS Cropix

Nije samo to problem u cijeloj priči, nego je Radovčić odbio ponudu Reggiane koja je stigla na pola lanjske sezone...

- Taman prije završnice Kupa dobio sam ponudu Reggiane koja mi je nudila ugovor do kraja sezone. Ni u jednom trenutku klub se tada nije mogao osjećati da će ostati zakinut, jer bilo je posve normalno da tu ne radim pritisak, da ostajem. I te stvari mi nisu jasne. Spasio sam treneru posao tijekom sezone, pomogao sam mu zajedno sa suigračima, osvojili smo naslov prvaka, a vratilo mi se to na ovaj način...

‘Šibenka i Cibona uvijek će biti moji klubovi‘

No, nije postao prvi Šibenčanin kojemu je Cibona duboko zarezala ispod kože...

- Uz moju Šibenku, Cibonu smatram i uvijek ću je smatrati svojim klubom. Volio bih se jednog dana vratiti, ali kad tu bude neki drugi trener. Sretan sam sada s ovom situacijom u Beču, a za Cibonu će, siguran sam, biti još vremena. U nekim drugim uvjetima. Sigurno je i da me dosta ljudi u klubu voli, a možda je i to bio problem u cijeloj priči...

Krešimir Radovčić i Boris Tišma

DAMIR KRAJAC Cropix

Ajmo za kraj malo o danima u Šibeniku. Na društvenim mrežama se može vidjeti da se u Jollyjevoj dvorani igraju ozbiljne utakmice...

- O, super je tu. Skupimo se mi iz Šibenika; Šarić, Nakić, Badžim, Andabaka, tu ljetuje Bošnjak, pa Gnjidić, svrate Matković i Škara, bio je tu Prkačin. Kad smo samo mi iz Šibenika, onda se podijelimo na mlađe i starije, a kad dođu gosti, igramo mi protiv njih. I lagano ih dobijemo. Oni se vade da smo uigrani. Kako je s faulima? A sami ih zovemo, nekad se zakrvi, nekad padnu i dvije, tri teže riječi, ali sve se sredi brzo. I na kraju piće, ručak, super je to...