Šarić za SN: ‘I od Federera sam naučio jednu tajnu, a u reprezentaciji je ovaj ugođaj postojao i ranije‘

Hrvatska košarkaška reprezentacija na dobrom je putu vraćanja nade da u ovom sportu još uvijek nešto predstavljamo i ta je spoznaja možda i najveći dobitak konca prve runde kvalifikacija za SP. Uzmimo u obzir samo način na koji je reprezentacija odigrala dvije posljednje kampanje za SP, netom nakon što je FIBA osmislila novi sustav kvalifikacija. O onom prvom ciklusu, sastavljenom od dvije runde, u lovu na SP 2019., stigli smo do izlučne skupine, ali isti smo otvorili s dva neugodna poraza, kod kuće od Litve i u gostima kod Poljaka, te izgubili realne šanse za promociju na SP u sveobuhvatnom lutanju u izboru igrača.

Onda su stigle i kvalifikacije za SP 2023., a tu nismo uspjeli proći ni uvodnu skupinu iako smo imali u Rijeci, mislilo se, zicer za prolaz, sraz s Fincima. I ušli smo u vrtlog pretkvalifikacija za kvalifikacije koje su obilježile prvu polovicu dvadesetih godina. Uz novi težak udarac, povijesno propuštanje kontinentalne smotre.

Sada Hrvatska ima 5-1, sada Hrvatska čeka otvaranje drugog kruga koncem kolovoza s domaćom utakmicom protiv Latvije i gostovanjem kod Nizozemske. I dosta realnim optimizmom kako bi se nakon 2014. godine prvi put trebala plasirati na SP. Na tom posljednjem SP-u igrala su dva naša današnja nositelja. Dario Šarić je još godinu dana ranije bio dio reprezentacije koja se probila do polufinala Eurobasketa, a Mario Hezonja je debitirao na velikom natjecanju baš na SP-u u Španjolskoj.

Kapetan na novom europskom početku - Dario Šarić

MARIN FRANOV Cropix

Sada su to ozbiljni ljudi koji su prošli kroz karijeru i uspone i padove, ali i puno toga u dresu reprezentacije. Dovoljno da ne bi znali pritisnuti kočnicu i odlutati u maštarijama. Dario Šarić je kapetan i svjestan je kako se neke dobre stvari događaju, ali je i oprezan.

- Ne bih rekao da ovaj ugođaj koji sada imamo u reprezentaciji nije postojao i ranije, jer to ne bi bilo točno. Možda smo sada generacijski bliži, možda ova skupina ljudi ima puno više zajedničkih interesa izvan košarke. Ali sigurno smo dobra grupa, u kojoj je svatko od nas pronašao svoju ulogu i pokušava kroz nju što je moguće više pridonijeti uspjehu reprezentacije i pokazati svoju kvalitetu. Imamo neku pozitivnu priču, ali to je, u ovom trenutku, sve što imamo...

I tu dolazimo do tog opreza. Nagomilanog iskustva.

- Nije nas bilo na nekoliko posljednjih natjecanja, nismo imali neke uspjehe ni kontinuitet. I stoga je nužan oprez. Bilo je prijašnjih godina nekih dobrih ciklusa, nekih prozora u kojima smo znali izgledati dobro. Ili, sjetite se samo kvalifikacija za Igre u Parizu, kad smo u finalu u Ateni bili na jednu ili dvije lopte daleko od pobjede nad domaćinom Grčkom. Pa se onda dogodi ona nesretna situacija da nam nakon toga u ždrijeb za Eurobasket stigne Cipar, koji se ionako plasirao, a mi ispadnemo na razliku od BiH. Mogli smo to proći, da jesmo, možda bi i tu bila dobra situacija....

Sada znamo što nas čeka. Za početak su tu Latvija kod kuće i Nizozemska u gostima. A u skupini je još i Poljska Igora Miličića, koja je prenijela svih šest bodova u drugu fazu.

- Možda će to zvučati kao floskula, ali doista svi igraju košarku. Prva na redu je Latvija, kojoj na posljednjim prozorima nisu igrali glavni igrači Kristaps Porziņģis i Davis Bertans. Drugačije je ako će se oni pojaviti protiv nas, jer bi to onda bila drukčija koncepcija Latvije, koja bi nas šutom s vanjskih pozicija visokih igrača nastojala širiti. Međutim, naša priča je dobra i očekujem da se ona nastavi.

U međuvremenu je Hrvatska dobila jednu novu dimenziju, jer je u stanju sastaviti petorku iznimno fizički moćnih igrača. Kad imaš na dvije visoke pozicije Šarića i Ivicu Zupca, koji su preko 210 cm, pa tu dodaš Marija Hezonju i Luku Božića, koji su dobro preko dva metra, a onda dodaš i Jaleena Smitha na lopti, koji je na 195 cm, to je petorka protiv koje će teško bilo tko dominirati snagom, fizičkom moći...

- Košarka se mijenja i ako posjeduješ visinu, a pritom imaš brzinu, doista si u stanju igrati protiv svih. Nama će trebati jakih iskušenja da vidimo gdje smo u odnosu na one najbolje. OK, imali smo u veljači oglede s Nijemcima, ali treba nam kontinuitet takvih jakih protivnika za ocijeniti našu moć. Sigurno sa Zupcem imamo veliki kapital, jer on je obrambeno sidro, pa ako netko i probije prvu liniju obrane, mora naletjeti na njega, a preko Zupca je teško zabiti. Sve nam to daje opcije i da budemo agresivniji na lopti, da pokušamo ukrasti protivniku posjed. Jer, kad imaš nekoga tko ti čuva leđa, sve je to puno lakše.

Prije negoli će krenuti srpanjski ciklus, Dario Šarić se nakon deset NBA sezona vratio u Europu. Stavio je potpis na ugovor s Efesom, dvogodišnji, s opcijom i za treću godinu, vratio se u klub iz kojega se otisnuo put NBA lige. Nije želio potpisivati ništa tijekom posljednje polusezone, otkako je imao slobodne ruke, sada je odlučio. Vraća se u Europu i što, prije svega, on sam očekuje od sebe?

- To je dobro pitanje. Praktički ja posljednje dvije sezone nisam igrao, a sada dolazim u poznatu sredinu i u momčad, što je jako važno, koja me željela i koja je bila među prvima na listi mojih želja. Ono što me veseli jest da ću napokon imati konstantnu minutažu, da ću biti na terenu kad je važno i tu ću pokušati izvući svoj maksimum. U NBA-u je to bilo specifično, jer nije isto ni kad ulaziš s klupe u nekih 13, 14 minuta, ili skupiš na kraju 28. Ta skraćena minutaža se onda nalijepi na česte minute odmora i u cijelom tom vremenu neki igrači se ne mogu snaći niti uhvatiti svoj ritam. Mene sad doista raduje što me čeka kontinuitet utakmica, jer osim Eurolige, bit će tu i turska liga. Ne očekujem sad neko čudo u prvih mjesec dana, ali kako sezona bude odmicala, vjerujem da će sve to dobro ispasti.

Dario Šarić

MARIN FRANOV Cropix

Efes je dominirao europskom košarkom, osvojio je dva naslova prvaka Europe, a onda je posljednjih sezona igrao prilično blijedo. Potpis Darija Šarića, ali ne samo Darija Šarića, sugerira da su u Istanbulu ponovno odlučili biti itekako ozbiljan takmac u Euroligi.

- Ta generacija sa Simonom, Micićem, Larkinom i Dunstonom bila je najbolji Efes ikada. Osvojili su dva naslova prvaka Europe, a mogli su i treći da one sezone korona nije zaustavila natjecanje. Efes je znao imati dobre rostere, nije štedio zadovoljiti dobre igrače. Sad, nakon deset godina izvan Eurolige, meni je teško reći kako će sve to skupa biti što se tiče konkurencije, ali činjenica je kako je Efes svojim potpisima naznačio da želi biti ponovno među najboljima. Svakako će cilj biti ući u doigravanje, to je minimum kojeg svi očekuju. Bit će to, čini se, dobra momčad, čekaju se još jedan ili dva potpisa i ja se nadam kako ćemo biti kadri igrati stvarno dobru košarku.

U Efesu je ostavio Tomicu Mijatovića, sada je Mijatović opet tu. U međuvremenu je i izbornik reprezentacije. Šarić ne skriva kako mu sve to odgovara.

- Nema dvojbe kako će mi Tomica tu pomoći. Kao izbornik on radi dobar posao, voli tu agresivnu igru u kojoj pritišćemo, u kojoj protiv svakog protivnika nastojimo nametnuti svoj ritam. Ima viziju i mi ga pratimo. A što se tiče klupske sezone, dobro je da je i dalje u Efesu. Pomoći će, u sezoni se zna dogoditi da stvari ne idu glatko i meni je zadovoljstvo što ću nakon deset godina izbivanja opet biti zajedno s njim u Efesu. Bit će mi Mijatović od velike pomoći, kako u klubu, tako i u reprezentaciji.

Usput, Dario Šarić je kao klinac bio magnet za osvajanje trofeja, a onda se u deset NBA sezona to nije poklopilo, pa je iz njegove perspektive dobra stvar i što će opet boriti za trofeje.

- Deset godina u NBA-u postoji samo jedno natjecanje, samo jedan trofej. Sada ću imati tri trofeja za koje se borim i sigurno će biti zanimljivo. Drugačije je nego u NBA-u. Spreman sam rasti iz treninga u trening, iz mjeseca u mjesec, kako bih bio u optimalnom stanju u vrijeme kad se osvajaju trofeji. Štogod igraš, igraš da bi pobijedio, tako i košarku igram kako bih osvajao trofeje. Sada ću biti u prilici, ali isto tako bit će važno biti najbolji kad je to najpotrebnije, jer i drugi imaju svoje planove.

I za kraj, Dario Šarić ima 32 godine. Kad je ostao bez kluba u posljednjoj polusezoni, nastavio je trenirati. Kad prođeš tridesetu, moraš puno više brige voditi o svojem tijelu...

- Je, to je doista tako. Imao sam privilegiju dok sam bio u Golden State Warriorsima slušati Rogera Federera koji nam je jednom došao u posjet. Na pitanje koja je bila tajna da je dugo trajao u tenisu, kazao je da je tajna u tome da nikada ne prestaneš trenirati, da nikada ne uzimaš velike pauze, jer s nekim godinama ti je tijelo teže vratiti u radnu temperaturu. Ne treniraš desetak dana, pa kreneš i onda ti se upale listovi, na primjer. Održavati se cijelo vrijeme ključ je za izbjeći takve probleme. I drugačije je u Europi u odnosu na NBA. U NBA-u imaš veliku pauzu između sezona, pa si u stanju dozirati se kroz treninge. Čim krene europski program, ti si odmah u dvije, tri utakmice tjedno i tako to traje deset mjeseci. Važno je pritom odmarati tijelo, ne dovoditi ga u stresnu situaciju, treba to mudro planirati kako bi bio u najboljoj formi kad to bude najvažnije.