Brunson zaustavio veliki preokret Spursa i sad nas čeka potpuno ludilo u Madisonu

Kako god završila ova serija, kako god se stvari odvrtjele nakon što je New York uzeo prve dvije u San Antoniju i došao na pola puta do svog prvog naslova prvaka nakon 53 godine, druga utakmica Spursa i Knicksa ostat će zapamćena kao jedan od klasika NBA finala. Utakmica u kojoj su Knicksi imali prednost od 14 poena u posljednjoj četvrtini, da bi Spursi serijom 14-0 kreirali preokret i došli do vodstva u samoj završnici prije no što je Victor Wembanyama, koji je 21 od svojih 29 poena ubacio u drugom poluvremenu, postao tragičar domaćina...

- Sjajan igrač je dobio sjajan šut. Jednostavno nije ušlo. Ako mene pitate, to je zato jer je moja mama bila u dvorani.

Karl-Anthony Towns je isijavao zadovoljstvom nakon što se u prve dvije utakmice NBA finala sjajno nosio s Wembanyamom, što je, uz fantastičnog Jalena Brunsona, ključan razlog zbog kojeg su Knicksi bacili svoje navijače u trans i kad u noći s utorka na srijedu serija preseli u Madison Square Garden, tamo nas čeka potpuno ludilo. Koje je bilo zajamčeno u svakom slučaju, a pogotovo u situaciji kad dvije domaće pobjede donose naslov prvaka.

- Razlog pobjede je vodstvo koje smo izgradili u prvom dijelu utakmice. Spursi su se borili, vratili, dali sebi šansu, ali čvrstina i naša volja tu su došli do izražaja - zaključio je Towns.

Nisu Knicksi paničarili kad je San Antonio poveo 104:102 u posljednjoj minuti. Točnije, panike nije bilo zbog Brunsona koji je 39 sekundi prije kraja pogodio šut za izjednačenje, čime je pritisak prebačen na stranu domaćina, koji to nije izdržao. Wembanyama je devet sekundi prije kraja izgubio loptu, koja je došla do Brunsona, ovaj je ubacio jedno od dva bacanja za vodstvo, dok se posljednji šut Francuza s nekih pet metara i s dobrim pogledom prema košu odbio od obruča.

Tamo negdje u prvim redovima taj je promašaj silno emotivno proslavio John Starks, legenda one momčadi Knicksa koja je 1994. došla na pobjedu od naslova, ali izgubila posljednje dvije u Houstonu. Starks je, podsjetimo, te godine bio tragičar New Yorka sa šutom iz igre 2-18 u sedmoj utakmici, dok je ovaj put na tribini nudio sliku čovjeka koji čeka da ga Brunson i prijatelji iskupe, donesu u grad ono što on, Patrick Ewing i ostali onomad nisu uspjeli.

- Moram biti fokusiraniji, moram biti bolji, moram pronaći način kako još više pomoći momčadi - reći će Wembanyama, koji je odigrao bolju utakmicu nego na otvaranju ove finalne serije, ali nije bilo dovoljno.

A nije bilo jer su Brunson, Towns i Mikal Bridges ubacili 20 plus poena, jer su Knicksi nadskakali Spurse i pogodili 15 trica, uz kombiniranih 7-11 "iza luka" za Townsa i Bridgesa.

New York definitivno izgleda kao "momčad u misiji", pobjeda za 2-0 u finalu im je 13. zaredom nakon što je Atlanta povela 2-1 još tamo u prvom krugu. Knicksi su potom dobili sljedeće tri protiv Hawksa, pomeli Philadelphiju, onda i Cleveland, da bi seriju nastavili protiv Spursa. U povijesti NBA doigravanja samo je Golden State 2017. godine upisao više uzastopnih pobjeda - 15.

Međutim, dok je Starks s prijateljima ludovao na tribinama, dok su "gorile" ulice New Yorka, Brunson i suigrači su prilično mirno proslavili novu pobjedu svjesni da posao još nije završen. Ni blizu.

- Svi u ovoj momčadi oslanjamo se jedan na drugoga. Zato smo bili dobri u osnovnom dijelu sezone, zato igramo ovako u doigravanju. Imamo Jalena Brunsona, koji je s Joshom Hartom i Mikalom Bridgesom osvajao NCAA naslove, koje ja nisam osvojio, ali ono što sam naučio kroz karijeru jest da za uspjeh prije svega trebaš zajedništvo. Samo tako se može pobjeđivati na ovoj razini - istaknuo je još Karl-Anthony Towns.

San Antonio sad mora pronaći način kako odgovoriti, kako zaustaviti momčad prepunu samopouzdanja, koja će sljedeći tjedan iza sebe imati euforični Madison Square Garden u kojem su Spursi prije 27 godina proslavili svoj prvi naslov prvaka. Ovaj put tamo dolaze spasiti sezonu, produžiti ovu seriju koja zaslužuje potrajati dulje jer Knicksi i Spursi nude sliku ujednačenih momčadi, uz veliku razliku u iskustvu, koje su trener Mike Brown i njegovi igrači do sada iskoristili. Sad je na Mitchu Johnsonu i njegovim "klincima" uzvratiti udarac...