Iako su Charlotte Hornetsi franšiza koja je u NBA ušla još 1988. i u devedesetima s igračima kao što su Glenn Rice, Alonzo Mourning, Larry Johnson, Muggsy Bogues, Del Curry... bila prilično relevantna s ukupno četiri nastupa u polufinalima Istoka do 2002. godine, današnji Charlotte Hornetsi zapravo nisu Charlotte Hornetsi. Da, dobro ste pročitali, navedeno je – koliko god zvučalo ludo – notorna činjenica.
Naime, spomenute 2002. su Hornetsi napustili Charlotte i preselili u New Orleans, odakle ih je pak 2005. potjerao uragan Katrina, pa su do 2007. domaće utakmice igrali u Oklahoma Cityju. U međuvremenu – 2004. godine – je, pak, Charlotte dobio novi NBA klub, Bobcatse, koji su do 2013. redovito igrali protiv Hornetsa, da bi se onda u New Orleansu odlučili za promjenu imena, pa je liga dobila – Pelicanse. Godinu kasnije je Michael Jordan, vlasnik Bobcatsa, odlučio u Charlotte vratiti ime Hornetsa te od New Orleansa otkupiti prava na njihovu povijest od 1988. do 2002. I na tim su temeljima 2014. ponovo “rođeni” Charlotte Hornetsi.
Ono što se pak nije mijenjalo u odnosu na Bobcatse, čije je desetljeće postojanja vezano uz povijest “starih” Hornetsa, bili su rezultati. Odnosno, izostanak istih. Tako je Charlotte od 2002. ugostio tek tri serije NBA doigravanja, dok se još uvijek čeka prolaz prvog kruga, uz posljednji nastup 2016. godine. Pritom je u razdoblju od 2010. do 2023. većinski vlasnik kluba bio najveći košarkaš svih vremena, no Jordan je u toj ulozi nudio potpuno drukčiju sliku od one po kojoj je kao igrač postao svjetski prepoznat. Rođeni pobjednik na parketu postao je tek prosječni biznismen, čovjek čiji je jedini motiv bio kako godinu završiti u plusu. Sve ono što je zamjerao legendarnom tandemu koji je iz ureda vodio legendarne Bullse u devedesetima, a koji su činili predsjednik Jerry Reinsdorf i generalni menadžer Jerry Krause, Jordan je podigao na daleko veću dimenziju. Svaki put kad bi momčad došla do razine da se bori za ozbiljne stvari, kad je to trebalo nadograditi, uložiti u igrače, on bi “povukao ručnu”, odnosno odbijao je potpisivati maksimalne ugovore s onima koji bi svojim izvedbama to zaslužili, pa bi se isti otišli naplatiti negdje drugdje...
Iako je zadržao manjinski paket, Jordan od kolovoza 2023. više nije vlasnik Hornetsa, koje je za – 13 godina nakon što ih je platio 275 milijuna – tri milijarde dolara prodao dotadašnjem manjinskom vlasniku Gabeu Plotkinu i Ricku Schnallu. Da bi dvije i pol godine kasnije – barem tako sada ispada – Charlotte košarkaški “prodisao”.
Nakon što su protekle dvije sezone bili 13. i 14. na Istoku, što je na tragu “uspjeha” iz Jordanove ere, Hornetsi su nakon devet uzastopnih pobjeda (prva takva serija u ovom stoljeću) do ponedjeljka i poraza od Pistonsa, koji je obilježila tučnjava igrača, stigli na deseto mjesto, odnosno u krug onih koji bi na kraju osnovnog dijela igrali play-in, gdje su Hornetsi bili dvaput zaredom 2021. i 2022.
Što se to u međuvremenu dogodilo da Charlotte izađe iz tzv. “lotteryja”, kruga klubova koji skupljaju poraze za što bolji pick na draftu? Za početak je stasao LaMelo Ball (24), treći pick drafta 2020. godine, onda je Jordan sa svojim ljudima na odlasku 2023. izabrao krilo Brandona Millera (23) drugim pickom, da bi ljetos Hornetsi kao četvrtog u prvoj rundi uzeli šutera Kona Knueppela (20) sa sveučilišta Duke, koji se isprofilirao u ozbiljnog kandidata za rookieja godine. Četvrta važna karika ove momčadi, koja se posljednjih mjesec dana pretvorila u jedno od najugodnijih iznenađenja NBA sezone, je Miles Bridges (27), koji je zbog optužbi za obiteljsko nasilje propustio cijelu sezonu 2022./2023. i odradio 20 utakmica suspenzije u sljedećoj, da bi se od studenoga 2023. vratio u petorku Hornetsa te nastavio s “trpanjem” svojih dvadesetak poena po utakmici.
Na taj kostur dobro se uklapaju i dva mlada centra, vinovnik incidenta s Pistonsima – Moussa Diabaté (24), koji je 2024. došao iz Clippersa i prošle sezone uglavnom igrao u Razvojnoj ligi, te Ryan Kalkbrenner (24), ljetošnji 34. pick drafta sa sveučilišta Creighton, dok dobre minute daje i 33. pick – kao i Knueppel, također sa sveučilišta Duke – bek Sion James (23). Pritom su se Hornetsi dodatno pojačali prije završetka prijelaznog roka jer je iz Chicaga došao Coby White (26), bek koji je protekle dvije i pol sezone ubacivao 19,6 poena po utakmici za Bullse.
Sve to s klupe drugu sezonu vodi Charles Lee (41), dugogodišnji pomoćnik u NBA ligi, koji je u toj ulozi zaradio dva prstena prvaka, kao asistentu Mikeu Budenholzeru u Milwaukeeju 2021. i Joeu Mazzulli u Bostonu 2024. Lee je devet godina radio pod Budenholzerom, između ostalog i u stožeru Atlante s našim Nevenom Spahijom, dok svojedobno kao igrač nije prošao na Ljetnoj ligi u San Antoniju, pa je četiri godine proveo u Europi igrajući za Hapoel Gilboa/Afula (Izrael), Pepinster (Belgija), Göttingen i Artland Dragonse (Njemačka) prije no što se vratio na svoje sveučilište Bucknell, gdje je kao pomoćnik počeo graditi trenersku karijeru.
I tako danas s momčadi prepunom potencijala i mladim trenerom, koji bi trebao rasti sa svojim igračima, Charlotte Hornetsi izgledaju kao klub koji se oporavio od Jordanove ere...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....