Navigation toggle

Jalen Brunson je u prvoj utakmici ovogodišnjeg NBA finala donio Knicksima pobjedu nakon preokreta u San Antoniju

 AFP
POVIJEST SE (NE) PONAVLJA

Knicksi 27 godina kasnije traže osvetu, dok Wemby za razliku od Duncana nema Robinsona

New York je uzeo "break" na startu NBA finala i tako krenuo u lov na naslov koji je u posljednjem nastupu u finalu 1999. izgubio baš od San Antonija
Piše: Toma DragičevićObjavljeno: 04. lipanj 2026. 13:08

Bila je to na mnoge načine drukčija, posebna sezona u kojoj je zbog lockouta odigrano tek 50 utakmica ligaškog dijela sa startom početkom veljače, Miami, Indiana i Orlando su s po 33 pobjede bile najbolje momčadi Istoka, "jedinicu" je na Zapadu ispred Portlanda uzeo San Antonio, dok je MVP sezone drugi put u svojoj karijeri postao Karl Malone iz Utah Jazza, rookie godine bio je Vince Carter (Toronto), najbolji obrambeni igrač lige Alonzo Mourning (Miami), najbolji trener Mike Dunleavy (Portland)...

New York Knicksi su te godine - riječ je o 1999. - u doigravanje ušli s osmog mjesta na Istoku, u pet utakmica (tada se prvi krug igrao na tri pobjede) eliminirali najvećeg rivala, svog bivšeg trenera Pata Rileyja s Miamijem, onda "pomeli" Atlantu za koju je igrao Dikembe Mutombo, da bi u konferencijskom finalu s 4-2 izbacili Indianu s Larryjem Birdom na klupi i Reggiejem Millerom kao najomraženijim čovjekom u Madison Square Gardenu. S druge strane, San Antonio je kao prvi na Zapadu nanizao Minnesotu (3-1), LA Lakerse (4-0) i Portland (4-0), te je "postavljena pozornica" za prvo veliko finale Spursa i drugo u devedesetima za Knickse, koji su na to 1994. čekali 21 godinu.

Danas, 27 godina kasnije, povijest se ponavlja, Spursi i Knicksi ponovno su se našli u finalu, koje je ovaj put krenulo drukčije - pobjedom gostiju u San Antoniju. Jalen Brunson je donio "break" za New York, koji je tu posljednji put krenuo u finalnu seriju s dva gostujuća poraza. Tim Duncan i David Robinson bili su prevelik izazov za momčad koja je usred tog doigravanja zbog ozljede ostala bez Patricka Ewinga, statistički najboljeg igrača u povijesti kluba, legende koja je u konačnici zaključila karijeru kao jedan od najvećih ikad bez prstena.

Dva puta je Ewing došao na korak od naslova, ali ‘94. mu je na putu stao Hakeem Olajuwon sa svojim Houstonom, dok ‘99. nije dobio priliku pomoći Knicksima u okršaju protiv možda i najboljeg centarskog para u povijesti lige.

Bila je to serija u kojoj su ambicije Knicksa nosili Latrell Sprewell s 26 i Allan Houston s 21,6 poena u prosjeku, ali izostao je učinak trećeg ključnog igrača, Larryja Johnsona, čija je jedina dvoznamenkasta izvedba sa 16 poena rezultirala pobjedom u trećoj u New Yorku.

Duncan, dvije godine ranije prvi pick drafta koji je San Antonio dobio nakon sezone u kojoj se teško ozlijedio David Robinson, dok je tijekom iste na klupu sjeo Gregg Popovich, bio je nezaustavljiv s 27,4 poena i 14 skokova po utakmici. Svoju rolu je sa 16,6 poena i 11,8 skokova odigrao i Robinson, dok su Twin Towersi iz San Antonija kombinirali prosječno pet blokada, držali obranu koja je u toj seriji potpuno ugušila Knickse, triput ih ostavila ispod 80 poena, od toga jednom na samo 67...

Kako se tada finale igralo u formatu 2-3-2, Spursi su nakon dvije domaće pobjede pred gotovo 40 tisuća navijača u svakoj u Alamodomeu, izgubili treću u New Yorku, da bi sa sljedeće dvije u Madisonu proslavili povijesni naslov. Preostala tri startera, uz Duncana i Robinsona, bili su Avery Johnson, Mario Elie i Sean Elliott, značajnije role s klupe imali su Jaren Jackson, otac istoimenog krilnog centra koji je ove godine iz Memphisa preselio u Utah, te Malik Rose, dok su u manjoj minutaži participirali još Steve Kerr i Antonio Daniels.

Bila je to momčad protiv koje Sprewell i Houston s Johnsonom, Charliejem Wardom, Marcusom Cambyjem, Chrisom Dudleyjem, Kurtom Thomasom i Chrisom Childsom nisu mogli pronaći rješenje, dok je na rosteru Knicksa te sezone bio i Rick Brunson, Jalenov otac i sad već dugogodišnji pomoćni trener New Yorka.

Iako će u San Antoniju povući paralelu s Duncanom, odnosno naglasiti kako je 1999. imao isto godina (22) kao Victor Wembanyama danas, u ovoj momčadi Spursa nema ni približno iskustva kao u tom prvom finalu protiv Knicksa. Podsjetimo, bivši MVP Robinson je bio u svojoj desetoj NBA sezoni, Elie je već bio dvostruki prvak s Rocketsima, Johnson i Elliott bili su u svojoj petoj zajedničkoj sezoni u Spursima...

Zbog toga, ali pogotovo zbog pobjede New Yorka u prvoj utakmici, teško je stoga konstatirati da se povijest ponavlja jer ovo već na početku djeluje kao jedna potpuno drukčija serija u kojoj bi i ishod mogao biti takav.

image

Tim Duncan između Allana Houstona i Larryja Johnsona u finalu 1999. godine

PROFIMEDIA
04. lipanj 2026 13:09