Kad je Leon Rose, pravnik i bivši sportski agent – klijenti su mu bili LeBron James, Allen Iverson, Chris Paul, Carmelo Anthony, Devin Booker, Joel Embiid... – u ožujku 2020. imenovan predsjednikom New York Knicksa, dok je NBA sezona bila obustavljena zbog "nove pošasti čovječanstva", pandemije koronavirusa, momčad iz Madison Square Gardena vodili su Julius Randle i Marcus Morris s po dvadesetak poena po utakmici, što je bilo dovoljno za 12. mjesto na Istoku (21-45), odnosno "ispod crte" za ulazak na tadašnju završnicu na Floridi, čuveni "bubble".
Kakav je posao imao Rose ispred sebe pokazat će i to da je, pet godina kasnije, u šampionskoj momčadi ostao samo jedan igrač iz tog razdoblja, samo Mitchell Robinson...
- Bio sam ovdje kad smo imali 17 pobjeda, bio sam ovdje i kad smo došli do 50, sada sam tu 2026. i mi smo prvaci. Zvuči prilično nadrealno.
Puno se toga u New Yorku promijenilo otkad je Robinson 2018. draftiran u drugoj rundi. Točnije, promijenilo se sve osim njega i vlasnika Jamesa Dolana, dok je ključna osoba bio baš Rose, koji je stigao dvije godine kasnije.
Prvi potez koji je novi predsjednik tada povukao bilo je imenovanje trenera. Na klupu Knicksa postavljen je Tom Thibodeau, iskusni i cijenjeni stručnjak bogatog, čak i šampionskog – ima prsten kao pomoćnik u Celticsima – iskustva. I bio je to pun pogodak jer je već u prvoj sezoni Thibodeau s 41-31 odveo Knickse u doigravanje, Randle je imao brojke vrijedne top 10 u MVP-glasovanju, gdje se senzacionalno našao i Derrick Rose iz kojeg je njegov ‘vječni‘ trener uvijek izvlačio najbolje, pa tako i u ovom "sutonu" njegove karijere.
Međutim, već tada je bilo jasno da momčad u kojoj je jedini mladi igrač s ozbiljnijom ulogom bio RJ Barrett, nema previše prostora da bi bila bolja u budućnosti, ali čekalo se ljeto 2022. u kojem će se otvoriti prostor pod salary capom. I kad se otvorio, Rose je ponudio 104 milijuna za četiri godine Jalenu Brunsonu iza kojeg je bio pohod do NBA finala s Lukom Dončićem u Dallasu, no Mavericksi očito nisu bili svjesni kakav se potencijal krije u njihovim redovima.
Nije, doduše, toga bila svjesna ni šira NBA javnost, s obzirom na to da je Rose u prvim danima trpio prilično velike kritike jer po nekim "općim" kriterijima Brunson nema dovoljno centimetara da bi bio prva zvijezda momčadi. Ako govorimo o momčadi koja bi se borila za naslov. Što je jedini kriterij u New Yorku. Bez obzira na to što su čekali više od pola stoljeća...
Iste godine stigao je u New York tada slabo poznati Isaiah Hartenstein, dok će tijekom sezone koju su Knicksi zaključili na petom mjestu Istoka i s porazom u konferencijskom polufinalu od Miamija, iz Portlanda u razmjeni doći Josh Hart, jedan od ključnih dijelova – ispostavit će se – šampionske "slagalice". Samo koji mjesec kasnije Brunsonu i Hartu priključio se još jedan bivši suigrač s Villanove, dvostrukog sveučilišnog prvaka u razdoblju kad su oni tamo bili – Donte DiVincenzo, usred sezone iz Toronta stigao je OG Anunoby (mijenjan za Barretta), što je donijelo još jedan iskorak prema vrhu Istoka, odnosno drugo mjesto iza Bostona, ali i razočaranje u novom konferencijskom polufinalu protiv Indiane. U tu je momčad sredinom sezone iz Detroita stigao i naš Bojan Bogdanović i odigrao 33 utakmice za Knickse, uz prosječno 10 poena, prije no što je zaradio ozljedu zbog koje je u konačnici i zaključio karijeru.
Međutim, i Bogdanović je dao svoj doprinos naslovu Knicksa s obzirom na to da je na ljeto 2024. bio dio paketa (još Mamadi Diakite, Shake Milton i čak pet pickova prve runde) poslanog u Brooklyn za Mikala Bridgesa, dok je "posljednji komadić slagalice" bio Karl-Anthony Towns za kojeg je u Minnesotu poslan Randle.
I time je zapravo zaključena trogodišnja rekonstrukcija u kojoj je Leon Rose koristio nekonvencionalne metode, "prodao kompletnu budućnost", odnosno pickove, za ono što u konačnici izgleda kao najujednačenija, najkompletnija i najraznovrsnija petorka u ligi. Od prvog dana bilo je jasno da petorka Brunson - Hart - Bridges - Anunoby - Towns ima sve potrebno da bi konkurirala za najveće stvari u ovoj ligi. No, u konačnici je baš na tome Thibodeau pao. Previše je vjerovao svojim starterima, odnosno nije dovoljno proširio rotaciju da bi uspio u doigravanju te je, nakon eliminacije aktualnih prvaka Celticsa, ponovo pao protiv Pacersa, ovaj put u konferencijskom finalu.
Tada je Rose shvatio da momčad treba drukčiji glas i povukao prilično nepopularan potez. Smijenio je uspješnog – Thibodeau je u pet godina na klupi Knicksa ostvario oko 60 posto pobjeda – trenera. Na njegovo mjesto imenovan je Mike Brown, bivši trener Clevelanda, Lakersa i Sacramenta, ali i dugogodišnji pomoćnik koji ima četiri prstena sa Spursima i triput s Warriorsima. Da vjeruje u momčad, pokazao je time da je u prijelaznom roku tek malo pojačao klupu. Prije ove sezone u New York su došli samo Jordan Clarkson i Guerschon Yabusele, koji je pak nekoliko mjeseci kasnije završio u Chicagu, dok je iz New Orleansa došao Jose Alvarado. I opet se pokazalo da je Rose bio u pravu. I s promjenom trenera i s odlukom da u potpunosti zadrži kostur momčadi koja je došla na korak od NBA finala.
Tako se slagala momčad koja je u protekla nepuna dva mjeseca zapravo bila nedodirljiva. Podsjetimo još jednom, Knicksi su u ovogodišnje NBA doigravanje ušli s 1-2 protiv Atlante u prvom krugu, da bi uslijedio niz od 12 pobjeda zaredom, zaključen tek u trećoj utakmici finala u Madison Square Gardenu. Na kraju je i taj bio bezbolan jer je New York u sljedeće dvije dovršio posao. I to na način da su okrenuli 29, odnosno 16 razlike.
Da, Brunson je MVP, ali ovaj New York je jednostavno jedna posebna momčad u kojoj MVP svake druge večeri mogu biti i Towns i Anunoby, pa i Bridges, neprocjenjivo su vrijedne role kakve odrađuju Hart i Robinson, važan dio ‘slagalice‘ je i mladi šuter Miles McBride, Landry Shamet, Alvarado i Clarkson su veterani uvijek spremni odgovoriti kad se "prozove njihov broj"...
Kompletna momčad. Od lidera do posljednjeg čovjeka na klupi. I prvog uz klupu. I to je ono što treba imati šampionska momčad, čvrstu osovinu parket (Jalen Brunson) - struka (Mike Brown) - operativa (Leon Rose). Što su Knicksi posljednji put zapravo imali tamo još sredinom devedesetih kad je "glavni i odgovorni" u Madisonu bio Pat Riley, a momčad u rukama Patricka Ewinga. I zato su Knicksi danas prvaci, zato su konačno zaključili sušu dugu 53 godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....