Vrijeme je doigravanja u NBA ligi, za neke apsolutno najbolji i najveći dio košarkaške sezone. Od trenutka kad su i Hrvati otkrili najveću svjetsku ligu, ili još bolje, kad je najveća svjetska liga otkrila Hrvate, zanimanje za kraljicu loptačkih sportova dramatično se proširilo. I svi su imali nekog svog favorita, ovisno gdje su neke naše zvijezde potpisale ugovor karijere. Neki, doduše, nisu predugo trajali, za neke je to bila odskočna daska, a danas, tridesetak godina kasnije, znamo da su i Hrvati obogatili NBA ligu i to ne samo zato što su tamo igrali.

Neki, doduše, mogu biti samo statistika, ali da su neki bili divovi tamo gdje se igra najbolja košarka na svijetu ili barem najuzbudljivija, dokaz je jedna anketa objavljena upravo uoči NBA play-offa. Izbor dvije najbolje petorke Europljana, koji su kruh i slavu pronašli tamo, nakon što su svoju visoku kvalitetu i talent prerasli u Europi, prilično je zanimljiv, rekao bih i realan. A od te dvije petorke, kad bi to vremenski bilo moguće, sastavili bismo jednu veliku momčad koja bi uvijek mogla konkurirati za vrh.

30 godina od Barcelone

Netko će se složiti s ovim izborom, pa i načinom izbora, jer su glasali i fanovi i jedna skupina odabranih stručnjaka, a netko neće. Na kraju, kad se podvukla crta, dva Hrvata su izborili mjesto u toj momčadi - Toni Kukoč i Dražen Petrović. Obojica u drugoj petorci uz dvojicu Srba, Predraga Stojakovića i Nikolu Jokića, koji je danas zvijezda Denver Nuggetsa i lige, te Arvydasa Sabonisa, koji bi možda bio upamćen kao najveći centar te lige samo da je tamo mogao otići ranije kad još nije bio opterećen brojnim ozljedama.

Podatak o veličini Europljana možete pronaći i u članovima prve petorke koju na vanjskim pozicijama predvode Slovenac Luka Dončić i Francuz Tony Parker, jedan od onih koji su bili najzaslužniji za velike dane San Antonio Spursa. Dončić će još čekati da dostigne zvijezdu Dallas Mavericksa kakav je bio njegov slavni prethodnik Dirk Nowitzki, za mnoge donedavno ili još uvijek najveći europski košarkaš koji je igrao u NBA ligi. Tu je, naravno, i glasoviti Španjolac Pau Gasol i Giannis Antetokounmpo, koji je prošle godine odveo Milwaukee do naslova NBA prvaka.

Dino Rađa bio je jedne sezone najbolji
strijelac i skakač kluba koji ima 17 titula

JOHN MOTTERN Afp

Iako je Hrvatska produžila svoj 30-godišnji niz dolaskom nekih novih igrača, među kojima su svakako najistaknutiji Bojan Bogdanović, Dario Šarić i Ivica Zubac, vrijeme od prije 30-ak godina ne može se zaboraviti jer na određeni način Hrvati su ne samo obogatili već i dominirali u određenoj fazi NBA lige. Tragičan odlazak Dražena Petrovića nije poremetio njegovu slavu i sve što je odigrao u Portlandu i Netsima, a to samo znači da košarka nikada ne umire i ne odlazi s onima koji su taj sport činili velikim. Tri naslova prvaka Tonija Kukoča s Chicago Bullsima vrhunac je svega što su hrvatski košarkaši donijeli i dali NBA ligi i nemojte se povući za onima koji će vam reći “da, ali tamo su igrali i Jordan, Pippen i Rodman”. Istina je, igrali su, ali igrao je i Toni Kukoč.

Iz slavne hrvatske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Barceloni prije 30 godina osvojila srebro trojica su u Kući slavnih, što je, reći će mnogi, najveći doseg u karijeri svakog sportaša. Dražen Petrović, Dino Rađa i Toni Kukoč, koji se ne tako davno upisao među najslavnije, dokaz su veličine hrvatske košarke iz tog vremena jer su svaki na svoj način u klubovima u kojima su igrali ostavili trag. Recimo, Dino Rađa jedne je godine u Bostonu bio najbolji strijelac i skakač momčadi. Njihova veličina je za sva vremena postavljena tamo gdje im je i mjesto. Među velikanima, među najvećima.

I baš zbog toga je teško gledati hrvatsku košarku danas, ali treba se nadati i živjeti u uvjerenju da se sve može promijeniti. Baš kao što su to njihovi slavni prethodnici načinili prije tri desetljeća.

Skansi kapetan broda

Nedavno je Hrvatska ostala i bez vođe, bez kapetana broda Petra Skansija, koji je vodio Hrvatsku do srebra u Barceloni. Način na koji je ispraćen iz Splita i Ljubljane, gdje mu je posljednje počivalište sugerirat će da u košarci, za razliku od nekih drugih sportova, nema granica i da za košarkašku obitelj postoji samo čovjek. Bez obzira gdje i u kojem vremenu je igrao. I zato se nadam da će ove godine, kad bude proslavljena 30. obljetnica Olimpijskih igara u Barceloni, fanovi te momčadi i tog sporta moći u nekom elitnom vremenu pogledati kako je to nekad bilo. Još jednom. Polufinale ili finale, svejedno. Ta generacija i svi koji su sudjelovali u tom projektu to su zaslužili.