New York Knicksi su NBA prvaci nakon 53 godine, "glavni grad cijelog svijeta" je na nogama, više od pola stoljeća frustracija pretvorilo se u euforiju epskih razmjera... Međutim, jedan čovjek, onaj koji je to sve omogućio, po završetku četvrte utakmice u kojoj su Knicksi s 94:90 došli do 4-1 protiv Spursa, djelovao je potpuno mirno. Ili je možda bolje reći - ispunjeno. Jer to je zapravo najbolja riječ za ono što u tim trenucima može osjećati Jalen Brunson, dvostruki sveučilišni prvak i pick druge runde drafta od kojeg nisi ni smio očekivati da će postati MVP velikog NBA finala i čovjek koji je "vratio košarku doma", kako ovaj naslov tretiraju navijači iz "košarkaške meke", njujorškog Madison Square Gardena.
Upravo oni su u nedjelju rano ujutro po hrvatskom vremenu i službeno dobili svog Najvećeg. Da, taj drugi pick drafta i igrač koji je zbog svoje visine bio "idealan 1B", pomoćnik zvijezdi kakvu je u Dallasu imao uz sebe u Luku Dončiću, ali Brunson je znao da vrijedi više. Kao što je znao i Leon Rose, "arhitekt" ovogodišnjih NBA prvaka, koji je košarkaške operacije u Knicksima preuzeo prije šest godina. I oko Brunsona izgradio momčad koja je u nedjelju dosanjala desetljetni san Njujorčana...
- Pod strašnim sam dojmom.
Samo to je Brunson uspio izgovoriti koju minutu nakon što je u San Antoniju zaključena peta utakmica NBA finala, da bi na sva sljedeća pitanja odgovarao isključivo klimanjem glave. I svima je sve bilo jasno, pa ga je novinarka Lisa Salters na kraju ovog kratkog intervjua i zagrlila. Emocije su prevladale, krenule su i suze... Iako nije trebao, kasnije je Brunson na konferenciji za novinare to i objasnio:
- Iskreno, nije mi puno toga bilo jasno u sekundama nakon što je utakmica završena. Znam da sam otišao do Mitcha Johnsona, čestitao mu i onda se okrenuo te vidio oca (Rick, pomoćni trener New Yorka). Sljedećih pet, deset minuta sam bio prilično emotivan.
Za većinu smrtnika teško razumljiv trenutak. U najvećem trenutku karijere, prilikom ostvarenja sna za koji si radio cijeli život, imaš priliku i zagrliti oca koji je bio dio tog putovanja. Suze su najmanje što se moglo očekivati.
- Riječi ne mogu opisati kako se osjećam. Uložio sam puno truda i vremena da bih došao tu gdje sam sada, radio da bih bio bolji kako bi momčad pobijedila. Zato sam plakao, zbog obitelji koja je uvijek bila uz mene, zbog svega toga što mi je prolazilo kroz glavu. I, iskreno, ne znam zapravo što mi ovo znači jer još uvijek nisam svjestan, ali zahvalan sam da smo dobili i iskoristili priliku za nešto veliko.
Da, bila je to prilika koju Brunson nije htio propustiti, najbolje se to vidjelo u posljednjoj četvrtini odlučujuće utakmice u kojoj je zabio 45 poena, 15 u posljednjoj četvrtini, iz igre gađao 14-27, pogodio četiri trice, vukao momčad do još jednog preokreta.
- Samo pobjeda, to je bio jedini fokus. Kako smanjiti njihovu prednost, kako se vratiti u utakmicu i iskoristiti priliku.
Spursi su ovaj put u trećoj četvrtini imali 16 poena prednosti, ali imali su oni i 29 na startu drugog poluvremena četvrte utakmice, pa su Knicksi kreirali najveći preokret u povijesti NBA finala. I nije novim NBA prvacima ovo bilo nešto novo jer su ove sezone, pogotovo u doigravanju, puno puta pokazali da za njih ne postoji izgubljena utakmica, dok za takav momčadski mentalitet moraš imati pravog vođu. Brunson je tu ulogu prihvatio od prvog dana po dolasku u New York, 2022. za 104 milijuna dolara, da bi dvije godine kasnije produžio ugovor za još četiri godine za 156,5 milijuna i tom prilikom ostavio "na stolu" 113 milijuna (!) kako bi omogućio Knicksima financijsku fleksibilnost u slaganju momčadi. I opet je trpio kritike, morao slušati da ‘patuljak‘ ne može biti glavni igrač šampionske momčadi...
- Na to nisam odgovarao ni kad se pričalo, nema šanse da to napravim sada.
Brunson je svoje rekao na terenu.
Netko je spomenuo pritisak, ali i tu je priču hladno odbio:
- Ne, nije bilo pritiska, odnosno to o čemu pričate nije pritisak. Znate, moj otac je veliki dio karijere igrao pod nezajamčenim ugovorima, prolazio trening-kampove ne znajući hoće li upasti u momčad, strahujući da može dobiti otkaz u svakom trenutku... To je pritisak koji ja nikad nisam osjetio. Sretan sam što mogu biti u ovoj poziciji, uvijek je bilo tako, a ostalo me nikad nije opterećivalo. Ako pobijediš - sjajno, ako ne - idemo ponovno.
Mentalitet pobjednika. S tim se jednostavno moraš roditi. Uostalom, Brunson je to pokazao još davnih dana, na Sveučilištu Villanova, gdje je 2016. i 2018. bio NCAA prvak s Mikalom Bridgesom, dok je 2016. s njima bio i Josh Hart. Sad su sva trojica NBA prvaci.
- Osvojiti s Mikalom i Joshom je sjajno jer se znamo od mladih dana, zajedno smo rasli. Ovo je još posebnije nego što je to bio slučaj na sveučilištu, ali ukupno je priča fantastična.
Prvi MVP finala koji nije zaradio nijedan glas u MVP glasovanju nakon ligaškog dijela sezone. I ovo potvrđuje koliko je zapravo podcijenjen u ovoj ligi. Njemu je jednostavno sve moralo doći na teži način. Ali tako je valjda slađe.
- Jedini način kako možeš naprijed je da gledaš samo sljedeći dan, sljedeću utakmicu, ne osvrćeš se na glasove sa strane. Mentalni aspekt je tu vrlo važan i mislim da na tome radim razliku jer sam nakon svega i dalje mentalno svjež. Posljednja utakmica, kao i svaka do sada u finalu, fizički me potpuno iscrpila, ali ne i mentalno.
Zato je Jalen Brunson NBA prvak, zato su Knicksi nakon 53 godine ponovno na tronu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....