Dok se svijet "zabavljao" njegovim privatnim životom, dok su mediji donosili "najprljavije" detalje raskida zaruka s dugogodišnjom partnericom Anamariom Goltes i početka borbe za skrbništvo nad njegove dvije kćeri, Luka Dončić je krenuo igrati - nije prehrabro ni ovo napisati - najbolju košarku u već velebnoj karijeri čovjeka koji je s punih 27 tek zakoračio u najbolje godine za jednog profesionalnog sportaša.
Los Angeles Lakersi su u utorak rano ujutro po hrvatskom vremenu protiv Clevelanda dobili 16. od posljednjih 18 utakmica, tim nizom u posljednjih mjesec dana stigli su na treće mjesto Zapada, odmah iza Oklahoma Cityja i San Antonija, a ispred Denvera, dok se Dončić vratio na parket nakon što je zbog suspenzije (16 tehničkih pogrešaka u sezoni) propustio susret s Washingtonom. U tom povratku je treći put zaredom otišao preko 40, sedmi put otkad je poveo Lakerse na ovaj pohod u kojem je zabio i 60 protiv Miamija, 51 protiv Chicaga, triput ostvario triple-double učinke te ubacivao 36,8 poena, uz 8,2 skoka i 7,4 asistencije po utakmici.
Ožujak je, pak, Luka zaključio s okruglih 600 poena u 16 odigranih utakmica (prva u pobjedničkom nizu Lakersa odigrana je na kraju veljače), nadmašio klupski rekord koji je držao Kobe Bryant (578 poena u ožujku 2006. godine), dok mu je u posljednjih deset utakmica prosjek 40,8...
Međutim, dok su mu brojke sve bolje, šanse u MVP utrci su mu - sve manje. Barem ako je suditi po prošlotjednom renkingu koji redovito objavljuje nba.com.
- Da, nadam se da mogu osvojiti MVP nagradu, ali što bolje igram, to sam niže po procjenama, pa ne znam što bih mogao više napraviti - sarkastično je Dončić prije nekoliko dana prokomentirao spomenuti renking.
Ta izjava je, naravno, dosta glasno odjeknula među NBA analitičarima, pogotovo onima koji imaju pravo glasovati za pojedinačne nagrade. Pa su tako sa svih strana krenula objašnjenja zašto slovenski superstar nije MVP, odnosno zašto su Shai Gilgeous-Alexander, Victor Wembanyama i Nikola Jokić još uvijek ispred njega u toj utrci.
U toj priči prevladavaju dva argumenta. Međutim, dok se onaj da "ne igra obranu" još može prožvakati, odnosno za njega postoji temelj i u statistici s obzirom na to da je Dončić po "obrambenom rejtingu" (113,5) pri samom dnu u cijeloj ligi, no tu je važno naglasiti kako ova kategorija ovisi i o momčadskoj obrani i postavama u kojima igra, drugi argument da "previše gestikulira i nepotrebno se raspravlja sa sucima" sugerira nešto drugo. Glasači (čitaj: američki novinari) jednostavno ne vole Luku Dončića. I to nema veze s košarkom jer, recimo, kad je u pitanju njihov miljenik, aktualni MVP Shai Gilgeous-Alexander, onda ćete vrlo rijetko čuti rasprave o tome na koji način Kanađanin dolazi do velikog broja svojih poena, kako "navlači" suce da mu odsviraju prekršaje, na određeni način poklanjaju slobodna bacanja...
Sve to neodoljivo podsjeća na situaciju otprije tri godine kad je MVP nagradu ispred Nikole Jokića odnio Joel Embiid, kad je na isti način kroz cijelu sezonu pripreman teren da se srpskom centru "oduzme" naslov koji je osvajao dvije godine zaredom.
Ukratko, američki novinari koji glasaju za pojedinačne nagrade su - pristrani. I to čak ni ne skrivaju, odnosno tek pokušavaju zamaskirati selektivnim korištenjem argumenata.
Ako je za vjerovati spomenutom renkingu, dok definitivno postoji razlog za tako što s obzirom na to da je proteklih sezona on prilično vjerno prikazivao raspoloženje glasača, ispred Dončića u MVP utrci su Victor Wembanyama, Shai Gilgeous-Alexander i Nikola Jokić. Tim redom. Pritom ne tvrdimo da svaki od navedenih nema jake argumente biti MVP, ali dok se Dončiću, pa i Jokiću "traže dlake u jajetu", Wemby i SGA uživaju puno bolji tretman. Potonjoj dvojici se, recimo, ne zamjeraju "sitnice" poput statistike, činjenice da i Slovenac i Srbin imaju bolje brojke, njihova igra se ne secira do najmanjih detalja, već se analitičari tu zadržavaju na činjenici da se radi o najboljim igračima dviju najboljih momčadi u ligi ove sezone.
Povijest nas je naučila da taj kriterij vrlo često bude presudan jer ga je zadovoljilo 39 od dosadašnjih 70 dobitnika, bilo je tako i prošle godine (Gilgeous-Alexander), ali ne i četiri prije toga, kad je triput MVP bio Jokić i jednom Embiid, dok ni Denver ni Philadelphia u tim sezonama nisu imali najbolji omjer u ligi. Ali zato jest Milwaukee kad je Giannis Antetokounmpo dvaput zaredom - 2019. i 2020. - osvajao MVP nagradu, te James Harden u dresu Houstona 2018. Potonji je, pak, zaradio povjerenje glasača unatoč tome što je igrao i lošiju obranu - u to uopće nema sumnje - od Dončića. Dalje, prije devet godina je MVP postao Russell Westbrook, iako je Oklahoma City bila tek deseta momčad lige.
Uglavnom, kriteriji su prilagodljivi. Nekad je bitno biti u najboljoj momčadi, nekad zabijati najviše, nekad imati triple-double prosjek, nekad se mora igrati i obrana, nekad treba biti uredno podšišan...
Sve to ovisi o tome za koga se glasa, odnosno kome se ne želi dati glas. Reklo bi se, sto ljudi - sto ćudi. Točno toliko novinara/analitičara, naime, ima u žiriju. Nekad ih je bilo i više, pa se pamti legendarno glasovanje u kojem je Shaquille O‘Neal 2000. godine dobio 120 od 121 glasa. Jednom, eto, Shaq te sezone nije bio MVP. Zašto? Nije ga volio. Drugog objašnjenja nema. Dončićev problem je, pak, što ga puno više njih ne voli. Zašto? Ide im na živce. Toliko je jednostavno.
Pošteno? Ma, koga briga za poštenje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....