Na Floridu smo stigli zbog Vatrenih, ali to što igraju tek u četvrtak dalo je šansu za posjet NBA utakmici u kojoj je druga momčad lige gostovala kod Miami Heata, koji je osigurao doigravanje za play-off, ali ništa više od toga. San Antonio je pobijedio 136:111, produživši niz domaćina na pet uzastopnih poraza, desetak kola prije kraja temeljnog dijela sezone.
Jednom sam bio na NBA utakmici, prije osam godina u Dallasu, tada s kupljenom ulaznicom kao gledatelj i puno većim doživljajem jer sam imao odlično mjesto. Ovaj put, kao akreditiranog novinara, smjestili su me u golubinjak. Ako bih se prepustio ugodi sjedenja, na obzoru bi mi bili samo krov i instalacije ispod njega, a pogled na teren značio je napor za oči. Novinare su rasporedili u dvije kategorije: stalne NBA pratitelje na kvalitetna mjesta, a ostale u najviši red dvorane, kao da gledate s 12. kata. Veliki ekrani, koji dobar dio publike percipira kao nešto gore, u mojoj su perspektivi drona bili na pola puta do terena. Tu su zalijepili imena dvanaest medijskih djelatnika, pojavilo nas se šest "padobranaca". Nije bilo ni Filipinca koji je trebao sjediti pokraj mene, a baš sam ga htio pitati zna li što o Albertu Capellasu i Paulu Tabinasu.
No, i iz aviona se vidi da je San Antonio dominantan, a Victor Wembanyama središnja figura. Taj 224 centimetra visoki centar nije ni morao odigrati veliku utakmicu da podigne publiku na noge. Nakon susreta čekali smo ga barem sat vremena zajedno s desetak lokalnih novinara u sektoru za goste.
- Zaslužio sam nagradu za MVP igrača sezone – kazao je Francuz, potvrdivši da ne boluje od skromnosti.
Visok, ali mršav, kad stane kraj vas djeluje poput biča s druge planete, sin neke drugačije vrste. Nekad bi u NBA nabijali mišiće nekome tko je tankih ekstremiteta, kao svojedobno Toniju Kukoču, danas to pametnije rade jer Wembanyama je baš takav bolji od bildera s kojima se nadmeće.
- Pitate koja su moja tri argumenta da budem MVP? Prvi je obrana. Ona čini 50 posto igre, a ja sam najbolji obrambeni igrač lige. Na tome je uvelike osvajao Giannis Antetokounmpo, drugi je kontinuitet igre ekipe i moj još od predsezone, treći utjecaj na ofenzivnu izvedbu Spursa.
Počastio nas je potezima, a kapaciteti poput njega pune statistiku i kad nemaš dojam da za svoje standarde igra veliku utakmicu. Koliko je visok, često ne treba skakati, lopta mu dođe sama, a ima solidan šut. Usporedbe s Michaelom Jordanom su ipak ozbiljno pretjerivanje. Iako nisam pobornik košarkaškog antimodernizma Dina Rađe, koji tvrdi da su najbolje utakmice već odigrane, a najbolji igrači davno završili karijere, vrlo je optimistično krilnog centra usporediti s letećim Jordanom. Wembanyama je ipak samo jako dobar smrtnik. On skače i pogađa, ali ne leti.
San Antonio je imao jaku navijačku podršku iza južnog koša. Kad se pobjeđuje, a njima je to bila 22. u posljednja 24 nastupa, balkon je pun cvijeća. Francuz je stajao na crti slobodnih bacanja dok su njegovi navijači više puta skandirali:
- MVP, MVP...
Dobili su zvižduk ostatka dvorane. Nekoliko puta je zakucavanjem na alley-oop i blokadama podignuo svoj dio publike na noge, potvrdivši zašto je u igri za najboljeg igrača sezone. Završio je susret s 26 koševa i 15 skokova, ali sa tek 50 posto šuta. Imao je i četiri asistencije, u svega 26 minuta na parketu.
- Bit će ovo duga sezona – najavio je suigrač mu Stephon Castle, koji bi također njemu dao trofej MVP-a.
Za novinare se NBA od vrhunskih nogometnih liga najviše razlikuje po medijskim aktivnostima prije susreta, a za razliku od španjolske La Lige barem izdaje akreditacije. Sat i 45 minuta do dvoboja Erik Spoelstra drži press-konferenciju, tumači što očekuje od Bama Adebaya i kako zaustaviti Victora Wembanyamu, po njemu to su vodeći defenzivci. Većina novinara se razilazi, nekolicina kreće prema svlačionicama. Pred domaćom su trojica stalnih i dvojica iz Hrvatske znatiželjni kako to izgleda. Iako u prijavi nismo tražili akreditaciju za locker-room, kolega Ivica Medo pita može li dobiti Nikolu Jovića iz Miamija jer ga zanima kako gleda na Karla Matkovića s kojim je dijelio svlačionicu i još ponešto. Preliminarno možda s vremenom se pretvorilo u – ne! Jović nije htio razgovarati, ima sporednu rolu, nije ni kročio na teren, ali kad znamo kako pametuju nogometaši, nemamo mu što zamjeriti.
Program kasni, sat i 15 minuta prije susreta novinari su trebali ući, ali dobivaju zeleno tek s petnaest minuta zakašnjenja. Kod nas grakću na medijske djelatnike koji prate nogomet: "Nema razgovora s igračima na dan susreta, moraju se koncentrirati, nemate ih pravo ometati u tome". Osim što su dužni osigurati izjave nositeljima TV prava. Ovdje sat vremena do susreta novinari ulaze u svlačionice. Pitaju i odmah objavljuju, kako bi Amerikanci rekli, "show must go on".
Strah od iranskih raketa
- Vi ste iz Hrvatske – gotovo s oduševljenjem će vremešni zaštitar koji stoji pred svlačionicom Heata.
- Bio sam u Hrvatskoj, istina samo jedan dan, s kruzerom u Dubrovniku – kazat će Gary, pa dok prolaze kraj nas face govori tko je tko.
- Postoji psihoza ovdje zbog meteža na Bliskom istoku. Ljudima nije svejedno. Ne znam kad ću ponovno prema Mediteranu. Mogu li iranske rakete doletjeti do vas? – zabrinuto će.
Ne pitajte. Na Floridi se plaše da ne postanu iranska meta na drugi način. Donald Trump je jako vezan za taj kraj, njegova je rezidencija sjevernije od Miamija u Mar-a-Lagu. Vlasnik kluba je Mickey Arison, izraelsko-američki milijarder.
- Ne viđam ga na utakmicama. U Miamiju živi puno zvijezda, ili barem imaju vile, ali malo tko dolazi u dvoranu. Najpoznatija je Jennifer Lopez (za koju smo dan ranije doznali da je ljetnikovac kraj Key Biscaynea platila 40 milijuna eura), a najčešće je na utakmicama Romero Britto, Brazilac, poznat po pokretu Happy Art u koji spaja pop-art, kubizam i grafite. Izrađuje skulpture, instalacije, ali i portrete.
Dvadeset minuta do predviđenog početka dvorana je još prazna. Osim svoja tri naslova NBA prvaka, zastavama pod svodom slave i igrače koji su kao njihovi osvojili zlatnu olimpijsku medalju i one koji su završili u Kući slavnih. Deset minuta do najavljenog podbacivanja nije puna ni 30 posto. Vatreni su bili prije osam godina ovdje i pogledali susret Heata i New York Knicksa. Pet minuta nakon što je utakmica već trebala početi kreće himna. Umjesto u 19, start je u 19.12. Ozračje je mlačno, dvorana Kaseya Center, koja je do veljače jedina u NBA bila rasprodana u svakom susretu s prosjekom 19.673 gledatelja, nije puna. Ni približno. Četiri vezana poraza uzela su danak. Načekat će se Heat još titule. Adebayo je odličan, danas nemaju igrača kao što je Wembanyama. Miami voli tornjeve, ovdje bi ga obožavali.
U publici su u modi naočale koje trepere. Na minus 27 gledatelji su animirani da ganjaju rekorde u buci. Tipično američki.
Nogometni novinari navikli su po svijetu pitati i kako gledaju na naše asove, djelovalo mi je blesavo Amerikance na Floridi zamarati sa Zupcem i Matkovićem, radije smo probirali po povijesti u kojoj je hrvatska košarka ostala zarobljena kao talac jedne skupine ljudi koji su je iskoristili i iscijedili za osobne koristi i nikad više nije imala svoje stare sokove, zato je lijepo čuti da mladić od 22 ili 25 godina zna tko su bili Dražen Petrović i Toni Kukoč.
- Petro, to je legendarno ime košarke – kazao je 22-godišnji barmen.
Dok je ispred dvorane stotinjak ljudi čekalo igrače kako bi vrištanjem popratili njihov odlazak, NBA večer u Miamiju došla je do kraja. Za San Antonio moglo bi biti još puno posla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....