Za tek osnovanu malenu državu koja je bila u krvavom ratu, dobar dio svijeta čuo prvi puta baš zbog – košarke

Je li srebro košarkaša iz Barcelone bio veći sportski ili diplomatski uspjeh, vjerojatno se nikada neće moći precizno izmjeriti. Činjenica jest da je za malenu državu, koja je tek ugledala svijetlo dana i koja je bila u krvavom ratu, dobar dio svijeta čuo prvi puta baš zbog – košarke.

Juan Antonio Samaranch bio je predsjednik MOO-a, a Igre su se imale održati u njegovoj Barceloni. Samaranch je znao da bi to mogle biti najbolje Igre koje je dotad svijet vidio. Nije više bilo blokovskih podjela ni bojkota, a prvi put su na Igre dolazili američki košarkaški profesionalci, momčad koja će tada postati Dream Team. I kad se taj termin bilo kada bude koristio, uvijek će memorija otići na Michaela Jordana, Larryja Birda, Magica Johnsona i prijatelje.

Michael Jordan okružen našim igračima

- Afp

Opet, Jugoslavija se raspala, ono što je ostalo od nje bilo je pod sankcijama, a dobar dio te reprezentacije bio je iz Hrvatske. Uključujući dva najbolja igrača, Dražena Petrovića i Tonija Kukoča. Tada je krenula diplomatska ofenziva u kojoj je Mirko Novosel potegao svoje veze, a prvi čovjek FIBA-e Bora Stanković je itekako pomogao, pa je FIBA neposredno uoči Igara izmislila kvalifikacije.

Tako je ispalo da je Hrvatska u nepuna tri mjeseca od svoje vrlo prve utakmice, odigrane u Slovenskim Konjicama 20. svibnja 1992., pa sve do čuvenog finala s originalnim Dream Teamom, prošla put od nigdje do najveće utakmice koju je ikada odigrala. I svog najvećeg uspjeha.

Pero Skansi bio je izbornik, a momčad se uigravala kroz pokuse od toga 20. svibnja, pa i na kvalifikacijama u Murciji i Zaragozi. Tu je trebalo biti među četiri najbolja kako bi se ugledala Barcelona i bez obzira na kašljucanja u porazu od Njemačke i Litve, put do Barcelone je prokrčen.

Tamo smo odigrali u skupini protiv SAD-a, a u polufinalnom ogledu protiv ZND-a, u iznimno napetom ogledu koji je otišao na hrvatsku stranu, "zaradili" utakmicu za povijesnu medalju.

Dino Rađa, Žan Tabak i Dražen Petrović

Finale s Dream Teamom bilo je srce Igara, Hrvatska je čak nakon zakucavanja Franje Arapovića u jednom trenutku prvog poluvremena i povela, ali bilo je to vodstvo kratkog daha. No, bez obzira na ipak glatki poraz, finale iz Barcelone bit će jedno od onih mjesta na kojima počiva olimpizam i reprezentativna košarka uopće.

U tom finalu bila je i Hrvatska koju je tada upoznao cijeli svijet...