Barcelona je jako loš učenik. Samo takav učenik pada učestalo, svake godine, na isti način, na istom pitanju, istom ispitu. Već treću godinu dobiva udarce na isti način, trpi batine poput magarca, a da pritom iz toga baš ništa ne izvuče kao pouku.
Samo mali podsjetnik kroz povijest Lige prvaka, ali u zadnja tri izdanja.
Sezona 2023./24. - četvrtfinale: Barcelona - PSG 1:4 (crveni karton Araujo, 29. minuta)
Sezona 2024./25. - 1. kolo: Monaco - Barcelona 2:1 (crveni karton Eric Garcia,10. Minuta)
Sezona 2024./25. - prva utakmica osmine finala: Benfica – Barcelona 0:1 (crveni karton Cubarsi, 22. minuta)
Sezona 2025./26. - 5. kolo: Chelsea - Barcelona 3:0 (crveni karton Araujo, 44. minuta)
Sezona 2025./26. - prva utakmica četvrtfinala: Barcelona - Atletico Madrid 0:2 (crveni karton Cubarsi, 44. minuta)
Sezona 2025./26. - uzvrat četvrtfinala: Atletico Madrid - Barcelona 1:2 (crveni karton (crveni karton Eric Garcia, 79. minuta)
U zadnje tri sezone Lige prvaka, 6 crvenih kartona. Možda se to nekome i ne čini toliko puno, ali ono što jest indikativno je da su Barcelonini igrači bili isključivani u čak tri četvrtfinalne utakmice, od toga u obje ovosezonske. Pače, ove sezone u čak tri susreta crveni karton je pokazan nekom od Katalonaca. Nadalje, trojica istih igrača uvijek dobivaju crvene kartone. Ujedno, u svim četvrtfinalnim utakmicama su se baš ta isključenja pokazala ključnim za ispadanja Blaugrane. U prvom ovosezonskom slučaju isključenja u Ligi prvaka za nekog od Barceloninih igrača, to je imalo neke druge posljedice. Mislimo na crveni Arauja na Stamford Bridgeu protiv Chelsea u kojem su onda Blues "razmontirali" Barcu (3:0), a Arauja "poslali" na duhovnu obnovu u Svetu zemlju. Doslovno je tako bilo jer se nogometaš nije više osjećao mentalno stabilnim. Vratile su mu se noćne more još od onog crvenog protiv PSG-a u Barceloni (1:4) prije dvije godine (16. travnja 2024.).
Međutim, gotovo pa sva ova isključenja su dosuđena zbog istovjetnih prekršaja - rušenje suparnika s leđa od zadnjeg igrača obrane. E, to ukazuje na ozbiljan problem. Zato navodimo kako je Barcelona loš učenik jer "pada" na istom tipu ispita. Jednom se može dogoditi. Dvaput je loša karma. Treći put je... hm, hajde budimo blagonakloni pa velimo, splet okrutne sudbine. No, kad se to dogodi i četvrti, peti put... U jako kratko vremena i u stupnju natjecanja kada se očekuje maksimalna koncentracija, to je onda pad na ispitu i ponavljanje godine. Barca ju ponavlja nekoliko puta već.
Po našem sudu, ovakve situacije Barcelone su zapravo posljedica, žrtva njezine obrane. Puno previsoko i preširoko postavljene. Puno previše za suparnike top-kvalitete kakve možete očekivati u četvrtfinalu Lige prvaka. Ovakva obrana jest određen zaštitni znak igre trenera Hansija Flicka. Ona mu u La Ligi i donosi uspjehe, bodove i naslove. Još jedan mu se smiješi i ove sezone. Ovakva igra ujedno pruža još veći zamah napadu koji nemilice "trpa" suparničke mreže. U La Ligi čak 84 gola u 31 utakmici. Čak 19 više od drugoplasiranog Reala koji je napadački opako opasan. Međutim, ovakva igra s visoko podignutim obrambenim redom je vraški opasna.
Uostalom, čak je djelomice i Atletico Madrid to osjetio u uvodnim minutama uzvrata četvrtzavršnice na Wanda Metropolitano. Diego Simeone, trener domaćina koji nije samo pun strasti, već i silnog znanja, iskustva, učinio je pogrešku u prvih pola sata. Pogrešku koju je kaznio gost iz Katalonije. Prvo, dosta netipično za Atletico, svoj su zadnji red postavili više od očekivanog. Posebno kada igrate protiv Barcelone i kada k tomu imate ozljedama "izrešetani" zadnji red (čak tri ozlijeđena stopera), pa je zato i igrao od prve minute Lenglet. I napravio pogrešku već u 4. minuti. Druga je pogreška bila kudikamo veća. Nisu radili ono na što se Barca najteže adaptira, nisu napadali Katalonce kada bi imali loptu u svojem posjedu. Mirno su gledali kako gosti grade akciju, a kad imate na suprotnoj strani u sredini Pedrija, to je ravno samoubojstvu.
Nije nikakvo čudo da je Barcelona onda u 24. minuti vodila 2:0, anulirala zaostatak s Camp Noua, ali imali i još dvije, kako se veli, stopostotne prilike. Tada se Simeone malo korigirao, zgusnuo i povukao obranu, te zaigrao na kontre. Već prva takva je upalila, a posebice stoga što Barcelona ne njeguje tu taktičku disciplinu smirivanja igre, "stajanja na loptu", vrebanja svoje prilike. Točno ono što je recimo igrao Atletico Madrid još prvoj utakmici na Camp Nouu, kada su vodili 1:0 i imali igrača više, ali svejedno nisu bezglavo jurnuli naprijed. Barca bi to na njihovom mjestu bez ikakve dvojbe učinila, no Atletico je spremno čekao svoj trenutak i dočekao ga u kontri i golu Sorlotha za 0:2, dvadesetak minuta prije kraja.
U redu, valja biti svjestan da je Barcin način igre - naglašeno napadački, lepršav, tehnički savršen - upravo onakva zbog kojeg ovaj klub ima toliko sljedbenika diljem svijeta. Uostalom, na taj su način osvajali (osvajaju i dalje) trofeje; iako... ovakve se pogreške, hvatanja i rušenja suparnika s leđa, pa onda stoga preuranjen odlazak pod tuš nisu baš događali generaciji 1991./92. i obrani Nadal, Ferrer, Koeman, Nando, Juan Carlos, Alexanko. Nisu ni onoj iz sezone 2014./15. Dani Alves, Pique, Mascherano, Jordi Alba. A ne može se reći da te momčadi nisu igrale atraktivan i izrazito napadački nogomet.
Jedino, bile su malo nogometno mudrije, taktički zrelije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....