Utakmica s Belgijom okončana je s postavom (3-4-2-1): Kotarski – Jakić, Vušković, Pongračić – Marco Pašalić, Mario Pašalić, Moro, L. Sučić – Kramarić, Vlašić – Budimir. Crveni vragovi u tom su dijelu potpuno dominirali, Kotarski je spašavao da si Hrvatska sama ne zabije, a Romelu Lukaku je na kraju ipak povećao pobjedu gostiju na 2:0. Hrvatska je djelovala kao da jedva čeka kraj.
Pitali smo se tko ulazi na lijevi bok kad Perišić više neće moći, je li moguće odigrati dobar Mundijal bez ijednog specijalista za lijevog braniča i wing-backa, kako ćemo ofenzivno s tako malo krila u susretima kad je sustav 4-3-3, a trebao bi biti i taj, te još puno toga, a prijateljski sraz na Rujevici dao nam je razloga za brigu. Odgovori nisu dobri. Čak tri igrača u toj postavi u završnici našla su se izvan prirodnih pozicija – Marco Pašalić, Jakić i Luka Sučić, pritom se nadamo da je pojava veznjaka Real Sociedada na lijevom boku bila samo "incident" i da se neće ponoviti, jer to bi mogla biti najava katastrofe. Taj bi posao uspješnije od njega odradio i Marko Pajač iz Lokomotive, upravo izabran za najboljeg lijevog beka SHNL-a. Pritom niti ne pomišljamo da je Pajač klasa za reprezentaciju, ali na toj poziciji ima više prakse i znanja od Luke Sučića.
Hoće li nedostatak odgovarajućih zamjena na određenim pozicijama biti rak-rana Hrvatske? Širina klupe mogla bi odigrati kapitalnu ulogu u pohodima najboljih prema vrhu. U sustavu s klasičnim wing-backovima, kao što je 3-4-2-1, upravo se oni najviše troše i ne treba biti genij za zaključiti da je nužno imati na svakoj strani barem dva slična, a idealno bi bilo jednako dobra rješenja, kako bi podijelili minutažu. Ako se želi otići daleko. Dovoljno je pratiti kako to radi Inter i sve je nacrtano. Hrvatska to nema i toga se plašimo. Štoviše, Stanišić i Perišić također nisu originalni profili za taj posao, a za dodatak, osim Stanišića, nemamo ni bekove za sustav s četvoricom. Kao ni krila, izuzev Perišića i Marca Pašalića. Vječna je tema je li bolje uzeti specijaliste za te uloge, kao što je to Dalić radio za Rusiju i većinski za Katar, makar pojedini igrači bili i manje kvalitetni, ili, kao što to izbornik čini sada, krpati s onima koji na to nisu navikli.
Zaključak je jasan: Hrvatska neće moći stalno igrati formaciju s trojicom stopera koja traži wing-backove, čak i kad bi to htjela, iako to nije ni bila ideja, barem nije tako proklamirano. Ne, to će s ovim kadrom biti u stanju samo prigodno u nekim utakmicama. Neizdrživo je ako nemaš odgovarajuće zamjene, dogodit će se rasulo kao u završnici u utorak. Ukoliko s Engleskom tako krenemo, pitanje je hoćemo li imati način da tako i završimo, a da to na nešto sliči. Često smo pisali da taj sustav odgovara mnogim Vatrenima, ali s ogradom da za njega treba "izmisliti" više opcija na bokovima. Što se nije dogodilo.
Premda nam nedostaje i bekova za obranu s četvoricom, ipak se to lakše zatvoriti jer Stanišić može na obje strane, Jakić desno, a Gvardiol lijevo. U Rusiji nije bilo tako, desni bekovi bili su Vrsaljko i Jedvaj, lijevo Strinić i Pivarić. Nisu svi oni svjetske klase, ali uzimalo se što se imalo. Postojala su i tri prava krila – Rebić, Pjaca i Perišić. U Kataru su bekovi također uredno posloženi, desno Juranović i Stanišić, lijevo Sosa i Barišić. Niti oni nisu svi za Real ili Inter, ali svaki je bio starter barem u jednoj utakmici. Već tamo je nedostajalo desno krilo, no imali smo dva lijeva – Perišića i Oršića. Perišić je, kao mlađi, često mijenjan u Rusiji i Kataru, a sad sa 37 godina nema prave zamjene ni kao wing-back ni kao krilo. To je neuralgična točka Vatrenih. Rupa u sustavu. Opcije kvalitetnije od Luke Sučića mogli bi možda biti Stanišić i Gvardiol, barem kad je naglasak na obrani, međutim oni su već ionako starteri i to znači da bi morali igrati cijele utakmice na različitim pozicijama, a Joško se tek vraća nakon ozljede.
Dok od početne postave očekujemo iskorake, po pitanju rješenja s klupe na pojedinim bi mjestima moglo biti grdo. Može se komentirati da Moro, Pongračić ili Vlašić nisu bili na visini s Belgijom, da cijela druga postava nije dala impuls, osim što je Budimir pogodio gredu, ali za pozicije u sredini, na stoperima i špici barem postoji konkurencija.
Jakić je završio na stoperu zato što se Ćaleta-Car požalio na leđa, a Erlić je propustio dva treninga zbog vjenčanja, ali potonjeg očekujemo u Varaždinu na terenu. Marco Pašalić kao desni bočni može igrati samo protiv slabijih suparnika, ne i vrhunskih. Kramarić pati tri mjeseca zbog aduktora, pa potom i trbušnog zida, stisnut će zube kad bude bitno, ali kako su tema igrači koji su ušli s klupe, i on je jedan od onih koji nisu na sto posto. Nakon prvih sat vremena igre imali smo puno toga za komentirati i nadati se dizanju forme glavnih vedeta te da će doći do izražaja njihovo iskustvo na velikim natjecanjima, međutim pogled na učinak, i još puno više, profile na klupi ostavlja zebnju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....