Kako je Dominik Livaković u Barceloni i dalje u nedovoljno definiranoj misiji postoji li ikakva sportska perspektiva, a ne samo egzistencijalna, te danas izgleda da će mu rukavice trebati jedino na treningu, vratarsko pitanje među Vatrenima moglo bi ubrzo eskalirati do točke usijanja. Poput analitičara energetske pozicije Europe možemo konstatirati: Ne stojimo dobro!

Dominik & Dominik

Životnu šansu da postane jedinica nacionalne vrste ima Dominik Kotarski, čemu se dugo nadao. Dobio je loptu na smeč. Ispuni li očekivanja u Dinamu, ulaz na gol Vatrenih širom će mu biti otvoren. No, Kotarski, koji je znao imati fantastične obrane, ponekad bi upao u duboke rupe te će mu najviše trebati konzistentnost i koncentracija. Livaković je prepušten sudu izbornika koliko je dugo spreman vjerovati golmanu bez utakmica. To može biti tema već ovog rujna jer utakmica sa Češkom u Pragu je skoro tri mjeseca nakon što je posljednji put nastupio. I dok smo skloni vjerovati kako bi mu Slaven Bilić mogao pružiti ruku i ostaviti ga među vratnicama u prvom ciklusu, barem na nekim od četiri susreta, svakim sljedećim mjesecom problem bi se mogao stupnjevati. Dominik & Dominik igraju glavne uloge.

Povratnik na izborničko mjesto odmah u startu ima slučaj koji nalikuje na jedan iz prethodnog mandata. Bilić je maknuo s vrata Vatrenih Stipu Pletikosu u lipnju 2009. godine, nakon što od travnja nije bio jedinica u Spartaku iz Moskve. Nije se htio kockati niti puno razmišljati. Iako je Pletikosa godinama držao primat, na proljeće 2009. godine skliznuo je na klupu ruskog kluba. Šansu je ekspresno dobio Vedran Runje i držao je dvije sezone. U međuvremenu je Pletikosa prešao u Tottenham gdje je "spavao" u loži trećeg, kao sada Livaković u Barceloni. Akcije su mu propadale kao dionice Enrona, da bi se preokret dogodio u ljeto 2011. Runje nije dobio novi ugovor u Lensu i odlučio je završiti karijeru, a Pletikosa je prešao u Rostov, ponovno branio i vratio se na mjesto reprezentativnog čuvara mreže te uhvatio još Euro 2012. i Svjetsko prvenstvo 2014.

Čeka li Livakovića sudbina Stipe Pletikose?

PAUN PAUNOVIC Cropix

Odgovor na dva ključna pitanja kazat će kad možemo očekivati potencijalnu intervenciju – koliko u Bilićevim očima vrijede Livakovićeve dionice i do koje mjere će Kotarski opravdati povjerenje u Dinamu, gdje je pred očima hrvatske javnosti. Premda ni treći vratar Ivor Pandur ne bi trebao biti bez šanse, Kotarskom bi pametan potez dolaska u Maksimir mogla biti odlučujuća prednost. Iskustva s Livakovićem dosad su bila pozitivna, nedostatak minutaže nije se odražavao na njegove izvedbe u državnom dresu, što je ohrabrujuće, ali još nismo čuli stručnjaka za tu tematiku koji će reći da je svejedno brani li golman u klubu ili ne.

Druga strana medalje

Naši će eksperti papagajski ponavljati da je Hrvatska uvijek imala dobre vratare, ali postoji i druga strana medalje – u 36 godina moderne reprezentacije golmanska pozicija je jedina na kojoj nismo imali protagonista u najvećim svjetskim klubovima. Vrh je dosegao Danijel Subašić s Monacom igrajući polufinale Lige prvaka i osvojivši Ligue 1, ali Suba se u Kneževini skrasio još dok je taj klub bio drugoligaš te rastao zajedno s njim. Real, Barcelona, Bayern, Liverpool, Manchester City, Inter, Milan... kupovali su naše stopere i bekove, špice i krila, a pogotovo veznjake, koji su trade mark hrvatskog nogometa, ali golmane ne. Nikad niti jednog za prvu ekipu. Sve dok se Livaković nije papirnato upleo u demantiranje te tradicije i potpisao za Barcelonu, međutim ne kao prvi, nego kao treći. Potencijalno drugi.

Dominik Kotarski dočekao je priliku života

BORIS KOVACEV Cropix

Koliko god ovih dana širimo sliku, rastežemo je i 300 posto, ne nalazimo nova rješenja, osim ako stožer nema asa u rukavu. U SHNL-u ne postoji čuvar mreže na razini potrebnoj za svjetski vrh, a to je standard reprezentacije. Mladi Hajdukov Toni Silić morat će još puno palente pojesti za takve razine. Zlatko Dalić je kao četvrtoga imao Karla Leticu koji brani u švicarskom Luzernu, klubu iz sredine tablice, a Kristijan Kahlina je prvi čuvar mreže MLS momčadi Charlotte FC. Radi se o iskusnom golmanu sa 34 godine koji je 2024. bio proglašen najboljim vratarom MLS-a. Dvojac je iz države Petice, Adrian Šemper i Dinko Horkaš, otišao u arapski svijet. Prvi u saudijski Al-Fateh, a drugi u emiratski Al Wasl, i tako si vjerojatno presudio. Treba razumjeti što nisu čekali Godota.

Livaković nije bio neupitan, nego jedini

Kad je Dalić izostavio Livakovića u jesen 2021. godine u utakmici s Rusijom u Splitu gdje se lomio plasman na Svjetsko prvenstvo, na gol je stao Ivo Grbić, a te iste jeseni i 2022. izvrsne partije pružio je Ivica Ivušić. Njegove obrane pamte se posebice iz Bratislave, utakmice sa Slovačkom te Saint-Denisa, ogleda s Francuskom. U međuvremenu obojica su "isključeni iz struje" i za kriterije Vatrenih izvan upotrebe. Isto vrijedi i za Nediljka Labrovića koji je bio treći na Euru 2024.

Dominik Livaković odigrao je praktički ključnu ulogu u misiji na katarsku broncu

TOM DUBRAVEC Cropix

Livakovićeve izvrsne obrane i kopnjenje konkurencije doveli su do toga da ne bude samo neupitni prvi nego i – što je loše – jedini! Već neko vrijeme figurira – ako on kihne, Hrvatska će dobiti upalu pluća. Iako ni on nije izuzet iz priče o problemima reprezentacije u defenzivnim prekidima. Kotarski i Pandur bi svakako donijeli kvalitete koje Dominika ne krase toliko – igru s nogom i izlaske s crte.

Na kratke staze sve je na izborniku i njegovim pomoćnicima, posebice Vatroslavu Mihačiću, stručnjaku za golmansku tematiku. Na duže bi trebalo dodati gas u radu s vratarima. Mnoge nogometne nacije, i bitno manje uspješne od nas, imaju velike golmane.