Trener za prekide najveća je novost u stručnom stožeru Vatrenih, Slaven Bilić otišao je korak naprijed u suvremenim pogledima na nogomet. Jednako je bitno moći zabiti i znati se obraniti kad se radi o korneru, slobodnom udarcu pa čak i autu. No, oni su se izvodili uvijek, a poneki su treneri davnih dana na tome ubirali bogate plodove. Samo što tada nije bila takva fama. U Hrvatskoj je dio legende SHNL-a kako je Inter iz Zaprešića u sezoni 2004/2005. umalo postao prvak, iako je na kraju to bila posljednja titula Hajduka, ali malo tko je svjestan da je njegova sjajna sezona u velikoj mjeri izgrađena – na prekidima.
Za intervju smo zamolili Tomislava Obradovića, čovjeka koji je u Interu iz Zaprešića bio pomoćni trener, a potom je isti posao nastavio raditi u Dinamu, i koji se bavio upravo s prekidima te je od njih izgradio najjače oružje.
- Još u sezoni 2004/05. davao sam jako veliku pozornost prekidima jer kad zabijete ni iz čega utakmica se automatski okrene. Nikad se nisu izvodili napamet. Ni ofenzivni, ni defenzivni, niti s boka, niti s centra. Točno se znalo tko što radi. Na svakom treningu pola sata smo trenirali prekide, nisam dopuštao da na utakmici išta prepustimo slučaju - ističe Obradović, koji je bio asistent trenerima Srećku Bogdanu u Interu, a potom i Josipu Kužeu u Dinamu.
Otkrio je i tko ga nije poslušao.
- Dogodilo se to samo jednom prilikom u Interu. Imali smo slobodan udarac na centru, precizno je bilo dogovoreno kako se izvodi, a Zoran Zekić je uzeo loptu i pucao po golu. Normalno da nije pogodio ni okvir. Sutradan na treningu postrojio sam sve igrače na centar i rekao: "Šutirajte na gol!". Zašto? Svi su se čudili. "Da vidite da se s centra ne može zabiti gol i da to pokažete kolegi! Njega pitajte zašto je to napravio!". Naravno da je Zekić bio kažnjen. Inzistirao sam da svaki prekid mora biti odrađen po dogovoru.
Obradović je dodao još nešto:
- Jedanaesterce su pucali isključivo oni koje sam ja odredio. Nisam nikad pitao tko želi pucati. Ne. Svi smo mi subjektivni i mislimo da možemo. Ja odredim, pa neka i promaši. Poznajem karaktere i znam zašto sam nekoga odabrao. Kad sam tek došao u Dinamo igrali smo finale turnira u Francuskoj s Auxerreom. Rezultat je bio neodlučen. Nakon toga su se raspucavali penali. Kako u pet serija nije bilo pobjednika, odlučeno je da svaka ekipa odabere jednoga koji će pucati do kraja. Rekao sam - Vedran Ćorluka. Svi su me gledali, a pokojni sportski direktor Zvjezdan Cvetković mi je zaprijetio: "Ćorluka da puca prije Eduarda da Silve? Ako izgubimo smijenjen si!". Normalno, zabio je sve i pobijedili smo. Znao sam da je miran i da će zabiti. Prekidi, tako ni jedanaesterci nisu nikakva slučajnost.
Koliko ste pogodaka zabili iz prekida?
- I u Interu, i u Dinamu jako puno. Nemam preciznu statistiku, ali rekao bih 40 posto. Davali smo golove i iz situacija koje nisu naizgled obećavale. Nama je svaki aut i korner bio kao penal. Uveli smo brojne novine koje sam smišljao gledajući košarku i hokej na ledu.
Obradović je posebno istaknuo jedan pogodak Intera protiv Hajduka koji nije priznat i tada je izazvao golemu polemiku u javnosti.
- Prije početka utakmice rekao sam sucu Vladi Svilokosu što ćemo izvesti, kao i da je to sve regularno. Napravili smo savršeno, a on nam nije priznao gol. Rijetko sam se kada tako loše osjećao. Uništio je kreativnost i rad, a pogriješio je, iako je sve znao. U analizi je Mateo Beusan kao Oko sokolovo potvrdio da je gol regularan. VAR-a nije bilo. Vrtio se tada taj pogodak jako po medijima pa su mi govorili da takav više nikad nećemo postići. I što se dogodilo, samo dva kola kasnije na istu foru zabili smo Kamen Ingradu. Golman je jedini skužio pa je vikao na igrače: "Pazite, dat će nam gol". Nitko nije reagirao. Igrači ne razmišljaju.
Podsjetio je kakav je to bio trik.
- Konkretno protiv Hajduka Vedran Ćorluka je išao kao da će izvesti korner, a Stjepan Poljak mu je prišao. Ćorluka je tek malo gurnuo loptu, koji centimetar, a Poljak je došao do nje, uzeo je, krenuo izravno na vrata i zabio. Svi igrači Hajduka su stajali i gledali što je ovo. Nitko nije akceptirao da je prvi igrač izveo korner i da je drugi imao pravo igrati s loptom. Negdje u sezoni 2006/2007. istu su foru napravili Mladen Petrić i Ivan Rakitić u Baselu. Uvjeren sam da je to Petriću rekao netko od tadašnjih igrača Intera, Ćorluka ili Luka Modrić. Još puno kasnije to su kopirali Ryan Giggs i Wayne Rooney u Manchester Unitedu pa su zabili Chelseaju.
No, Tomo nije bio samo trener koji s igračima vježba prekide i daje im zadatke, radio je i nešto raritetno. Što, dakako, stručnjaci u reprezentaciji ne mogu, a nije ni on smio na gostovanjima – odjenuo je marker i trčao kraj terena kao da je skupljač lopti.
- Tako sam bio blizu njih. Znam da su igrači pod stresom i ne sjete se u svakom trenutku što s koje pozicije treba izvesti. Viknuo bih im – idemo akcija 2, idemo akcije 4... Isto tako, imali smo dogovorene i sve defenzivne prekide. Kad smo mi zabijali iz prekida nije se tome posvećivalo toliko pažnje, nitko nije govorio da je to čudo. Imali smo sreću što su se tada u Hrvatskoj svi branili jedan na jedan. Zato su vrlo lako prolazile neke zamisli iz košarke, postavili bismo dva bloka i netko je ostao sam. Nama je sada na Svjetskom prvenstvu Harry Kane zabio iz bloka. Napadali su Luku Vuškovića, a on uopće nije mogao doći do njega jer je bio blokiran.
Sve vezano za prekide podignuto je sada na jako visoku razinu.
- Najteže je zabiti gol na postavljenu obranu. Lakše je iz prekida. Oni nisu stvar koncentracije, kao što pričaju pojedini treneri, nego organizacije i uigranosti. Ofenzivno i defenzivno. Trener je isključivo odgovoran za sve što se događa. Točno se mora znati tko što radi. U obrani se, po meni, prekid mora braniti mješovito. Dva najbolja skakača protivnika čuva se čovjekom, a ostalo zonski. Na taj način se dupliraju najbolji skakači jer osim igrača koji pazi izravno na njega, tu je i drugi koji pokriva taj prostor u zoni.
Zlatko Dalić je govorio da su prekidi stvar motivacije, želje, pristupa, ne slažete se?
- Ne, mislim da nisu dovoljno radili na prekidima. Prepustili su kvaliteti igrača da sami donesu odluke i da, točno, ako tako napraviš, onda je to zaista stvar koncentracije. Igrači bi trebali sami procijeniti situaciju. Vrhunski igrači to mogu, reagiraju na osnovu znanja i iskustva. To je, dakle, stvar koncentracije samo ako je igračima dozvoljeno da sami odluče što će raditi. Nisam pobornik toga. Prekidi hrvatske reprezentacije nisu bili postavljeni na način kako su trebali biti.
Je li točno da igrači ponekad zaborave na zadatke koje su dobili?
- To je točno. Što se tiče napadačkog prekida, u njemu nikad ne smiju sudjelovati više od tri igrača. Najbolje je da su dva. Čim su četvorica-petorica, to neće proći. Netko će pogriješiti.
Zašto smo došli do toga da je u Hrvatskoj to toliki problem?
- Očito se nismo s time dovoljno bavili. Dok smo mi prije dvadesetak godina davali golove iz prekida, nitko od toga nije radio spektakl, bilo je normalno. Sad ispada da to što smo znali moramo uvoziti od nekoga. Ne znam kako treneri biraju suradnike u stožeru, ja bih suradnike uvijek birao tako da budu pametniji od mene. Nisam siguran da ima mnogo trenera koji na takav način razmišljaju.
Slaven Bilić doveo je Talijana Giannija Via koji je godinama radio taj posao u raznim klubovima. Danas u Premier ligi 15 od 20 klubova ima specijalista za prekide.
- Englezi su shvatili ono što sam ja znao prije dvadeset godina, da su to laki golovi koji jako puno vrijede. To rintaš, a ja zabijam bez muke. Mislim da je dobro što je Bilić angažirao stručnjaka za prekide, ali nemojte me krivo shvatiti, više bih volio da je to netko domaći. Hrvatski treneri su stvorili hrvatsku reprezentaciju da bude moćna i mislim da oni trebaju biti stožerna struka u reprezentaciji i klubovima. Mi smo nogometna nacija, treba vjerovati hrvatskim trenerima. Posebno mi nije drago vidjeti da bezimeni treneri dolaze iz inozemstva u SHNL. Malo se tko to usudi reći, a to je jako loše za hrvatski nogomet. Oni će otići, a kod nas će sve propasti.
Kolika je uloga golmana u defenzivnim prekidima?
- Jako velika. Golman te jedan ili dva igrača moraju sve organizirati. Oni su produžena ruka trenera. Ne može se dopustiti da radi tko što hoće, takvim ekipama prodaješ fore. Osim toga, golman u današnjem modernom nogometu mora biti poput libera i znati igrati. Postali su igrači. Prekid je najlakše obraniti kad vratar izađe. Moramo se prilagođavati i drugačije selekcionirati golmane.
Na kraju smo Obradovića pitali kako vidi Hrvatsku na novom Bilićevom početku, dakle u Ligi nacija.
- Ne poznajem čovjeka kojeg je izbornik doveo za prekide, ali vjerujem da zna posao i da ćemo u tome biti dobri. Pobornik sam da fokus bude na Euru 2028. godine, da senatori poput Luke Modrića i Ivana Perišića više ne budu stalni starteri nego prije svega podrška mladima, s tek određenom minutažom, kako bismo izgradili ekipu bez njih. U Ligi nacija je dovoljno da obranimo status u A kategoriji. Želim da napravimo momčad za budućnost, da se stvori nova snaga za Euro. Pritom je bitno da se vidi kako gradimo ekipu koja će biti modernija i spremna napraviti velike rezultate za dvije ili četiri godine.
Luku Modrića ste trenirali oko dvije i pol godine, od ljeta 2004. do studenoga 2006. godine, i dalje je kapetan Vatrenih.
- Znate što je njegova snaga? Pozitivac je. Najvažnije je kad vam je glavni igrač pozitivan. On pokreće cijelu momčad. No, treba mu izgraditi nasljednika. Ne izravno nasljednika Luke Modrića nego novog vođu reprezentacije, koja će nastojati biti barem blizu onoga što je postigla od 2018. do 2023. godine. Teško je to ponoviti. Nismo izvanzemaljci da stalno osvajamo medalje. Modrić može pomoći kao onaj koji će mladima pokazati što je to kult reprezentacije. Mi smo ekipa koje se boje sve sile. Što je još jedna snaga Modrića? Kad je stani-pani, kad je najveća frka, on je najbolji. Natjecatelj je. Karakter je njegova moć. Podmetne se za cijelu momčad, a onda i drugi daju više nego što mogu. Ako je cilj njegova ostanka u reprezentaciji upravo to, da bude taj koji će biti pokretač, onda je to super. Ali uz to treba naći jednog-dvojicu novih stožernih igrača koji će preuzeti štafetu. To vam je kao u ratu, držiš se uz najjačeg. Mi u selekciji nekad griješimo, jako je bitno jesu li igrači pobjednici. Badava ti znanje, ako ga ne možeš pokazati u datom trenutku. Imao sam jednog igrača koji je tehnički bio najbolji, ali kad bi bila frka, kazao sam mu: "Sjedni pokraj mene, u protivnom poginut ćemo i ti i ja, nama je rok trajanja samo da siđemo s kamiona". S takvima ne možeš u rat, a Modrić je totalna suprotnost, zato je napravio tako veliku karijeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....