Vidjeli smo novog izbornika, temperamentnijeg, energičnijeg, koji nije sjeo na klupu već je stajao, skakao i igrao zajedno s momčadi, ali staru Hrvatsku koja se i dalje muči s mnogočim što ju je kočilo i bacalo dolje pod Zlatkom Dalićem. Jedino što Česi nisu zabili gol iz prekida ili centaršuta kao tri protivnika na Svjetskom prvenstvu i oni u Osijeku.
Za Bilića i Hrvatsku najbitnija je pobjeda, start s bodovima diže atmosferu i mora potaknuti na ispravljanje rupa u igri, ali Slavena nisu do trijumfa dovukle ni nove ideje koje je pokušao implementirati, ni napredak u brzini igre jer nije ga bilo, ni nove zvijezde, štoviše, kad ga ostave na širokom i dubokom prostoru Luka Vušković se ne može utrkivati ni s Česima, do slavlja i sreće Hrvatsku su doteglili stari momci Luka Modrić i Ivan Perišić. Je li sada jasno svima koji su tvrdili da se moraju povući, ta što će u ovim godinama u reprezentaciji, zašto je Bilić inzistirao na kapetanu i zbog čega su oni i dalje nositelji vatrene baklje? Luka i Perija u poznim igračkim godinama očitali su lekciju svima mlađima koji bi htjeli u njihove kopačke, a Mateo Kovačić najbolje ih je pratio.
Imamo novog izbornika, ali nemamo novu Hrvatsku. Biliću je bila prva utakmica i nitko nije trebao očekivati čudesne promjene, ali puno smo jači dojam stekli 2006. kad je debitirao protiv Italije u Livornu. Ozbiljni koraci naprijed su nužni. Već u utorak u Sevilli moramo pokazati da se znamo braniti jer to na Fortuni Areni naša reprezentacija nije demonstrirala. Loše procjene, neodigrane obrane, nezatvoreni protivnički igrači. Vjerojatno najslabiji Česi ikad, za koje se pitamo koliko bi bodova osvojili u Konferencijskoj ligi i ne vjerujemo da u ovoj skupini Lige nacija mogu doći do ijednog, prvo su nas držali bez prave šanse gotovo do kraja prvog poluvremena, a kad se dvoboj otvorio kreirali su prilike i zabili.
Pošteno, Prag bi nas više zabrinuo nego ohrabrio kad bismo ga gledali izolirano. No, znamo kakva je Hrvatska, dovoljno se sjetiti Portugala, prvo poluvrijeme očajno, drugo odlično. Bilić je htio stisnuti domaćine, uspio je, stoperi Vušković i Gvardiol bili su često na polovici protivnika, a braniči išli visoko, ali to kako je Češka u drugom dijelu bila opasna netko jači pretvorio bi u naše stradanje. Za takav način igre daleko smo od cilja. Za to ekipa treba biti kompaktna, a ne razvučena, agresivna i energična, te imati u zadnjem redu nekog tko može uhvatiti brzu špicu.
U Španjolskoj očekujemo Hrvatsku koja će se postaviti u niski i srednji blok, braniti se i čekati svoj trenutak. Bit će to sasvim drugačija strategija i utakmica. Ove godine izgubili smo sve dvoboje s jakima – Brazil, Belgija, Engleska i Portugal. Ako je Bilić išta dobroga vidio, jer to što su mu senatori i dalje i sol i papar, sigurno nije najbolja vijest što god on kazao, to je da na Marca Pašalića može računati. Kao i na Igora Matanovića. Marco u prvoj postavi protiv svjetskih prvaka ima smisla.
Na kraju dana vladala je ipak pozitiva, u Prag smo došli pobijediti, za razliku od 2025. kad smo se zadovoljili bodom, inzistirali na tome i uspjeli. A sad slijede tri utakmice koje će pokazati što možemo na najvišoj razini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....