Slaven Bilić oduvijek je bio zagovornik jedne sasvim logične teze – u reprezentaciju zovem najbolje igrače koje imam, godine me ne zanimaju. Novi je izbornik, stoga, u svom prvom sazivu napravio upravo ono što je najavljivao. Složio je popis bez iznenađenja, oslonio se na provjerena imena iz ere Zlatka Dalića i tek ga malo osvježio.
Jedno je novo ime – Josip Mišić, a dva su povratnika – Josip Juranović i Dion Drena Beljo.
Lijevog beka Bilić nije pronašao, baš kao što ga posljednjih godina nije uspijevao pronaći ni Dalić. Ivana Perišića svrstao je među napadače, premda se sve glasnije govori kako bi upravo Perišić mogao biti početni lijevi bek u Ligi nacija. Ideja je očita – Joško Gvardiol trebao bi biti “zabetoniran” na mjestu stopera i postati nositelj kompletne obrane.
Mišić je, dakle, jedino potpuno novo ime. I teško je očekivati da će odmah postati starter. Bit će zanimljivo vidjeti na koji će ga način Bilić koristiti i može li se veznjak Dinama nametnuti pokraj suigrača koji redom godinama igraju u jakim klubovima iz Lige petice.
Bilić je na popis uvrstio čak pet klasičnih napadača – Antu Budimira, Igora Matanovića, Franju Ivanovića, Diona Drenu Belju i Petra Musu. Dodamo li njima i Andreja Kramarića, koji najviše voli igrati kao drugi napadač, dolazimo do šest igrača za praktički jednu poziciju.
Istodobno, ako Perišić doista završi na beku, jedino klasično krilo u reprezentaciji ostaje Marco Pašalić.
I tu dolazimo do problema koji nije od jučer. Godinama pričamo o dramatičnom manjku kvalitetnih krilnih igrača. Dalić taj problem nije uspio riješiti, a očito ni Bilić zasad nema čarobno rješenje. Zapravo, teško ga je i pronaći kada – klasnih krila jednostavno nemamo.
Neupitni dobitnik prvog Bilićeva popisa je Dinamo. Hrvatski prvak na nedavnom Svjetskom prvenstvu nije imao nijednog reprezentativca, a sada ima četvoricu – Josipa Mišića, Diona Drenu Belju i Dominika Kotarskog, te Luku Stojkovića na pretpozivu. Dinamo je i jedini klub SHNL-a koji ima reprezentativca.
S druge strane, izvan popisa su ostali Marin Pongračić, Kristijan Jakić, Nikola Moro i Toni Fruk, igrači koji su bili dio Dalićeve reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Bilić ih se očito nije želio potpuno odreći pa su završili na pretpozivima. Ćaleta-Car nije ni na pretpozivu, ali cijelo je ljeto bio bez kluba pa se to moglo i očekivati.
Malo je iznenađenje izostanak Adriana Segečića, koji je jedno vrijeme slovio kao Bilićev favorit za krilnu poziciju. Zasad ga nije uvjerio da treba biti u kadru.
Bilić je 2006., kada je naslijedio Zlatka Kranjčara, napravio ono što je obilježilo njegov prvi izbornički mandat. Preko noći je u udarnu postavu gurnuo tada mlade Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i Eduarda da Silvu. Bilo je hrabro. I pokazalo se – genijalno.
Punih 20 godina kasnije Bilić se vraća na izborničku klupu, ali situacija je ipak drugačija. Nema novog Modrića, nema novog Ćorluke, nema novog Eduarda s kojima bi preko noći promijenio “puls” reprezentacije.
Doduše, nekoliko mladih aduta već je unutra. Luka Vušković, Petar Sučić, Martin Baturina i Igor Matanović sposobni su Vatrenima ubrizgati novu energiju. Već su to pokazali.
Hoće li spoj mladosti i iskustva senatora ponovno biti dobitna formula? Dalić je godinama vjerovao u nju. Bilić očito vjeruje također. Bolju formulu Hrvatska trenutačno zapravo i nema...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....