Dok Dinamo posljednjih tjedana traži "šesticu", igrača koji bi danas rasteretio Josipa Mišića, a sutra možda postao njegov nasljednik, na Rujevici se razvija jedna druga priča. Ona o Branku Paviću, 19-godišnjem veznjaku kojem Matjaž Kek iz utakmice u utakmicu daje sve ozbiljniju ulogu u novoj Rijeci. Sama po sebi, to možda i ne bi bila tema. Međutim, prije samo sedam mjeseci Pavić je bio igrač Dinama.
Zbog toga se posljednjih dana sasvim prirodno otvorilo pitanje: traži li Dinamo danas profil igrača kakvog je zimus prepustio Rijeci ili je riječ o sasvim logičnom razvoju događaja u kojem su i klub i igrač donijeli odluku koja je u tom trenutku bila najbolja za obje strane?
Pavić, da se razumijemo, nije bio jedan od onih mladih igrača koji su u Maksimiru prošli ispod radara. Upravo suprotno. Kako je svojedobno pisao kolega Dražen Antolić, ondašnji direktor nogometa Marko Marić tražio je realnu procjenu mogućnosti "onih koji dolaze", pa je u Zagreb pozvao Jean-Luca Buisinea, bivšeg sportskog direktora Lillea, Monaca, Rennesa i Saint-Étiennea, čovjeka koji je tijekom karijere sudjelovao u razvoju ili otkrivanju igrača poput Edena Hazarda, Kyliana Mbappéa i Ousmanea Dembéléa. A Francuz nakon nekoliko dana promatranja Dinamovih mlađih kategorija nije dvojio...
- Taj. To je igrač - kazao je Buisine, upirući prstom u - Pavića.
U klubu se mislilo da će prokazati neku veću tržišnu vrijednost, napadača, krilo - dobro, s time se u Hrvatskoj ne razbacujemo, "osmicu"... - ali on je pokazao na Pavića. "Šesticu" koja ne osvaja publiku atraktivnim potezima, nego razumijevanjem prostora, ritma utakmice i ravnoteže momčadi. Marić je prihvatio preporuku, Velimir Zajec također, Pavić je postao projekt, i to ne samo temeljem francuskih opservacija, a shodno tome Sergej Jakirović priključio ga je prvoj momčadi i dao mu debi, dok mu je Nenad Bjelica kasnije pružio i minute u Ligi prvaka protiv Borussije Dortmund. Put se činio sasvim logičnim. No, u trenutku kada je njegov put prema prvoj momčadi trebao postati sasvim prirodan, Dinamo je prolazio kroz jedno od najturbulentnijih razdoblja posljednjih godina. Mijenjali su se treneri, tražila se nova hijerarhija, klub je pokušavao pronaći ljude koji će dugoročno preuzeti odgovornost, a baš tada Paviću "odlazi" koljeno. U razvoju mladog igrača teško je zamisliti lošiji tajming...
U Maksimir stiže Zvonimir Boban, Mario Kovačević nije nesiguran kao na rodeu, situacija se stabilizira, a klinac pokazuje zašto je odrastajući često bio kapetan: treba biti karakter da nakon "kušanja" prve momčadi i Lige prvaka pristaneš na posudbu u Dubravu... Ipak, umjesto potvrde i povratka u seniorski kadar Plavih, kao ta tražena alternacija Josipu Mišiću, zimus je prostrujila vijest: Branko Pavić ide u Rijeku!
Sedam mjeseci poslije, okolnosti su bitno drukčije. Dinamo ponovno traži "šesticu", a Pavić u Rijeci dobiva sve važniju ulogu. Sasvim je zato razumljivo da su se otvorile rasprave o tome je li Maksimir prerano odustao od vlastitog talenta ili je, jednostavno, riječ o igraču kojem je za razvoj trebalo drukčije okruženje. Ljudi s obje strane, međutim, uvjereni su da priča nije ni približno toliko jednostavna.
- Nije stvar u tome da Branko nije dobar igrač. Apsolutno je dobar, ali procjena trenera, sportskog direktora i cijelog sportskog sektora bila je da u tom trenutku nije dovoljno dobar za Dinamo - reći će nam neslužbeno ljudi bliski onima koji u Maksimiru evaluiraju igrače, ističući pritom jednu stvar: - Nije isto igrati "šesticu" u Dinamu i u Rijeci. U našem sustavu taj igrač često ostaje sam na velikom prostoru i mora pokrivati enorman dio terena. Rijeka igra drukčije, uz dvojicu veznih i dvojicu bočnih koji rade jako puno obrambenog posla, pa je i njegova uloga drukčije postavljena. To nije ista pozicija, iako se na papiru zove jednako. U kontekstu ideje igre i zahtjeva, logično je bilo pustiti mladog igrača da ode negdje gdje će dobiti prostor i minute...
Pritom su se, tvrde naši izvori, ozbiljno zaštitili. Iako se pisalo da je Rijeka Pavića dobila praktički besplatno uz Dinamovih 20 posto od budućeg transfera, može se čuti kako je stvar drukčija. Prema, dakle, toj verziji, Rijeka je, ili mora platiti određenu odštetu (navodno nekoliko stotina tisuća eura), postotak od sljedeće prodaje je daleko veći od onoga koji se spominjao u javnosti (20%), a egzistira i jasno definirana mogućnost njegova povratka. U javnosti stoji cifra od 1,6 milijuna do zime 2028., ali prema onome s čime raspolažemo s obje strane, to je cifra koja nije fiksna već varijabilna, ovisno o eventualnom "prozoru" u kojem Dinamo poželi vratiti klinca doma...
- Ako se pokaže da je dosegao razinu potrebnu Dinamu, "pogreška" će se rado platiti.
U Dinamu se, dakle, barem neslužbeno, smatra da je ovo bio najbolji potez, a prema onome što doznajemo, isto misle i u Rijeci... Naime, klub s Rujevice dugo je sondirao teren tražeći "šesticu", a kada se pojavila opcija dolaska Pavića, odlučili su da u to ulaze bez previše razmišljanja. "Dosje Pavić", naime, dugo je stajao na policama, a u njemu ga se, temeljem duge analize, označilo - "tim".
- Victor Sánchez ga nije ni poznavao. U početku nije bio u prvom planu, na treninzima je znao igrati čak i stopera kao praktički 26. igrač, dakle bio je duboko u rotaciji. Ali tamo se pričalo o njemu, o kvalitetama, ali znao se i njegov karakter. Njemu nije bio problem otići u Dubravu samo zato da igra. To dovoljno govori o načinu na koji razmišlja. Ozljeda ga je usporila, ali nije promijenila njegov odnos prema radu - reći će nam naši riječki izvori.
A igra sudbine - ozljeda Anela Husića, ali i ne samo njega, skorašnji istek ugovora Dejana Petroviča..., otvorila je priliku. Lokomotiva - top, jadranski derbi - sjajan, i ukupno 11 utakmica koje su u nacrtima starog lisca Matjaža Keka jasno detektirale potencijal kojeg je slovenski strateg, sada je jasno, zacrtao važnom karikom ove Rijeke.
- Kek je jako zadovoljan njime. Govori da ga još treba "uštimati", da ga ponekad previše vuče prema naprijed, ali vidi igrača koji momčadi daje ravnotežu. Nije atraktivan, ali upravo takvi igrači trenerima često znače najviše - priča se oko Rujevice.
Iz riječke perspektive priča je zapravo vrlo jednostavna, jer prepoznali su igrača za kojeg su vjerovali da odgovara njihovoj ideji nogometa, bili su spremni čekati njegov trenutak i danas ubiru prve plodove takve procjene. U Maksimiru će, istodobno, reći da su upravo to i željeli - da mladi igrač dobije ono što mu u tom trenutku nisu mogli ponuditi, kontinuitet. I kada, u biti, gledamo "pro et contra" rasprave, gdje pojedini argumenti apsolutno "drže vodu", činjenica je jednostavna: razvoj igrača gotovo nikada nije linearan, sve ovisi o trenutku, treneru, sustavu igre, konkurenciji, ozljedama i prostoru koji klub u određenom trenutku može ponuditi. Ponekad klub traži baš ono što igrač još nije spreman dati, a nekoliko mjeseci kasnije igrač postane upravo ono što tom istom klubu nedostaje. Nije, doduše, nevažno ni nešto drugo: Dinamo posljednjih desetak godina zapravo nije često razvijao upravo ovakav profil zadnjeg veznog. Da B-momčad nije ukinuta, vrlo je moguće da bi Pavić upravo ondje odradio najosjetljiviji dio prijelaza između juniora i prve momčadi. Umjesto toga uslijedili su ozljeda, Dubrava i Rijeka. Je li upravo takav razvojni most trebao igraču njegova profila, teško je dokazati, ali nije nelegitimno postaviti pitanje.
U tom smislu, moguće je da će se za nekoliko godina ovaj transfer promatrati kao jedna od rijetkih situacija u kojoj gotovo nitko nije izgubio: Dinamo je procijenio da Paviću u tom trenutku ne može ponuditi prostor koji mu je bio potreban, Rijeka je procijenila da upravo takvog igrača traži, Pavić je dobio prostor za razvoj i završio kod Keka, unutar kluba i sustava koji mu omogućuje veliki napredak. Rijeka je, pak, dobila igrača na kojem može graditi momčad i jednoga dana ozbiljno zaraditi, a Dinamo je ostavio otvorena vrata za njegov povratak ako procijeni da je spreman za Maksimir. Ili će od njega zaraditi.
Na štihu je Branko Pavić...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....