Subašić, Oremuš, Maloča, J.Buljat, Jozinović, Brkljača, Andrić, Tomasov, Ibričić, Anas Sharbini, Vukušić. Tako je glasila postava Bijelih u susretu protiv Rumunjske Uniree, momčadi preko koje je Hajduk posljednji put ušao u skupine Europske lige. Velik dio posla obavljen je baš u prvoj utakmici na Poljudu uz pobjedu od 4:1, a kasnije momčadi Stanka Poklepovića nije bio problem zadržati stečenu prednost, na tada vrućem gostovanju u Rumunjskoj. Stoga je baš zgodno uoči prve utakmice Hajduka i Rakówa prozboriti pokoju s Juricom Buljatom koji je tada s Marijom Maločom činio neprelazan stoperski par.
Sjećate li se te prve utakmice protiv Uniree, možete li ju usporediti s današnjim Rakówom?
- Uh, teško je uspoređivati s današnjicom nešto što je bilo prije petnaestak godina. No, znam da je Unirea tada bila moćna. Oni su godinu ranije igrali Ligu prvaka. Onda vam je sve jasno, o kakvom se protivniku radilo... Tada je bilo nama i puno teže ući u skupine, ali to smo napravili s legendarnim Špacom Poklepovićem.
Koliko vam je tada značio ulazak u europske skupine?
- Uh, to što smo napravili značilo nam je neopisivo. Znam da se tada isto čekalo godinama i sezonama. Tada smo prvi put ušli mislim nakon 1995. godine. Bila je sjajna atmosfera u i oko kluba, mi smo bili mlada ekipa sastavljena od domaćih igrača. Mislim da je samo Bulku tada bio stranac. A bili smo mladi i gladni, prosjek godina bio nam je oko 23. Znam da smo tada govorili da nema te sile koja bi nam uzela ulazak u Europu.
Nije krenulo idealno, Rumunji su poveli na Poljudu...
- Da, zabili su nekakav gol, mi smo gubili pred 30 000 ljudi. I sad, zamislite vi taj karakter ekipe, da tako kvalitetnoj ekipi zabiješ do kraja utakmice četiri gola. Znam da smo mi tada imali baš strašan taj karakter, bili smo neustrašivi. Na punom Poljudu uopće nije bilo lako izvesti takav preokret.
Niti uzvrat nije počeo kako ste zamišljali, Unirea je rano povela, imala vratnice...
- Joj da, sjećam se, kako ne. Oni su zabili u 3. minuti, a već par minuta kasnije imali su vratnicu. Nije to bilo lako zadržati na gostovanju, ali jednostavno nije bilo šanse da ispustimo toliku prednost s Poljuda. Znam da je nogomet prevrtljiv, ali jednostavno mi smo bili toliko gladni te Europe da nam nikako nije mogla pobjeći.
Je li vam patilo prvenstvo u ritmu četvrtak-nedjelja?
- Pa bilo je problema, ali smo mi to čak i dobro kontrolirali. Ako se ne varam, te je sezone čak bio i nekakav egal do samoga kraja. A Dinamo je tada bio baš moćan protivnik, imali su baš dobru ekipu s kojom smo se mi junački nosili. I uopće nismo bili loši na dva fronta. Na kraju smo završili drugi, ali bila je baš mala razlika, bilo je gusto sve do samog kraja.
Jeste li tada mislili da ćete biti posljednja generacija koja je igrala u skupinama Europe?
- Ne, pa tko je to mogao misliti? Ali, eto, dogodilo se tako kako jest. Ja stvarno smatram da Hajduk svake godine zaslužuje igrati u Europi. Mi smo tada isto dugo čekali i pamtim da smo bili baš gladni tog postignuća. To je bio ključan činitelj koji je kroz cijelu sezonu gurao našu mladu momčad - zaključio je Jurica Buljat retrovizorski razgovor o dvomeču Hajduka i Uniree.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....