Navigation toggle

Zvonimir Boban u Španjolcu vidi čovjeka s ogromnim znanjem kojem vjeruje gotovo bespogovorno

 MARIO BELJO/GNK DINAMO
Tomislav Juranović
Komentar: T. Juranović

Capellasova prezentacija ne izgleda kao prodavanje magle, ali hajde nemojmo glumiti...

Jedan Capellas, dva lica: Pred novinarima Uncle Albert, a oko Maksimira - Mefisto. Što je zapravo istina?
Piše: Tomislav JuranovićObjavljeno: 20. studeni 2026. 06:41
Prati Sportske novosti na Googleu

Prošlo je godinu i pol dana otkad smo sjeli. Stigao je tek u Zagreb, sjeo nasuprot i zaneseno pričao o Zagrebu, Barceloni, Bobanu, Dinamu, Hrvatskoj, ovdašnjem i tamošnjem DNK-u, želeći ih spojiti u jedno. U četvrtak, nakon serije tekstova i razgovora o tome koliko je zagrabio Dinamova kolača, Albert Capellas pred kroničarima kluba odlučio je objasniti svoju metodologiju.

Postoji, u cijeloj priči, jasan rascjep između onoga što priča i objašnjava i onoga kako njegovo djelovanje dopire do javnosti. Ovaj, naime, "uncle Albert" doista ima sve predispozicije onoga kultnog: osmijeh, toplinu, razumijevanje, objašnjenje. Ali ako, pak, osluškujemo razne izvore oko Maksimira, Albert se tamo, na terenima, u uredima i svlačionicama, presvlači u odore samoga Mefista. Duhovi se, doduše, iz boce puštaju već neko vrijeme i ne rogobore, barem tako čujemo, samo oni koji su promjenama nešto izgubili, nego gdjekad i treneri za koje se Capellas zalagao. Ispod glasa, dakako. Ima tu, sasvim sigurno, povrijeđenih taština, otpora novome, ali i primjedbi koje nisu bez "mesa", no, koliko god sve to treba čuti, postoji i druga strana: zašto bi čovjek kojemu je Boban povjerio ključ Dinamova nogometnog projekta morao graditi sustav po željama onih koje je zatekao? Ako mu vjeruješ, daš mu da radi, ide kontra struje, konačno i da griješi. Samo, onda, kada dođe račun, ne smiješ biti - jamac...

image

Albert Capellas Herms stigao je na poziv Bobana prošloga ljeta u Dinamo unaprijediti procese i razvoj

DAMIR KRAJAC Cropix

Ono što je Španjolac prezentirao, k tome, ne zvuči kao prodavanje magle: od sedmogodišnjaka koji uči dizati glavu do juniora koji zna gdje treba stajati, od reposjeda u pet sekundi do ideje da 2030. polovica prve momčadi stigne iz vlastite škole. Argument priči daje i značajan dio rezultata Akademije, prošle i ove sezone, nema spora. Jasno, ipak, i nimalo nevažno, Dinamo je već imao sjajan motor razvoja i produkcije igrača, to mu, zaboga, ne treba otkrivati čovjek iz Barcelone, tvrdeći da se La Masija stvarala 30, 40 godina, a ovaj Dinamo već u godinu dana pokazuje progres, kojeg se potvrđivalo brojnim snimkama, od U9 do juniora. "Nemojte govoriti da klinci ne razumiju taktiku i proces", kazat će ponosno i gotovo šeretski. Capellas je, vizijom Zvonimira Bobana, koji u njega beskompromisno vjeruje, došao ubrizgati turbo ili, modernije, sa svojim španjolskim majstorima taj pogon pretvoriti u održiv, razvojno, rezultatski i prodajno potentan hibrid. Što nije mala ambicija, još manje sporna, ali, ipak, nije ni besmislena. U svemu tome, jedan detalj govori više od svih slajdova - Pol Planas, do prije koji tjedan ozbiljan kandidat za prvu momčad, danas je trener Dinama B, za kojeg Capellas kaže da Jerku Leki ne predstavlja nikakav pritisak.

"Nula", nasmijao se. Može biti. No, nije Planas sletio iz Barcelone samo da bi Leki dodavao markere na treningu. Doveden je kao čovjek istog nogometnog jezika, moguće i kao zalog nekog budućeg raspleta, a sada, nakon što je Leko u šest dana okrenuo raspoloženje i zaradio ugovor, svi uvjeravaju da njih dvojica trebaju surađivati. I trebaju. Planasovo znanje nije ujedno sporno, konačno, Capellasova opaska da dolazi u model gdje je doma, ima rezona, samo hajde nemojmo glumiti da Planasovo ime nije (bilo) zapisano u sasvim drugoj rubrici.

image

Španjolac tvrdi da Planas ne predstavlja Leki nikakav pritisak

GNK DINAMO

A Planas je samo jedna od stavki na računu. Tu su i skauting, odnos prema prvoj momčadi, transferi, brojne odluke koje, doduše, titula direktora nogometa može pokriti, ali ne može baš svaku i opravdati... Nakon svega, Capellas kaže da mu je Dinamo posljednji projekt, i okej, no Dinamo neće i ne može dobiti četiri godine mira samo zato što je na ekranu nacrtana 2030. Boban je, u prijevodu, odabrao čovjeka kojem vjeruje i ima pravo tražiti nešto bolje od zatečenoga, ali Dinamo nije prazna ploča, niti Capellas ima monopol na nogometnu pamet. Turbo je apsolutno dobrodošao, štoviše, možda je i nužan, proces je detaljno pojašnjen i ima smisla, samo svaki krivi zvuk ispod haube nije tek otpor modernizaciji. Ponešto je, možda, i upozorenje da unatoč svoj (modernoj) sili konja nešto ne radi kako treba... Dinamo B možda je, simbolično baš (i) zbog Planasa, najbolji opis novoga modela maksimirske tvornice. S time da, dakle, ono "B" mora označiti - balans.

20. studeni 2026 06:42