Kad je došao na Poljud, navijači Hajduka nisu znali je li to san ili java. Sad su neke stvari ipak jasnije

Carlos Martin imao je sve dogovoreno za odlazak u Almeriju, ali to se neće dogoditi jer dokumentacija nije stigla prije isteka prijelaznog roka u LaLigi, pa Atletico sada aktivno traži klub kojem će posuditi svog napadača. Zainteresiranih je mnogo. Southampton jako želi 24-godišnjaka, dok iz Hrvatske zove i Hajduk.

Tako je glasilo prvo povezivanje Španjolca s Poljudom, a nedugo potom zavladao je delirij jer je otkriveno da je on 19. kolovoza startao protiv Malage u momčadi Diega Simeonea. Nitko nije znao je li to java ili san, da se takav igrač povezuje s Bijelima, a na kraju je, tamo pred desetak dana oko 23 sata, on i službeno registriran u kadru Gonzala Garcije za europska natjecanja. Djelovalo je da se s njim može u napadu funkcionirati kako se god želi, a visoka očekivanja podigle su izjave s Poljuda kako je baš Martin, u konkurenciji Fayada i Dendonckera, najspremniji za instantnu pomoć.

Martin je opisivan kao elitan igrač presinga i sustava, pa se očekivalo i da će zaista odmah uskočiti u mlin. Kao, igrao je prije dva tjedna kod Simeonea. Ipak, SHNL travnjaci su na prvi dojam doveli do ozbiljnog razilaženja očekivanog i viđenog.

Martin je, dakle, za Hajduk nastupio tri puta, od čega je protiv niželigaša Vardarca odigrao svih 90 minuta. Nije mu pomoglo što je djelovao vrlo neuvjerljivo, utopio se u sivilo kompletne momčadi. U međuvremenu, protiv Rudeša je ušao s klupe i promašio jednu vrhunsku priliku, a već je to bilo dovoljno hajdučkom puku da se zabrine. Ili barem počne razmišljati o Martinu. Jer, ponavljamo, on nije bio upitan samo zato što je igrao kod Simeonea. Mnogi su očekivali da će samo zbog toga automatski žariti i paliti SHNL travnjacima. Nakon što ništa bolje nije izgledao niti u ulasku protiv Slaven Belupa, pokazalo se da je takvo stajalište bila greška, zabluda. Martin je donio stabilnost u igru Bijelih, a opet je promašio jednu stopostotnu prigodu koju mu je namjestio Dalisson.

Španjolac je za sada jedinih 90 minuta odradio u Kupu

ANTE CIZMIC Cropix

Dovoljno je to za primijetiti kako će Španjolcu ipak trebati određeno razdoblje za adaptaciju, ma koliko god bio igrač došao iz Atletica. Prvi put je izvan španjolskih granica, došao je u nešto potpuno novo i došao je posljednji. Reći će netko da su i Dalisson i Del Moral stigli iz Španjolske, primjerice. No, oni su stigli na pripreme i te tjedne potrošili na prilagodbu. I ne, ovo nisu opravdanja za Carlosa Martina, on zaista izgleda neuvjerljivije no što je itko mogao očekivati, ali potpuno ga već otpisati bila bi tek teška pogreška.

Postoji i dio priče u kojem mnogi smatraju da je Martin primarno središnji napadač. Kao takav je vjerojatno i zabio 15 komada u Mirandésu… Tu, pak, dolazimo do problema po kojem Martin ne može pored Šege igrati u špici, tako da mu ostaje dokazivati se Garciji na krilima i polušpici. Ako trenutno postoji nekakva slamka za koju se može uhvatiti, onda je to činjenica da se Martin uvijek nađe u završnici akcija. U svakom od ovih susreta mogao je uredno zabiti. A od takvog igrača i očekuje se da posprema situacije na 12–13 metara od suparničkih vrata. I gotovo sigurno će nadoći i zabijati. Samo neka mu suigrači nastave stvarati.

Novu priliku za dokazivanje i brisanje lošeg prvog dojma imat će Carlo već na Rujevici, gdje će opet vjerojatno ući s klupe. Tko zna, možda riješi utakmicu protiv Rijeke pa odmah skine sve upitnike. To bi bio najidealniji scenarij za Hajduk. Ako ništa, imat će nakon toga tri tjedna pauze za potpunu prilagodbu, a tek će se kroz Dinamo, Ajax i Varaždin moći dati konkretnije ocjene.

Za sada tek vrijedi notirati negativan šok hajdučkog puka i spomenuto razilaženje između viđenog i očekivanog, a usput za isto pronaći razloge, uzroke i ponešto pokušati objasniti. Ne kroz opravdanje za Carlosa Martina, već kroz čiste činjenice.