Sve se opet „zakuhalo” šest kola prije kraja Premier League. Iznenađujući subotnji domaći 1:2 poraz protiv Bournemoutha gadno je zazvonio na uzbunu u vodećem Arsenalu, a taj zvuk alarma još je bio pojačan uvjerljivim nedjeljnim trijumfom Manchester Cityja u gostima kod Chelsea (3:0). I sad, šest kola prije kraja, Arsenal ima šest bodova prednosti ispred Cityja, ali i utakmicu više, budući da City na svom Etihadu još treba odigrati odgođeni dvoboj 31. kola sa Crystal Palaceom. Podsjetimo da u slučaju istog broja bodova nakon 38 odigranih kola, o prvaku odlučuje ukupna razlika zgoditaka.
A u nedjelju je na rasporedu veliki derbi, izravni okršaj Cityja i Arsenala u Manchesteru! U osjetno boljem psihološkom raspoloženju City će ugostiti uzdrmanu i poljuljanu londonsku momčad i pobjedom bi „primio za vrat” vodeću momčad lige. City se dobro osjeća u ulozi „lovca”, a statistike ranijih sezona govore da je travanj najplodniji mjesec Cityjeva menadžera Pepa Guardiole, dok je istodobno najgori u karijeri menadžera Arsenala, Mikela Artete.
Hoće li, dakle, završnica sezone donijeti i veliki preokret na vrhu ljestvice? Arsenal je većim dijelom prvenstvene utrke kontrolirao situaciju i bio je vodeći, a uoči vikenda, imao je čak devet bodova više od Cityja. No, iznenađujućim subotnjim posrtajem otvorio je vrata Cityju da ga opet ugrozi. Podsjetimo se stoga i nekih velikih preokreta u ranijim sezonama Premier League...
Sezona 1992./93. - početkom prosinca 1992. godine, Manchester United zaostajao je za vodećim Norwichem čak 12 bodova, bio je na sedmom mjestu. No, momčad Sir Alexa Fergusona se „probudila”, iz Leedsa je došao i Eric Cantona i krenuo je pobjedonosni niz Uniteda. Do sredine siječnja 1993. već su zasjeli na vrh ljestvice (Norwich nije pobijedio na šest uzastopnih utakmica), a u posljednjih sedam utakmica ostvarili su svih sedam pobjeda i osvojili su naslov sa čak deset bodova prednosti ispred drugoplasirane Aston Ville. Bila je to prva sezona natjecanja pod imenom Premier League, koja je tada imala 22 kluba, United je osvojio svoj prvi naslov engleskog prvaka nakon 26 sušnih godina, bio je to početak dominacije Fergusona i Uniteda.
Sezona 1995./96. - Nakon 23 odigrana kola, Newcastle je imao, sredinom siječnja 1996., golemih 12 bodova prednosti ispred Manchester Uniteda. A onda je United silovito krenuo u lov – upisao je šest uzastopnih pobjeda, došao je samo na tri boda zaostatka i onda je, u međusobnom okršaju početkom ožujka u Newcastleu, United slavio 1:0 pogotkom Cantone i bodovno se izjednačio. Menadžer Newcastlea tada je bio Kevin Keegan, većim dijelom sezone njegova je momčad izgledala šampionski, ali posrnula je u samoj završnici, remiziravši u posljednja dva kola. United je to znao iskoristiti i na kraju osvojio naslov s osvojena 82 boda (38 utakmica), četiri više od Newcastlea.
Sezona 1996./97. - U sljedećoj sezoni, Manchester United je opet imao oscilirajuću jesen, pa je sredinom prosinca bio šesti na ljestvici, sa čak deset bodova zaostatka za vodećim Liverpoolom, na čijoj je klupi bio Roy Evans. Istina, imao je i dvije utakmice manje, ali nikad nema jamstva da će te zaostale utakmice donijeti i maksimum bodova.
No, opet je proljeće bilo Fergusonovo – United je silovito krenuo u lov, u travnju je na Anfieldu svladao Liverpool 3:1 i na kraju je osvojio naslov sa 75 osvojenih bodova! Sedam bodova više od Newcastlea, Arsenala i Liverpoola, a tih 75 bodova i danas je najmanji broj bodova koje je osvojio engleski prvak u eri Premier League.
Sezona 1997./98. - Krajem prosinca 1997. godine, Arsenal je imao čak 13 bodova manje od vodećeg Manchester Uniteda (i utakmicu manje), u veljači je taj zaostatak bio 12 bodova. No, u drugom dijelu sezone, Arsenal je ušao u zastrašujući niz od deset uzastopnih pobjeda i unatoč porazima u dvije posljednje utakmice sezone, na kraju je osvojio naslov s bodom više od Manchester Uniteda. Bio je to prvi Arsenalov naslov s menadžerom Arseneom Wengerom na klupi...
Sezona 2002./03. - Sredinom studenoga 2002. godine, Manchester United imao je deset bodova manje od vodećeg Arsenala. United je „šepao” do kraja godine, a onda se razgoropadio u nastavku sezone – ni jednom nije izgubio u preostalih 18 utakmica! Iako je Arsenal do ožujka imao osam bodova viška, „kiksao” je s Boltonom i Leedsom, a United je to znao iskoristiti u svojoj pobjedonosnoj seriji i osvojio je naslov sa 83 boda, čak pet više od Arsenala.
Sezona 2008./09. - Opet je, sredinom prosinca 2008. godine, Manchester United zaostajao deset bodova za vodećim, tada je to bio Liverpool. Međutim, zbog sudjelovanja na Svjetskom klupskom prvenstvu, imao je do tada i tri utakmice manje od Liverpoola. Nastavak sezone donio je uzbudljivu utrku između Uniteda i Liverpoola, koji je u posljednjih 11 utakmica čak deset puta pobijedio (menadžer je bio Rafa Benitez), ali i takav je sjajan učinak bio premalo, jer je i suparnik iz Manchestera također briljirao. Na kraju je Ferguson s Unitedom opet osvojio naslov sa 90 bodova, četiri više od Liverpoola.
Sezona 2018./19. - Liverpool je, s menadžerom Jürgenom Kloppom, odigrao čudesnu jesen i na kraju 2018. godine, nakon 20 kola, ni jednom nije bio poražen! Ostvario je 18 pobjeda, uz dva remija, a razlika pogodaka bila je 48:8. Tada, 29. prosinca 2018., Manchester City je s menadžerom Pepom Guardiolom, zaostajao za „redsima” deset bodova...
Međutim, City je pobijedio u sljedećih 18 od 19 utakmica i tim nevjerojatnim učinkom u drugom dijelu sezone osvojio je naslov sa 98 bodova, bodom više od Liverpoola. Usput, tih 97 Liverpoolovih bodova i dalje je najveći broj bodova koje je osvojila neka momčad, a da nije proslavila naslov prvaka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....