Uobičajeno je, pogotovo u našem okruženju, malom i nabrijanom, da spisak izbornika za neko veliko natjecanje izazove prijepore. Nije bilo drugačije ni sa ovim petim izborom Zlatka Dalića. Pri tom ima jedna značajka. Puno se strastvenih komentara odnosi na igrače koji ionako, objektivno, ne bi bili u prvom planu. Veliki turniri igraju se sa 14-15 igrača, plus 1-2 ako postoje neki dodatni uvjeti, kao što su ozljede, doziranje snaga i slično. Trošiti energiju na to je li na spisku 26 trebao biti Marko ili Janko, ionako predviđenih za pozicije od 16-26, zbilja je uzaludno. Izbornik ima svoje ideje, stavove i navike, te je male razlike u odnosima starije-sjedilaca i novih kandidata riješio onako kako je bilo očekivano. Odlučio se za minuli rad...
Možemo o tome raspravljati, je li bolje nekog mladog nagraditi i dodatno motivirati za bližu perspektivu, i kroz iskustvo velikog turnira pripremati za preuzimanje rola, ili je bitno ići na rezultat. U Hrvatskoj za to nema neke velike dvojbe. Svi su općenito skloni pričama o mladima, strpljenju, ali u realnosti, velika većina će izbornika i reprezentaciju suditi prema rezultatu...
Zlatko Dalić je do sada pretežito igrao ziher pravcima. Koga pozove u tabor i barem u osnovi potvrdi njegova očekivanja, te nastavi igrati u klubu, može računati da će biti pozivan. Zato i često mjesecima unaprijed govori da "to je to, ako ne bude ozljeda ili drastično loše forme". Stoga očekivati da će iznenada netko iskočiti u prvi plan, zato jer je odigrao dojmljivo u ovoj godini, nije bilo realno. To ne znači da je izbornik u pravu, nego ukazuje da ne želi da mu se stvaraju ambijentalni i taktički "nemiri" u definiranoj mu reprezentaciji. Da je pozvao Belju i držao ga na klupi onda bi rasla javna tenzija da mora igrati. Da je pozvao Stojkovića, bilo bi isto, dakako u negativnim ishodima utakmica. Da je ipak požurio sa Segečićem, koji za razliku od prethodnih navedenih igra u Championshipu, onda bi se vjerojatno govorilo da opet podcjenjuje HNL. Dalićev problem u tome, jer nije dosljedan, jest u krivoj komunikaciji. Zašto uopće pričati da su igrači iz inozemnih liga u prednosti pred domaćom. Izbornik je plaćen da odlučuje. Ako je još uspješan kao Dalić, ne shvaćamo šta se i kome stalno opravdava tim polemičkim (i nedosljednim) tezama...
U tom kontekstu dolazimo i do priče o taktičkim opcijama koje nudi ovaj spisak 26 za SP. I tu je Dalić, bez potrebe, bio nedosljedan u istupima i pristupima. U jednoj od najmanje zahtjevnih kvalifikacijskih grupa, forsirao je sustav igre 4231, plus protiv Francuske u dva četvrtfinalna susreta Lige nacija. U Rijeci je u studenom samo protiv Farskih Otoka krenuo sa 3 braniča, ali je nakon prvog dijela (1:1) odmah vratio na 4. Na kraju utakmice je gotovo srdito kazivao medijima da mu ne treba više itko spominjati sustav sa 3 braniča, "jer sve što se osvojilo bilo je sa 4". Potom je pred put na kratku turneju u SAD u ožujku, stao najavljivati da je promijenio mišljenje i da će linija tri braniča biti izbor za jake suparnike. Dalić je to odabrao, kazao je, jer ima dosta stopera. Bilo ih je i u studenom, ali dobro. Stvar je u tome da je taj taktički izbor logična opcija za izbornika i reprezentaciju, a što smo u dobrom svjetlu vidjeli protiv Kolumbije, a u sivoj nijansi protiv Brazila.
Nudi li ovaj spisak, koji se u odnosu na te dvije utakmice razlikuje po povratku Joška Gvardiola i Matea Kovačića, neku novu taktičku opciju? Naravno da ne nudi, osim činjenice da će, ako Gvardiol i Kovačić budu na zadovoljavajućoj fizičkoj razini, opcija 352 ili 3421 biti bolja nego je bila u SAD-u. To su dva igrača koji pored tehničke kvalitete donose i nešto što je Hrvatskoj iznimno važno, a to su hitrina i motoričnost. Problem može biti što su igrači tog profila, a to su pored te dvojice još i Marco Pašalić, pa i 40-godišnji Modrić (još uvijek brzi prvi korak), redom rekonvalescenti, različitih okvira pauze te kao takvi dvojbeni na planu izdržljivosti u toplani sjevernoameričkog kontinenta. Dalić će trebati dobro procijeniti kako ih koristiti i dozirati snage...
Izbor nam ukazuje da kadar ima malo "pravih" bekova. Svedeno je to na Stanišića i Gvardiola, koji su u osnovi prekvalificirao stoperi. To potvrđuje da bi prioritet bio igra s 3 stopera. No, ako se bude optiralo za igru sa četri braniča, a što iziskuje više bočnih rješenja? Izbornik će očito ostati vjeran korištenju prekvalificiranih, pa uz Stanišića i Gvardiola može odabrati Perišića (lijevi bek), Jakića (desni bek), znao je koristiti i Marca Pašalića (lijevo)...
Sve u svemu Vatreni će na put za SP sa više manje očekivanim izborima i taktičkim pravcima. Zlatko Dalić je išao na ziher, po svom kriteriju, a sada kako će to izgledati na licu mjesta, pokazati će utakmice. Ostaje nada da će taj njegov pristup SP-u biti uspješan kao u prethodna dva izdanja, kada su osvojene pozicije na postolju. Treba imati na umu kao faktor ravnoteže očekivanja to što je u međuvremenu bilo i dva, (više drugi) relativno neuspješna nastupa na EURU.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....