Dojam je u oba navrata bio značajno bolji nego što to rezultat sugerira, ali nakon vezanih poraza protiv Brazila (1-3) i Belgije (0-2) Zlatko Dalić očajnički traži jedno osvježenje, jer će u suprotnom na prekooceanski let krenuti s knedlom u grlu. Slovenija bi, barem na papiru, trebala biti taj ‘bronhi‘ koji će pomoći hrvatskoj reprezentaciji da prodiše taman uoči Svjetskog prvenstva: ‘dežela‘ je tek 58. reprezentacija u Fifa poretku. Uistinu težak i skupocjen skalp naši susjedi nisu skinuli još od ožujka 2024. godine kada su u prijateljskoj utakmici pobijedili Portugal (2-0).
U predvečerje ovog dvoboja hrvatski izbornik odavao je blagu nervozu, poželjevši na press-konferenciji da se njegov rad i logika kojom donosi odluke ne preispituju na dnevnoj bazi. Nakon tri medalje s velikih natjecanja Dalićev zahtjev zapravo i ne ulazi u kategoriju izborničkih mušica. Kontinuitet uspjeha u vidu pet (od mogućih pet) ovjerenih ulaznica za najveća natjecanja Fife i Uefe daju mu pravo na izvjesni popust u javnosti. S druge strane, nogomet je rezultatski biznis i porazi neizbježno izazivaju propitkivanja, pogotovo u okolnostima kada izbornik eksperimentira s novom formacijom i novim licima u početnom sastavu.
Kompozicija s trojicom stopera, visoko podignutom zadnjom linijom, ‘wing backovima‘ i viškom igrača u završnici - priča za koju se Dalić zagrijao shvativši da u Jošku Gvardiolu i Luki Vuškoviću posjeduje obrambene igrače svjetskog kalibra - zasad izgleda solidno, ali ne donosi ni golove niti pobjede. Svjestan da ovo miriše na kockanje, izbornik za oproštajku u Varaždinu najavljuje povratak na provjerenu i sigurnu 4-2-3-1 formaciju.
Bilo to s trojicom ili ipak četvoricom defanzivaca ispred Dominika Livakovića, dojam je da je obrana u ovom trenutku stabilniji dio nacionalne momčadi. Barem u kadrovskom smislu, budući da su dresovi unaprijed podijeljeni (s desna na lijevo) Josipu Stanišiću i njegovu imenjaku Šutalu te Vuškoviću i Gvardiolu. U rotaciji, više u slučaju ozljeda ili kartona nego kao taktička osvježenja, priliku čekaju Marin Pongračić i Kristijan Jakić.
Malo ozbiljniji posao izbornika čeka na centru i u perimetru od dvadesetak metara. Jasno je da će se tamo, kao i svih ovih godina, stvari još jednom zavrtjeti oko Luke Modrića, jer lopta u kapetanovim nogama i dalje putuje lakše, brže, jednostavnije i pametnije nego u autorskoj obradi njegovih suigrača. Problema će, međutim, ovdje sigurno biti jer Modrić već dugo nije dječak. Sa 40 godina primoran je raspodijeliti snage (ne samo) za tri utakmice u skupini, što u prijevodu znači da mu ruku moraju pružiti mladi lavovi Petar Sučić i Martin Baturina. Iza obojice je briljantna klupska sezona, vrijeme pune afirmacije među velikim dečkima začinjeno trofejima i ulaznicama za Ligu prvaka. Nakon njih kao starosjedioci među ‘vatrenima‘ svoj obol svakako će dati Mateo Kovačić i Mario Pašalić, jer to je ono što u reprzentaciji pouzdano isporučuju već duže od desetljeća.
Što će za izgled i okomitost igre značiti Dalićevo odustajanje od krilnih bekova? Na lijevom boku zapravo se ništa dramatično neće dogoditi, jer u kojoj god koncepciji zaigrao, Ivan Perišić je redovito u opasnosti od policijskih presretača, budući da uz aut-crtu juri kao na motoru. Čak i u relativno rezerviranom izdanju kao na Rujevici, 37-godišnjak Perišić se više puta probio do kraja igrališta pa u kazneni prostor isporučio centaršut koji izaziva paniku. Poneka shematizirana i na treningu ispeglana akcija pomogla bi Stanišiću da na suprotnoj strani na jednako efektan način odmaršira u završnicu. Ovako, Bayernov nogometaš to zasad čini pod ručnom kočnicom...
Najveća zagonetka na kraju pripremnog ciklusa, koji je uključivao aklimatizaciju na SAD u testovima s Kolumbijom i Brazilom, a završava generalkom protiv Slovenije u Varaždinu, jest pitanje vlasnika devetke. Dalić je iznenadio javnost kada je protiv Belgije dres startera dobacio Petru Musi. Napadač Dallasa nije razočarao u sat vremena koliko je proveo na terenu, ali napadači žive od pogodaka, a njemu u reprezentaciji nikako da se otvori (11 nastupa, 1 gol). U prvom ozbiljnijem zračnom naletu Ante Budimir je kao džoker s klupe pomeo stopere i udarcem glavom uzdrmao gredu. U današnjoj konkurenciji Budimir je napadač s najviše velikih utakmica u biografiji i ipak u prednosti pred profilnim dvojnicima Musom i Matanovićem. On je, usput, i okidač za pitanje - gdje izbornik vidi Andreja Kramarića? Podjednako lukavog igrača na prilazu kaznenom prostoru Dalić nema, a Kramarića je protiv Belgije zaboravio na klupi...
Dvoboj sa Slovenijom svakako bi bio zabavniji kada bi Boštjan Cesar na raspolaganju imao svoju najveću zvijezdu Benjamina Šeška, ali napadač Manchester Uniteda je nakon preduge borbe s ozljedama odlučio ljeto potrošiti na terapije i odmor. Nema u kadru niti Timija Elšnika, razigravača Crvene zvezde, no Slovenci nisu bezazleni jer napad im predvodi Žan Vipotnik, sa 23 gola u dresu Swanseaja prvi strijelac Championshipa ove sezone...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....