Davor Šuker kandidat je za Međunarodnu nogometnu kuću slavnih u Meksiku koja, međutim, kod nas nije osobito poznata, iako ima priznanje FIFA-e. Riječ je o muzeju i interaktivnom centru u gradu Pachuca, kojeg zovu kolijevkom meksičkog nogometa, čiji je vlasnik Grupo Pachuca, poslovna grupacija sa oko tri tisuće zaposlenih uglavnom u sportskom sektoru. Drži tri tamošnja kluba, od toga dva prvoligaška, a ima i 51 posto španjolskog Ovieda. To je vrlo ambiciozna meksička priča koju je FIFA podržala pa je neki zovu i FIFA-inom Kućom slavnih, iako ona ima i svoj projekt zvan FIFA Legends. Od 2011. godine u nju su izabrana 43 igrača i trenera iz Europe, 32 iz Latinske Amerike i dva iz Afrike.
Ideju je u kolumni dao sportski novinar Antonio Moreno, zagrizao je predsjednik Club de Futbol Pachuca Jesus Martinez, spreman za realizaciju jer Grupo Pachuca već je prije toga imala Nogometno sveučilište. Sredinom 2010. godine lokalne vlasti su im prepustile tamošnji Muzej suvremene umjetnosti od kojeg su napravili Interaktivni centar Mundo Futbol, a pokraj su u obliku nogometne lopte izgradili i Kuću slavnih. U lipnju 2011. godine otvorili su je tadašnji predsjednik Meksika Felipe Calderón Hinojosa, kolega mu iz Čilea te prvi čovjek FIFA-e Sepp Blatter.
Premijerno su izabrani Alfredo Di Stéfano, Bobby Charlton, Eusébio, Franz Beckenbauer, Ferenc Puskás, Gerd Müller, Garrincha, Johan Cruyff, Lothar Matthäus, Lev Jašin, Michel Platini, Mário Lobo Zagallo, Diego Maradona, Pelé i Zinedine Zidane, redom ikona do ikone. Osim svjetskog izbora koji im je dao međunarodnu prepoznatljivost organizirali su i domaći pa priznanja dodjeljuju i najzaslužnijima za nogomet u Meksiku. Treća kategorija su takozvani "dekani", ljudi koji su također obilježili svjetski i meksički nogomet, a četvrta ženski nogomet. Ocjenjivački sud se itekako mijenjao, od 2019. godine uključeni su novinari iz raznih država, pa i europskih, sada se radi od preko 140 medijskih djelatnika iz 35 zemalja. Reklo bi se da svaka država na takav način može imati svoju Kuću slavnih, no oni su se potrudili i dobili ruku od FIFA-e.
Davor Šuker zaslužio je mjesto među velikanima, ako ga čak i ne izaberu ove godine, a ima dobre šanse, vjerojatno će neke sljedeće, kao što će se jednog dana u tom društvu sigurno naći Luka Modrić, naravno, nakon što završi karijeru. Možda i još netko od asova koji su igrali za Hrvatsku sa Šukerom ili Modrićem. Dosad nema nijednog Hrvata, što ne čudi jer tek od devedesetih godina prošlog stoljeća, dakle od Šukerova naraštaja, našim igračima počelo se priznavati mjesto u eliti. Sve ranije generacije, koliko god na lokalnoj razini Hrvatske, tadašnje Jugoslavije ili nešto šire po kontinentalnoj Europi imale igrače koji su bili legende i o kojima su se raspredali mitovi, u širem europskom, a kamoli svjetskom kontekstu, nisu imale Hrvata kojeg bi se službeno priznavalo najvišom svjetskom klasom. Iako se neka imena spominju u širim popisima najboljih po godinama u Europi poput Bobeka, Zebeca, Vukasa...
Podsjetit ćemo da su samo dva hrvatska nogometaša dobila glasove u izboru za Zlatnu loptu do 1991. godine i Roberta Prosinečkog, iako se on provodi od 1956. godine – Josip Skoblar, i to zahvaljujući pogocima za Marseille, čiji je najbolji plasman bilo 6. mjesto, i Zlatko Vujović, koji je 1981. godine bio na diobi 19. mjesta s četiri boda. Kako je Hrvatska do 1991. bila u Jugoslaviji, spomenut ćemo da u Međunarodnoj kući slavnih u Meksiku nema nikoga iz te države u svjetskoj konkurenciji, jedino je Srbin Velibor Bora Milutinović kao izbornik Meksika u domaćoj meksičkoj kremi.
Brojka od 32 igrača iz Latinske Amerike govori o forsiranju asova iz toga dijela svijeta, a među izabranima, i to još 2013. godine, jest i Jorge Mágico González, nekadašnji veznjak iz El Salvadora, o kojem se pisalo prije nekoliko godina kad se Cádiz vratio u najviši rang u Španjolskoj, budući da je u njemu u osamdesetima odigrao najbolje dionice karijere.
Među krugom velikana meksičkog nogometa, dakle u domaćem dijelu Kuće slavnih, nalazi i Víctor Manuel Vucetich Rojas, rođen 1955. godine, bivši igrač i, što je posebno bitno, jedan od najznačajnijih trenera meksičkog nogometa koji je vodio čak četrnaest tamošnjih klubova, osvojivši pet naslova prvaka države s četiri od njih, a ima i tri Concacafove Lige prvaka. Sa 930 utakmica na trećem je mjestu svih vremena po broju susreta u meksičkoj ligi, a ukupno ih ima 1148. Smatraju da pripada u TOP 5 najvećih trenera Meksika svih vremena. Prozvan je El Rey Midas (Kralj Midas) jer sve čega se dotakne pretvara u zlato. Kratko je bio i izbornik, na samo dvije utakmice, a lanjskog srpnja objavio je kraj karijere. Trenirao je i Ronaldinha u Querétaru. Često se, pogotovo među našim ljudima u tom dijelu svijeta, isticalo njegovo hrvatsko podrijetlo, iako je kod nas ostao nepoznat ili vrlo malo poznat.
Šuker je jedan od petnaestorice kandidata, od kojih će njih šestorica biti izabrani. Podsjećamo da je 1998. godine bio drugi u izboru za Zlatnu loptu iza Zidanea, a ispred Brazilca Ronalda, a njih su obojica već dobili tu počast, te Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva. Lani su ušli Casillas, Dunga, Lineker, Ronald Koeman, Higuita i Forlán. Glasovanje za mjesto u panteonu traje do petka, 17. travnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....