Varaždin je u dvije posljednje sezone kroz hrvatsko prvenstvo izborio plasman u Europu, zaigrao je u dva navrata u pretkolu Konferencijske lige. Nije uspio proći prvu prepreku, lani je to bila portugalska Santa Clara, a ovoga ljeta češki Jablonec, no u povijesti će ostati upisano da je hrvatski nogomet u Europi predstavljao klub koji je po financijskim pokazateljima u donjoj polovici prvoligaškog poretka.
Opasan konkurent za europski plasman u pretprošloj je sezoni Varaždinu bio Slaven Belupo. Klub iz susjedne Koprivnice također nije od onih koji troše “šakom i kapom”, no nakon nekoliko godina u kojima je bilo najvažnije izboriti opstanak Mario Kovačević uspio je pokrenuti jednu lijepu i uspješnu priču.
Tek u posljednjem kolu njegova je momčad prošle godine ispustila europski plasman, a posustala je i u finalu Kupa protiv Rijeke, ostala bez trofeja i mogućnosti “popravnog ispita”. I koliko god je velika bila žal zbog rijetke prilike koja je propuštena, navijači na kraju nisu bili nezadovoljni jer se njihov klub napokon izdigao iz prosječnosti i uključio u borbu za europske pozicije.
Pretpostavljalo se nakon sezone 2024./25. da je moguće da je potrošnja u Kupu stajala Farmaceute boljeg plasmana u prvenstvu. U svakom slučaju, odlučivali su detalji, na kraju su Varaždinci, predvođeni trenerom i sportskim direktorom Nikolom Šafarićem, bili bolji za tek jedan bod od Slavena i Istre 1961.
Nije Varaždin previše mijenjao u sezoni koja je uslijedila, dok su se u Slavenu dogodile brojne promjene, kako u igračkom kadru, tako i u stručnom stožeru, kojeg je nakon Kovačevićeva odlaska u Dinamo preuzeo njegov dotadašnji pomoćnik Mario Gregurina. I upravo je ta stabilnost predstavljala najveću prednost Varaždina u odnosu na rivale sa sjevera, jer momčad nije trebala vremena za upoznavanje i uigravanje, točno se znalo tko što može pružiti u Šafarićevu sustavu igre oslonjenom na čvrsti blok i prijetnje iz tranzicije.
S druge strane, Gregurina je ostao na tragu Kovačevićeva napadačkog nogometa s visokim presingom i visokim intenzitetom. To je igra koja privlači publiku i donosi efikasne utakmice, ali ponekad i neugodne poraze, kad se momčad previše otvori protiv jakog suparnika. Međutim, kroz takav je nogomet lakše afirmirati mlade igrače, što je pak posljednjih godina postala naglašena orijentacija koprivničkog kluba.
Stoga se Belupo može pohvaliti značajnim prihodima od transfera, a samo prodaja Adriana Jagušića u Panathinaikos bila je teška 6,2 milijuna eura. Zanimljivo je da Varaždin i Slaven Belupo raspolažu sličnim financijskim sredstvima, pa su tako u 2025. godini na plaće igrača u Koprivnici potrošili 2.659.402 eura, a u Varaždinu 2.375.838 eura.
Nova sezona donijela je nove promjene u Slavenovu igračkom kadru, dok je Varaždin opet minimalno mijenjao, pa je u tom pogledu u maloj prednosti uoči nedjeljnog susjedskog derbija u kojem su prognoze uvijek nezahvalne. Tradicionalno su to bile utakmice u kojima su moguća sva tri znaka, tako je i ovaj put; favorita nema, a navijači se nadaju dobrom nogometu na koprivničkom Apašu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....