Otkako je preselio na berlinsku adresu početkom 2025., kada je Union "iskreširao" 4,5 mil. eura LASK-u za njegove usluge, Marin Ljubičić (24) proživio je pravi "rollercoaster". Od zabijanja u debiju pa do grijanja klupe skoro godinu dana, posudbe u drugoligaša Fortunu iz Düsseldorfa koju je završio bez pogotka i povratka u Berlin pred aktualnu sezonu, da bi u svega par mjeseci od "prekriženog" imena došao do statusa prvotimca.
Ljubičić je, inače, i da bi stigao do Bundeslige prošao težak put. Sjetit ćete se možda mladog napadača iz dana u dresu Hajduka, dijete kluba na Poljudu je upisalo devet golova u 44 nastupa, da bi potom bio prodan u već spomenuti LASK iz Linza za 2,9 mil. eura.
- Rodio sam se u Splitu, to je moj grad. Jako je lijepo živjeti tamo, imate sve, a opet nije toliko veliko. Svi se međusobno poznaju. Jako sam ponosan što sam od tu. Otkad sam se rodio, Hajduk je u meni. Čak u autu imam Hajdukovu zastavu, svi to imaju u Splitu. Od 50.000 auta, 40.000 ju ima. Hajduk je broj 1 i to je glavna stvar u Splitu, nije kao u Berlinu. Svi žive za taj jedan klub - započeo je Ljubičić.
Komentirao je i kako se bilo zahtjevno nositi s pritiskom hajdučkog puka.
- Kada dođete iz juniora, to je drugi sport, ljudi to moraju razumjeti. Jako je teško, svugdje. Ljudi će kod lošeg niza rezultata reći da stave samo mlade igrače, ali to nije tako. Trebalo mi je vremena da se snađem u profesionalnom nogometu, to nije isto za svakoga. Pritisak je uvijek tu. Split je malo mjesto i svatko svakog dana priča o Hajduku. Ako izađete na piće, kavu, svi vam govore kako trebate igrati, svi - rekao je Ljubičić, pa dodao:
- Naravno, prijatelji i obitelj gledaju i komentiraju svako dodavanje i situaciju na terenu. To je za mlade igrače teško, morate biti bistra uma i samo raditi svoju stvar. Ja sam iskreno imao veliki pritisak na sebi. Ne samo da igram dobro za Hajduk, nego i da ostvarim osoban uspjeh. Možda sam ja takav, ali zato sam i došao do ovog levela. Nije bilo lagano u 1. momčadi.
Jedan je trenutak, ipak, bio posebno težak za Ljubičića. To je bila utakmica protiv Rijeke dok je Valdas Dambrauskas bio trener...
- Bio sam zaista ljut. Zabio sam četiri gola tada, puno sam donosio momčadi. Igrali smo protiv Rijeke i imali smo jednu zamjenu dostupnu. Bio sam jedini koji se zagrijavao, a vrijeme je isteklo i trener me nije ubacio. Poludio sam. Tada sam odlučio da moram otići. Nakon toga sam odlučio potražiti posudbu.
Nogometni put potom ga je odveo do austrijske, ali i njemačke Bundeslige. U dresu LASK-a na listu strijelaca upisao se 36 puta, kao član Uniona dodatnih pet, tako da mu se karijera u konačnici, čini se, razvila u pravom smjeru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....