Boban i Mišić upozoravaju, ali Kovačević odgovora nema. Poruke koje stižu iz Maksimira zvuče promašeno

Mjesec i pol dana prošlo je od prvog, vrlo jasnog upozorenja.

- Thun? Bit ću posve iskren, pomogao nam je i crveni karton, pitanje je kako bi sve završilo da ga nije bilo - rekao nam je zadnjeg dana srpnja ekskluzivno kapetan Josip Mišić, a onda otišao korak dalje: - Mi smo momčad koja ima talent, ali prije svega mora biti radna. Viking? Ždrijeb nam je mogao biti i puno teži, ali stalno upozoravam da nijedna utakmica nije lagana i nema mjesta opuštanju. Ako nisi sto posto unutra, možeš imati velikih problema. Protokom vremena padao je intenzitet i snaga. Mislim da nam u veznom redu trebaju jedan ili dva igrača koji mogu dodatno podići ritam kada utakmica zapne. Također, presing moramo igrati puno bolje. Prava momčad kroz kvalitetan presing brzo osvaja loptu i iz toga stvara prilike.

Od prve kapetanske dijagnoze Dinamo je nadigrao nedorasli Žalgiris, gardom kako se očekuje srušio još Rudeš i Slaven Belupo. Ali sve drugo ostavilo je više pitanja nego odgovora. Taj Thun, pa i Varaždin... a onda je Zvonimir Boban na brifingu s novinarima, bez rušenja Marija Kovačevića kojemu je prošle jeseni podigao zaštitni zid, ipak vrlo jasno povisio kriterij. I to nakon vikinške pljuske...

Zvonimir Boban i dalje stoji iza trenera, no uz kapetana šalje jasne poruke - kada će i hoće li biti odgovora?

RANKO SUVAR Cropix

- Peče taj poraz i ispadanje, ali ne zbog LP-a. Naime, želja je jasna struktura i momčad koja više neće nestajati iz utakmice na deset, petnaest ili dvadeset minuta. A ako Dinamo dosegne tu razinu, onda ni SHNL ni prolazak "tricky" ligaške faze EL ne bi smio biti sporan - praktički je poručio prvi čovjek kluba.

Tome je prethodilo pritom teških 2:2 s Istrom u posljednjim trenucima, pa - mučenje s Goricom.

- Nismo u dobroj formi, to je istina - priznao je opet Mišić uoči Osijeka.

A onda je na Opus Areni stigao strašan igrački karambol. Raspad na svim razinama.

- Obrana nam je ista kao i prošle godine (primljenih 16 golova u 12 utakmica, nap. a.), a imamo problema. Europa nas je malo ispuhala, Istru smo na mišiće izvukli, protiv Gorice smo se mučili. Pripremili smo se dobro, upozoravali smo igrače u čemu je Osijek jak, ali kad su u svakom duelu oni brži, ovako završi. I lani je bila kriza, sad gledam karakter ekipe. Ne sumnjam u svoje igrače, bilo bi blesavo nakon prelijepe godine dana i duple krune sada sumnjati - rekao je Kovačević, a onda izgovorio rečenicu važniju od sva četiri primljena gola. - Dogovor je bio napasti visoko jer oni imaju mlade igrače, ali preskakali su nas pojedinačno i dobro su radili pritisak. Ispalo je obratno. Veselio sam se utakmici, Osijek igra otvoreno, da smo mi bili pravi, bilo bi drugačije jer ostavljaju prostora otraga, Rijeka je imala 15 udaraca protiv Osijeka, ali očito nisam dopro do svojih igrača...

Mario Kovačević na Opusu je upisao poraz u HNL-u nakon 10 mjeseci, ali pitanja se množe

MARIN FRANOV Cropix

E, tu dolazimo do srži. Pred Kovačevićem više nisu novinarske primjedbe. Isto mu, svaki iz svojega kuta, govore kapetan momčadi i predsjednik kluba. Mišić dakle od srpnja upozorava na intenzitet, ritam i presing. Boban traži strukturu i kraj nestajanja iz utakmice u utakmicu, pad nakon primljenog gola. A trener sada sam priznaje da ono što je pripremio i tražio od momčadi nije uspio prenijeti na teren. Izostanci Diona Drene Belje i Brune Gode mogu objasniti dio problema, ali ne i momčad koja protiv Osijeka izgubi gotovo svaki ključni duel i odigra upravo suprotno od osnovnog plana svojega trenera. Boban je, nije sporno, pokazao i dokazao da stoji iza trenera, to je potvrdio i na tom sastanku, ali momčad koja je sada na okupu godinu dana, pojačana je zadnjih dana mercata, a onda u srazu s onima koji su ostali bez najboljih i istrčava s kadetima i juniorima izgleda gladnije, ali i jasnije. Vuče pomalo populističko, ali realno pitanje osječkih navijača koji s razlogom likuju: A što bi bilo da smo igrali sa - seniorima?

Uslijed svega, Kovačeviću nitko ne može otrgnuti činjenicu da je ostvario drugi ili treći najbolji domaći niz još od vremena Branka Ivankovića i Zorana Mamića, ali ipak postoji trend koji klizi prema dolje. A tek slijede Europa i razina na kojoj trener Plavih još nema onaj, "the" rezultat: Celta, Betis, Midtjylland, Genk, pa Viking, a novi krešendo tek kreće. Nije to samo pitanje prestiža. Dinamo danas ima samo jednog igrača u Europi cijenjenog više od 10 milijuna eura (Beljo), a Luki Stojkoviću, Sergiju Dominguezu, kome god, upravo europska razina diže cijenu. Dakle, za potvrdu domaće vrijednosti, ali i uzlet na europskoj sceni, kroz prizmu snage kluba, ali i prodajne niše igrača, igre i rezultati u Europskoj ligi doista se doimaju ključnima.

Zato rečenice koje neslužbeno stižu iz Maksimirske 128 zvuče, ruku na srce - promašeno.

Istina, Kovačević nije izgubio štit i Dinamo neće aktivirati klasični pojas spašavanja u vidu smjene - barem se tako (loše) komunicira - ali alarm koji se prošle sezone ozbiljno oglasio tek u studenom, ove je zazvonio već sredinom rujna. Dupla kruna ostaje njegov golemi kredit, to mu nitko ne može oduzeti. Samo, kredit nije beskonačan. I doista je čudno slušati kako je sve na igračima. Jest, bez dileme, ali gdje je trener koji bi se morao barem djelomice posuti pepelom? Vodstvo kluba stručnom je stožeru ujedno dalo itekako kvalitetnog materijala, koji je možda i kasnio (Dominik Kotarski, Luka Ivanušec, Iker Almena), ali je sada tu. A u igru na Opusu, recimo, ulazi Fran Topić, kojem je sportski direktor prije dva tjedna rekao da traži novi klub... Preko Valinčićeve strane golovi cure kao kiša po Zapadu, primljeno je 16 golova u 12 utakmica, Miha Zajc izvan je forme, Arber Hoxha opet je krenuo iz trećeg plana, Mislav Oršić od startera sezone stigao je do klupe, Josip Mišić očito također nije svoj, Luka Stojković nije na onome što i sam želi biti, Beljo zasad nije dobio zamjenika, a Kotarski u dvije utakmice ima posla kao Dominik Livaković u dvije sezone...

Josip MIšić dao je do znanja koliko je Luka Vrbančić, koji u Dinamu nije imao mjesta, bio - sjajan

MARIN FRANOV Cropix

Dodatni problem je što neslužbeni odgovori koji pritom stižu iz kluba ne nude odgovor ni na jedno od tih pitanja. Jer Dinamo bi morao izgledati bolje, jasnije, smislenije, konkretnije, rezultatski potvrđenije, a sve to nedostaje. Dakle, to su jasna pitanja koja traže odgovor. Odgovor koji u ovome času mora ponuditi ne "off" priče iz kluba, pa čak niti igrači - iako i oni imaju što za reći - već primarno Mario Kovačević. Do pauze ispred njega stoje Bukurešt i Lokomotiva. Umjesto izjava, odnosno preuzimanja odgovornosti i konkretnih analiza, vrijeme je da odgovori teren. Naime, sve dosad izrečene riječi u ovome času zvuče kao traženje alibija pred sudom, koji više nego ikad traži konkretne dokaze. Tamo gdje se sve odlučuje... Na igralištu.

Dosta je ‘offa‘, kao i praznih objašnjenja. Ovaj Dinamo, ako želi biti ono što želi, odgovor je morao dati već jučer. U ovome času luksuz vremena više nema...