Nova odora, stari nemiri: Pobjeda je trebala smiriti tenzije, ali na Maksimiru se čuju sirene

Mario Kovačević je odijelo nakon dugo vremena ostavio u ormaru i izašao u trenirci. Čini se, naoko, sitnica, ali simbolika je bila gotovo savršena. Dinamu nakon (više) tjedana upozorenja doista nije trebala gala večer ili propisani "dress code", nego "treća" smjena. I dugo je izgledalo kao da su Modri napokon došli na posao. Ali...

Dinamov trener promiješao je, eto, karte, u odnosu na Bukurešt promijenio je pet igrača, nekima koji su ostali zarotirao i uloge, što je davalo rezultat, iako bi bilo pretenciozno reći da su problemi rukom odneseni. Bilo je i nemoguće očekivati da će nakon svega u posljednjem razdoblju i biti drugačije, jer Modri vuku teret ne samo očekivanja, dojma, ali i igre, koja uz poneke svijetle sekvence, vuče svoj tamni vilajet otpočetka sezone.

Iako su izvori jasno govorili da ovo sigurno nije dvoboj koji će definirati sudbinu Kovačevića, ova utakmica bila je i lakmus-papir reakcije momčadi, gdje eventualni posrtaj apsolutno otežava (trenersku) situaciju. Trijumf je, dakle, trebao donijeti mir, ali, hoće to kada si u seriji, za nemir se pobrinuo Josip Mišić, koji je kod 3:1 zaradio izravno isključenje, i to zbog - prigovora Patriku Kolariću. Trenutak o kojem će se svakako pričati, ne bez razloga. No, umjesto analize tko će ga zamijeniti u derbiju nakon pauze, eto Belcara za 3:2. Čisto da Kovačeviću ne bude dosadno.

Krucijalni trenutak dogodio se kada je Mišić dobio crveni karton, nakon čega je Dinamo - nestao

GORAN MEHKEK Cropix

Trebao je, u prijevodu, ovo biti dvoboj maksimirskog smirivanja tenzija i prostor za rad i napredak, nova lauda i za Diona Drenu Belju, koji se, prema onome što čujemo, još nije posve oporavio, ali HNL i okupljanje reprezentacije očito bolje djeluju od štapića i Coca-Cole. Umjesto toga, “verbalni delikt” - s nestrpljenjem čekamo detalje - promijenio je cijeli narativ. Ranjeni velikan u posljednjih 20-ak minuta počeo je stenjati, Lokomotiva je nanjušila krv, a Maksimir se opet nervirao: svaki aut, prekid i ubačena lopta prema šesnaestercu gledala se kao da s druge strane stoji ne "lokomotiva", već oni japanski turbo-vlakovi. Koji su samo zamalo promašili "i šefa i stanicu"...

A baš je do Kolarićeva "crvendaća" Dinamo napokon djelovao življe, agresivnije i konkretnije nego u prethodnom razdoblju, lopta je išla brže, više se igralo prema naprijed, bilo je više ulazaka u zadnju trećinu, pritiska nakon izgubljene lopte... Nešto za što se ljudi u loži i stožeru, prije svih, mogu primiti. Daleko, doduše, od savršenstva, bilo je i prije te 69. minute problema, ali Dinamo je pokazao da može izgledati bolje, barem u tom svom "sanatoriju" HNL-a. A onda, u sada već klasičnom recidivu, pokazao je da još ne zna mirno okončati dvoboj niti ustrajati u svojoj igri bez obzira na događaje na travnjaku. Kovačević je, dakle, odijelo ostavio u ormaru i izašao u radnoj uniformi, no ova je smjena opet završila uz sirene. Vatrogasne...