Ekspres-lonac još uvijek nije u crvenom, jer Zvonimir Boban uredno podiže ventil, spušta temperaturu i odbija svaki pokušaj da se oko Marija Kovačevića dogodi konačna eksplozija. Ili implozija, kako hoćete... Nakon Vikinga nije govorio o neuspjehu, već traumi, nakon novih upozorenja ponavljao je da treneru treba vrijeme, da momčad najprije mora dobiti karakter i osnovu, a tek onda boju i miris, što stoji, ali ipak, ni najbolji kuhar ne može vječno najavljivati, već jednom mora isporučiti jelo na stol. Pogotovo u restoranu Dinamova renomea...
Bukurešt u svemu tome doista jest ona večer u kojoj bi Kovačević napokon morao isporučiti ono što mu u Europi još nedostaje - svoj pravi, veliki, “the” rezultat. Kada se podvuče crta ispod njegovih dosadašnjih 16 euro-utakmica, pobjeda ima, dobrih dionica i večeri koje su nudile naznaku napretka, od Fenerbahçea preko FCSB-a do Genka, ali bilo je i neuspjeha, kataklizmi, debakla, i još nema one večeri, pogotovo gostujuće, koju bi trener mogao prezentirati kao svoj autorski potpis, nakon čega više ne bi trebao objašnjavati što bi Dinamo jednog dana mogao biti, nego što jest.
U europskoj nogometnoj “haute cuisine”, 16 utakmica više nije MasterChef početak, dok brojke ne ostavljaju puno prostora za romantiku: Dinamo je u tome periodu primio 31 pogodak, samo jednom sačuvao čistu mrežu, dok je na osam europskih gostovanja primio njih 16, točno dva po utakmici, bez ijednog susreta u kojem se vratio kući s nulom iza leđa, pa ono što se prije nekoliko mjeseci moglo objašnjavati “procesom” sada poprima obilježja - obrasca. Lanjsku ligašku fazu Europske lige, za primjer, u kojoj je Dinamo prošao s deset bodova i 16 primljenih pogodaka, Kovačević je odradio na gornjoj granici onoga s čime se uopće može preživjeti, jer je prosječna momčad koja je u prve dvije sezone novog formata završila među 24 primala oko devet golova. Dinamo sav obrambeni kredit, shvaćate, potrošen je prije nego što je završnicu dočekao gledajući i tuđe semafore.
Ove je sezone prosjek nešto povoljniji, devet u šest utakmica, no alarm nije ugašen, pogotovo zato što više nema ni alibija neuigranosti zadnje linije, a ujedno se igralo i protiv nedoraslog Žalgirisa: Moris Valinčić, Sergi Dominguez i Scott McKenna počeli su svih šest europskih utakmica, lijevo su se izmjenjivali Bruno Goda i Matteo Perez Vinlöf, dakle kostur postoji, obrambene navike morale su se formirati, a Dinamo je opet mrežu sačuvao samo jednom, protiv upravo Kauna. Na sve to stiže dojam posljednjih dvoboja: tri gola Vikinga, dva Istre, četiri Osijeka, dovoljno da se Kovačevićeva obrambena štednja, jedna od glavnih valuta njegova Dinama u domaćem nogometu, u Europi počne pretvarati u kredit koji hametice ruši rejting. U cijeloj priči chef plave priče ostao je i bez ključnog sastojka: Dion Drena Beljo je počeo svih šest europskih utakmica ove sezone i izravno sudjelovao u pet Dinamovih pogodaka, dok je lanjski podatak upravo onaj koji koči navalu optimizma: u tri utakmice ligaške faze u kojima nije bio u početnih 11, Dinamo je tri puta izgubio, uz gol-razliku 0:9!
Zbog svega toga Hapoel je temelj euro-ambicija, jer, prema procjenama analitičkih kuća i kladionica, ovo je jedini od četiri gostujuća suparnika protiv kojeg Dinamo ulazi kao favorit, dok Sunderland, Rennes i Alkmaar ne izgledaju baš kao adrese na koje se može krenuti po bodove rasute na rumunjskoj kaldrmi. Ako, dakle, Dinamo traži devet ili deset bodova potrebnih za prolaz, dio tog računa mora početi naplaćivati u Bukureštu. I zato se Kovačevićevih 16 europskih utakmica više ne mogu promatrati kao proces učenja - prvih nekoliko može biti školarina, ali nakon 16 već se mora otvoriti indeks i pogledati što je položeno. Da, pritisak raste, koliko god ga Boban javno rasterećivao, i logično, jer europski nogomet nema mnogo razumijevanja za procese koji predugo traju.
A Dinamu, pritom, Europa nije samo pitanje prestiža, dojma ili navijačkog raspoloženja: bez Lige prvaka upravo je to pozornica na kojoj se pumpa tržišna vrijednost igrača, proizvode transferi i popravlja financijska slika. Klub koji u blagajni ima minus ne smije si dopustiti da Europa postane tek niz simpatičnih nastupa. Na ovoj sceni rezultat ima konkretnu cijenu. Zato je u Bukureštu puno više na stolu od prva tri boda: potvrda da Dinamo može preživjeti europsko gostovanje bez dva primljena gola, da može pobijediti bez Belje i da Kovačevićev nogomet napokon može spojiti ono što Boban od njega traži: karakter i osnovu, ali i boju, miris te - najvažnije - rezultat.
Ekspres-lonac još nije pred eksplozijom, Boban se pobrinuo za to, ali vrijeme je da iz njega - baš u Parizu istoka - napokon izađe kvalitetno, konkretno jelo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....