Dinamov trener djelovao je kao čovjek kojem je laknulo, reagirao je "domobranski", njegova je ideja bila pragmatična - spasiti se od ulaska u seriju poraza i potencijalnog otkaza. U tome je u Bukureštu uspio i nije čudno što je u izjavama naglašavao kako "moramo biti zadovoljni", međutim Mario Kovačević neće dobiti komplimente za prikazano, a niti veliki kredit jer to što se u niskom bloku uspio obraniti od limitiranog protivnika manje je od standarda koje bi Modri trebali držati. No, barem ga imamo za nešto pohvaliti, njegova se momčad napokon defenzivno čvrsto postavila i držala, što je umalo uprskao Scott McKenna, ali ga je kapetan Mišić izvukao iz katastrofe.
Ako se očekivalo da će Dinamo nakon stradanja u Osijeku protiv Hapoela izaći s karakterom morskog psa i rastrgati protivnika, da će prezentirati sve ono što se od njega traži, a ne nudi – intenzitet, kreaciju, kompaktnost, čvrstoću, stabilnost – bila je to obična iluzija jer današnji Dinamo za to nema ni energije, ni igru, ni samopouzdanje, a bez Belje niti ofenzivne kvalitete. Ne bi trebalo previše isticati Dinamovu pojedinačnu vrijednost. Da u SHNL-u, ali ne u Europi jer ovo bi mogla biti vrlo teška Europska liga. Modri su toliko puta pogriješili u pasu s kojim su imali šansu napraviti više prema naprijed... To je pitanje sigurnosti koju donosi vjera u sebe, malo i terena, ali svakako i kvalitete. Dinamo nije bio u stanju uspostaviti posjed, čak se niti pošteno dodati, no barem nije pao na jeftin način. Srećom što je i protivnik bio zadovoljan bodom.
Ključna pitanja za trenera, predsjednika i sve koji vode brigu o struci su – zašto Dinamo nakon petnaest mjeseci pod Marijom Kovačevićem igra lošije nego lani u ovo doba? Kako to da su neki igrači bili u osjetno boljoj formi u prvim mjesecima boravka u plavom taboru nego nakon toliko vremena provedenog u njemu s istim stožerom – Zajc, Valinčić, Lisica, McKenna, Hoxha, Dominguez, koji je nakon dugo vremena odigrao dobru utakmicu; zašto Dinamovi igrači ne rastu i postaju bolji nego padaju i igraju lošije? I najvažnije, može li se taj trend promijeniti, da konačno počnu dizati formu i igrati kako se od Modrih očekuje? To će jesen pokazati i determinirat će europsku sezonu.
Kovačevićev plan da se na početku odigra presing, a potom spusti u srednji pa i niski blok i iz kontre, bez pravog centarfora, pokuša izvući remi te eventualno ušićari i više, legitiman je dok je momčad u nokdaunu, ali i dokaz straha koji se uvukao u njega i ekipu koja je u smislu entuzijazma reagirala pozitivno, ali je s loptom puno griješila. Bobanov ulazak u svlačionicu i trenerovi potezi dali su određeni efekt, međutim ograničenog dometa. Dojam je da bi Kovačević postavio obranu s petoricom samo kad se to ne bi kosilo s Dinamovim pravilima, ovako je spustio krila pa su se povremeno branili sa - šestoricom.
Hapoel je vjerojatno najslabiji protivnik Dinama u Europskoj ligi ove sezone, ali kako se radilo o gostovanju, makar na neutralnom terenu, bod je OK. Međutim, Boban lani nije bio zadovoljan nakon pobjede protiv Maccabija zato što se nije igralo hrabro i dominantno. To će trebati da bi se nekoga i pobijedilo. Dinamo je Dinamo i rezultat u Europi mora mu biti imperativ. Sve druge priče su srozavanje razine i ugleda kluba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....