Ni Viking ni Rakow nisu iznad Dinama i Hajduka, ali evo zašto se naše momčadi ipak toliko muče

Ovog su ljeta hrvatski klubovi ostvarili ukupno bolji euro-skor nego lani. U završnici prednatjecanja još su u igri Dinamo (osigurao EL, može u LP), Hajduk i Rijeka. Prve utakmice protiv Vikinga, Rakowa i Midtjyllanda odale su dojam kako i bez prednosti, odnosno u minusu (Rijeka), naša trojka ipak može ostvariti ambicije. Koliko je realno temeljem tih prvih terenskih odnosa da Dinamo dohvati bogatu LP, a da Hajduk i Rijeka u KL pojačaju prihode i daju puni smisao svojoj sezoni?

Vratimo se korak natrag. Varaždin je opet ispao u prvom krugu, kao i lani, od Jabloneca. Trener Šafarić je u odnosu na lani imao 3-4 startera manje, ali objektivno je da igrački kadar nije značajnije izgubio na kvaliteti. Pad s "tanjim" suparnikom nego lani ukazuje da Šafarićev pristup nije donio europski iskorak, iako Varaždinci na početku SHNL-a pokazuju ponajbolju formu.

Primjer Varaždina nam može biti pokaz kako promjene u kadru ne moraju biti odlučne u natjecateljskom epilogu. Dinamo ima isto 3-4 promjene u odnosu na posljednji europski nastup, slično kao i Rijeka, Hajduk ih ima 5-6. Sve te promjene nisu donijele odlazak tzv. nezamjenjivih aktera, pa su popune bile na razinama očekivanja i dosadašnjih mogućnosti. Što onda doprinosi dojmu kako se naši klubovi muče i sa suparnicima više-manje dohvatljivih potencijala?

Možemo tu djelomice izdvojiti Rijeku jer je Midtjylland bitno moćniji kao klub, uspješniji u Europi. Poljski Rakow nije viša razina od Hajduka, kao klub pogotovo ne, a Viking je sigurno inferiorniji Dinamu i po tradiciji, i po tržišnoj vrijednosti, i po klupskoj dimenziji. Dok je kod Rijeke ta razlika moći bila vidljiva u prvoj utakmici (2:0 za Dance), kod Dinama i Hajduka dojmovi su oprečni. Oba su kluba bila u prednosti, rezultatski i domaćim terenom u odnosu na suparnike, a onda su gubili ritam i rezultatsku prednost.

RONALD GORSIC Cropix

Norveški nogomet, ukazuje to reprezentacija, ali i europski iskoraci klubova je u velikom uzletu. Viking je njihov hit, ali kad pogledamo njihov roster, i na djelu, ta momčad ne djeluje impresivno. Barem ne u onoj mjeri da bi usporedba kadra bila tumačenje zašto je Dinamo prosuo dva gola prednosti i odao dojam ranjivosti.

Hajduk je dva puta vodio protiv Rakowa, mogao je povisiti vodstvo (2:1) u dva brza zicera, ali na kraju je (opet!) dostignut u finišu utakmice. Ključnu odrednicu potpisao je Pajaziti neracionalnim startom na centru igrališta, ostavivši momčad u njenom najboljem trenutku.

Zašto bi onda Viking i Rakow, kako je stvoren javni dojam, bili u velikoj prednosti pred Dinamom i Hajdukom? Možda smjernice možemo prepoznati u izraženijoj favoriziranosti sljedećeg danskog gosta na Rujevici. Nogometaši Midtjyllanda djeluju na terenu brži, agresivniji i organizacijski čvršći od Rijeke. U razlici moći klubova možemo prepoznati i razliku u moći igrača. Dodatni uteg toj prednosti je ritam kojeg diktiraju Skandinavci. Nemaju tehničke dragulje i dojmljive španere, i pogotovo ne teže tom nogometu. Oni trče, s loptom ali i bez nje, skladno se kreću kao formacija i stalno imate osjećaj da ih ima više na terenu od suparnika. To je ključan faktor koji ukazuje na razliku moći, a onda tu razliku definira kvaliteta pojedinca.

Dinamo i Viking su "tu negdje", čak je tehnički gledano modra momčad talentiranija. No, Norvežani također imaju skandinavski pristup. Puno trče, čine to prilično kompaktno, čvrsti su i agresivni, lišeni pojedinačnih tehničkih atrakcija, ali puni samopouzdanja, upornosti i discipline.

Dinamo tu kompaktnost (još uvijek) nema, pa onda postaje ranjiv čim netko tehnički pogriješi (Mišić, Valinčić). Zašto Modri godinu poslije još nisu kompaktni? Ključnim se čini to što srednji red nema tu razinu ritma trke i agresivnosti kojom će odgovoriti pritisku suparnika kojem je to forte. Koliko su Modri napredovali u odnosu na prošlu sezonu pokazat će izazov uzvrata, ali u slučaju eliminacije realniji pokazatelj će biti Europska liga u odnosu na lani.

Kod Hajduka je sve uvijek moguće. Ranjivost obrane Splićana i pojedinačne pogreške koje tomu doprinose nameću se kao ključan faktor posrtanja, a uzvrat će pokazati jesu li Bijeli na takvim iskustvima nešto naučili i stekli nužno iskustvo da ih ne ponavljaju.