Za Dinamo igranje u Europskoj ligi znači obvezu borbe za prolazak u nokaut-fazu, što je napravio i prošle sezone; s natjecateljske strane to može biti vedrija jesen nego nadmetanje s divovima u Ligi prvaka, koje zna ispasti ružno, ali da bi osvojio ozbiljan broj bodova, morat će konačno popraviti defekte jer se pojedine stvari ne miču s mrtve točke ili imaju vrlo malu progresiju. Dok je lani alibi bio kako se ekipa tek okupila, ta pjesma sada ne može proći.
Nakon Vikinga prevladava narativ o jeftinom ispadanju, jer rijetko kad je maksimirski klub ostao bez Lige prvaka igrajući s tako prosječnim protivnikom; neki će dodati i da su Zagrepčani bili bolji u obje utakmice, ali to je klasična nogometna optička varka. Dinamo ima mane koje ga ruše kad se namjeri na ozbiljan europski izazov — fizička spremnost modre momčadi i dalje nije dovoljna za kontinentalne razine, što se odražava na intenzitet igre; kad snaga kopni, trka i kvaliteta padaju, i to nije stvar novca uloženog u igrače niti HNL-a, nego rada, stručnog, trenerskog, što Norvežani savršeno potvrđuju već godinama, prvo Bodø/Glimt, a sada i Viking.
Dinamo je u obje utakmice ušao hrabro i time promijenio početni gard u odnosu na proteklu sezonu, kad su s druge strane stajali rivali poput Betisa, Celte ili Lillea, ali taj tempo mogao je pratiti tek pola sata. Dok je bilo svježine, igrali su kombinatorno i stvarali šanse, a protivnik nije imao ništa osim slučajnog jedanaesterca, ali kad je trka pala, to se dramatično vidjelo; Viking se dizao iz minute u minutu, a činjenica da je Dinamo napadao u obje utakmice u drugom dijelu rezultat je svjesnog povlačenja suparnika. Međutim, Modri tada više nisu bili u stanju zaigrati kombinatorno, nego su pokušavali stihijski. Pritom se pokazalo da je samopouzdanje krhko — odatle i pogreške — čim izgube kontrolu, bježi im tlo pod nogama.
Europska liga za navijače znači antiklimaks, za klub da je Viking oteo 20 milijuna eura, kolika je razlika između dvaju natjecanja, te će se morati krpati budžet u kojem zjapi rupa od desetak ili više milijuna eura, prema medijskim napisima. Ali tek nakon ždrijeba i kraja prijelaznog roka, kad će biti jasno s kojim kadrom Dinamo raspolaže, moći će se davati procjene šansi u Europskoj ligi. U njoj igraju Leverkusen, Benfica, Juventus, Milan, Lyon, Real Sociedad, Marseille, Crystal Palace, Bournemouth, Sunderland, Celta, Hoffenheim, Beşiktaş... Nije zastrašujuća i da je Dinamo pravi, imao bi pravo na velike ambicije, čak i na reprizu 2021., kad je bio u četvrtfinalu, ali da je pravi, prošao bi Viking i izborio Ligu prvaka. Istodobno, dovoljno je opasna da može biti grdnih muka i trauma ako se neće igrati bolje nego u kvalifikacijama. Drama s Thunom i golema sreća te ispadanje od Vikinga govore da europsko ljeto nije odigrano dobro, iako je relativno uspješno.
Jedan je od čestih komentara kako Dinamo ima individualno bolje igrače od Vikinga, ali su se oni pokazali jačima u kolektivnoj izvedbi. Momčadsku igru, njezinu fizionomiju i intenzitet, fizičko oblikovanje ekipe i samopouzdanje posao su trenera i njegova stožera. To su ključna pitanja — koliko će po njima biti bolje u Europskoj ligi, toliko se mogu očekivati i ljepši rezultati. Zajc se ugasio, kod Stojkovića se nakon vrlo dobrih četrdesetak minuta vidio umor, uz Mišića dobro bi došla još jedna “šestica”; vidjet ćemo što nudi Rus Kravcov. Problem je što se u Europi ne mogu razvijati igrači, a da se za to ne plati skupa cijena.
Međutim, pitanje je kolika je doista kvaliteta ovog Dinama na kontinentalnoj vagi. Obrana treba biti sigurnija, Valinčić nije na lanjskoj razini, a Domínguez općenito nije uvjerljiv. Ako ga imaju kome prodati, ne trebaju se kolebati. Možda bi Mario Kovačević mogao razmisliti da ponudi povjerenje Galešiću, a možda i Radeljiću, dok je minus prijelaznog roka što Valinčić nema pravu zamjenu. Ni ove sezone. Ukoliko su Kačavenda i Topić okrenuli utakmicu s Thunom i spasili stvar — i to je najbolje što je Dinamo napravio u Europi — onda se uoči Europske lige treba zamisliti. Neće to biti lake utakmice, osim ako se ne naleti na ekipu koja je u tom trenutku u velikom problemu, kao lani Fenerbahçe i FCSB. Mario Kovačević ima se što zapitati, prije svega — gdje je njegova momčad danas u odnosu na godinu dana ranije. Tapka li u mjestu, kad je Europa u pitanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....