Jesen velikih nogometnih oproštaja najavio je u ponedjeljak Lionel Messi objavom da nakon 230 utakmica (uz 141 pogodak) zatvara poglavlje s argentinskom reprezentacijom, a dok čekamo da slične planove otkriju Cristiano Ronaldo i Luka Modrić, trenutak je iskoristio Edin Džeko. Zaštitno lice reprezentacije Bosne i Hercegovine spušta zastor na impresivnu karijeru u dresu ‘zmajeva‘ 2. listopada u dvoboju sa Švedskom na Bilinom polju.
Još dok je briljirao u dresu Rome, izvjesni navijač ‘vučice‘ poentirao je da će Džeko trajati kao LeBron James; zgodna je podudarnost da su obojica u svijet profesionalnog sporta zakoračili 2003. godine. Ako je tih dana zvučala neumjesno, jer LeBron je već tada figurirao kao prvi do Michaela Jordana, sedam ili osam godina kasnije paralela je na mjestu jer je i za Džeku rezervirano posebno mjesto u nogometnoj Kući slavnih. Nismo se u proteklih dvadesetak godina, koliko 40-godišnji Sarajlija traje na vrhu, nagledali previše golgeterskih asova Džekina kalibra. Da stvar bude zanimljivija, nije njegov karijerni omnibus razočarao ni na planu zabave.
Po ključu Forresta Gumpa
Radi se o tome da u retrospektivi karijeru bosanskog ‘dijamanta‘ lako možete tumačiti u ključu Forresta Gumpa: nema važnog mjesta gdje taj nije bio niti ikoničnog nogometnog trenutka kojem nije svjedočio. Sjećate se, na primjer, one jedinstvene bundesligaške sezone kada se maleni Wolfsburg iz dosadnog industrijskog grada izlaktario sve do vrha tablice i pokvario planove Bayernu i Borussiji Dortmund? Neke od aktualnih nogometnih zvijezda — na pamet prvi pada Riccardo Calafiori, kojega je Džeko ljetos ostavio doma kako bi s reprezentacijom BiH produžio na Svjetsko prvenstvo — bile su premale da bi se sjećale, ali stasiti Bosanac je 2009. godine uz pomoć sunarodnjaka Zvjezdana Misimovića i brazilskog strijelca Grafitea klubu isporučio njegov do danas jedini bundesligaški tanjur.
U sljedećem kadru on je već pomoćnik redatelja kod najpoznatijeg gola u povijesti Premier lige iz svibnja 2012. godine. Manchester City je u posljednjem kolu trebao ‘samo‘ pobijediti QPR za prvu titulu nakon 44 godine posta, ali igračima su se odsjekle noge i na ulazu u sudačku nadoknadu ‘građani‘ su gubili 1-2. Na semaforu je pisalo 91:28 kada je Džeko izjednačio rezultat i stvorio preduvjete za opjevani ‘Aguero-ooooo‘ trenutak, pobjednički pogodak Sergija Agüera u 94. minuti vrijedan naslova prvaka.
Pet ljeta kasnije, dok je gazeći 32. godinu slušao prve savjete da bi valjalo usporiti i razmotriti opcije za bogato plaćenu rekreaciju u nekoj od zaljevskih zemalja, Džeko je detonirao svjetsku bombu: Roma je izbacila Barcelonu u četvrtfinalu Lige prvaka! I to kako izbacila. Nakon 1-4 na Camp Nou (strijelac Džeko) uzvrat je dočekan kao formalnost. "Davali su nam pet posto izgleda", smijao se poslije golgeter koji je na Olimpicu pogotkom zakotrljao preokret. Do kraja večeri Roma je nadoknadila minus, pobijedila 3-0 i ispratila iz natjecanja Messija, Suáreza, Iniestu, Rakitića i Busquetsa.
Nakon šest sezona u Rimu napadač je sebi osigurao mjesto u povijesti kao treći najbolji strijelac Rome, ali je na koncu izgubio strpljenje čekajući trofej i shvatio da za novu medalju mora krenuti dalje. Kroz dvije sezone s Interom on nije dočekao ‘scudetto‘, ali je za utjehu u riznicu pospremio dva talijanska kupa. Kao u reklami za set noževa — to nije sve — jer Džeko je na sljedećoj karijernoj postaji velikom Joseu Mourinhu olakšao prve dane boravka u Fenerbahçeu. Učinio je to igrajući simultanku s Luganom u 2. pretkolu Lige prvaka: ugradio je hat-trick u 4-3 pobjedu protiv Lugana u Švicarskoj, a onda je još u uzvratu postigao jedini Fenerov gol u 1-1 remiju. Sve u svemu, zgodna bilanca za napadača kojega su u mlađim danima na Grbavici otpisivali ocjenom da je kloc, što je u sarajevskom slengu drugo ime za smotanka i antitalenta.
Vrhunce putovanja s reprezentacijom Edin Džeko osvajao je plasmanima na dva Svjetska prvenstva. Prvo iskustvo, ono iz Brazila 2014. godine, bilo je gorko i slatko. Momčad se vratila kući odmah nakon utakmica u skupini, a dežurni strijelac je pronašao zadovoljštinu u podatku da je urezao recku na opasač zatresavši mrežu u utakmici s Iranom. Na drugom SP-u ovog ljeta momčad Sergeja Barbareza probila se kroz skupinu, ali bez Džekina opipljivijeg doprinosa. Do Kanade i Amerike veteran je putovao više u funkciji poster-lica i ambasadora BiH nogometa nego kao adut koji će iz torbe izvući još jedan spektakularan gol poput onog kojim se u debiju protiv Turske 2007. godine predstavio navijačima. "Vidjeli ste napadača koji će postati veliki as", bez zadrške je tada prognozirao BiH izbornik Fuad Muzurović.
Promašio je Muzurović za nijansu, jer Džeko je u međuvremenu prošao sve dotad poznate miljokaze da bi postavio nove i u mirovinu otišao kao apsolutni rekorder ‘zmajeva‘ sa 73 pogotka u 151 nastupu. U nepresušnom bazenu talenata BiH vjerojatno je imala i nadarenije igrače, ali Džeko u povijest odlazi kao najveći.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....