Svjetsko prvenstvo koje se proteže kroz tri goleme države (SAD, Kanada i Meksiko) donijelo je logističku noćnu moru za reprezentacije. Nakon ispadanja Ekvadora od Meksika (2:0), službena žalba Fifi otvorila je Pandorinu kutiju o kojoj su mnogi dosad šutjeli.
Kako prenosi španjolska Marca, devet sati putovanja za rutu koja je trebala trajati tek nešto više od tri sata bila je kap koja je prelila čašu i natjerala reprezentaciju Ekvadora na javni istup prije nego što su ispali s turnira.
Naime, Ekvador je pretrpio golemo kašnjenje prilikom leta za Ciudad de México.
- Kasnili smo tri sata više od predviđenog, ne znamo zašto... Let od tri i pol sata, plus sat i 20 minuta transfera do hotela, na kraju se pretvorio u devet sati mrcvarenja – negodovao je ekvadorski izbornik Sebastián Beccacece.
Ekvadorski nogometni savez poslao je službenu žalbu Fifi, nazvavši ovaj događaj „antidržavnim” i „dalekim od principa fair-playa, jednakosti i jedinstva koje bi Svjetsko prvenstvo trebalo predstavljati”.
Pitanje koje se nameće samo po sebi jest: utječu li dugi letovi i čekanja na konačni rezultat utakmice? Za Julija Caballera, uglednog fizioterapeuta i doktora biomedicine i zdravstvenih znanosti, dileme nema.
- Ponekad se utakmica ne igra samo na travnjaku, već se odlučuje na putu između dviju utakmica - objašnjava Caballero za Marcu.
Razlika u odnosu na prethodni Mundijal u Kataru je nebo i zemlja. Tamo su reprezentacije praktički živjele u istom gradu, udaljenosti među stadionima mjerile su se u minutama vožnje autobusom, a oporavak je bio strogo kontroliran. Danas se leti satima između ključnih utakmica, što logistiku pretvara u presudan faktor pripreme.
Nakon utakmice u kojoj se tijelo potrošilo do krajnjih granica, spavanje u lošijim uvjetima, kasna večera i predugo sjedenje ostavljaju golem trag na vrhunskim sportašima. Caballero ističe da problem nije nužno u vremenskoj razlici.
- Ovaj fenomen je još uvijek podcijenjen u vrhunskom sportu. Nekoliko sati sjedenja u zrakoplovu smanjuje pokretljivost nogu, pogoršava vensku cirkulaciju i potiče ukočenost mišića. Prevedeno na nogometni jezik: tijelo stiže manje spremno za eksplozivne napore, promjene ritma, skokove i sprinteve. Baš ono što odlučuje utakmicu.
Duga putovanja drastično smanjuju neuromuskularnu sposobnost i povećavaju rizik od ozljeda. Iako let neće izravno ‘slomiti‘ igrača, on smanjuje sposobnost tkiva da podnese maksimalne napore. Najugroženije zone su zadnja loža (biceps femoris), listovi, kvadricepsi i aduktori; ključne točke svakog nogometaša.
Zbog toga medicinske službe reprezentacija sada rade pod posebnim alarmom prije, tijekom i nakon leta.
Kako bi zadržali neuromuskularni sustav „budnim”, igrači prije puta rade ciljane vježbe aktivacije gluteusa, zadnje lože i mobilnosti gležnjeva. Tijekom samog leta prioritet je izbjegavanje nepomičnosti: provode se lagane kontrakcije mišića, inzistira se na stalnoj hidraciji, a igrači nose i posebne kompresijske čarape kako bi se smanjio osjećaj težine u nogama.
Bijes Ekvadora stoga nije samo običan izgovor za poraz od Meksika. Kako zaključuje Marca, ovo je prvenstvo u kojem se putovanje više ne smatra pukim prijevozom od točke A do točke B, već ravnopravnim i surovim dijelom same utakmice...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....